Jakovljević i drugi protiv Bosne i Hercegovine
Evropski sud za ljudska prava je 23. jula 2019. godine objavio presudu u predmetu: Jakovljević i drugi protiv Bosne i Hercegovine.
U presudi je utvrđena povreda člana 6. stav 1. Konvencije (pravo na pravično suđenje), zbog kašnjenja i dužine trajanja izvršnog postupka pred domaćim sudovima. Sud je takođe utvrdio da tužena država mora aplikantima isplatiti određene iznose na ime naknade nematerijalne štete, te troškove postupka.
Sud je u presudi naglasio da razumnost dužine postupka mora biti ocijenjena u svjetlu okolnosti slučaja i uz pozivanje na sljedeće kriterije: složenost predmeta, ponašanje aplikanta i nadležnih organa, te šta je za aplikanta bilo u pitanju u samom sporu (vidi Frydlender protiv Francuske [GC], br. 30979/96, st. 43, ECHR 2000-VII).
Sud ne smatra da je provođenje izvršnog postupka ili njegova ukupna dužina u predmetima iz aplikacije kompatibilna sa zakonskim zahtjevom hitnosti izvršnog postupka. Po svojoj prirodi, takvi postupci trebaju se ubrzano rješavati (vidjeti predmet Comingersoll SA protiv Portugala [GC], br. 35382/97, § 23, ECHR 2000 IV i Mužević protiv Hrvatske, broj 39299/02, § 84, 16. novembar 2006.), posebno imajući u vidu predmet zahtjeva aplikanata – zahtjevi za isplatu neisplaćenih plata i uplate doprinosa za penzijsko i zdravstveno osiguranje, koji su nesumnjivo bili od velikog značaja za aplikante i gdje je bila potrebna posebna marljivost (vidjeti, mutatis mutandis, Ruotolo protiv Italije, 27. februar 1992. godine, stav 17., serija A, 230 D, i Obermeier protiv Austrije, 28. juni 1990. godine, stav 72, serija A, br. 179). Sud ponavlja da država ima obavezu organizirati sistem za izvršenje presuda koji je učinkovit i u zakonu i u praksi, te osigurati njihovo izvršenje bez nepotrebnog odgađanja (vidi predmet Fuklev, citiran u paragrafu 84 presude).
Presudu na engleskom jeziku možete preuzeti putem HUDOC baze, broj predmeta 51227/16 i dr.
https://forum.ba/
Evropski sud za ljudska prava je 23. jula 2019. godine objavio presudu u predmetu: Jakovljević i drugi protiv Bosne i Hercegovine.
U presudi je utvrđena povreda člana 6. stav 1. Konvencije (pravo na pravično suđenje), zbog kašnjenja i dužine trajanja izvršnog postupka pred domaćim sudovima. Sud je takođe utvrdio da tužena država mora aplikantima isplatiti određene iznose na ime naknade nematerijalne štete, te troškove postupka.
Sud je u presudi naglasio da razumnost dužine postupka mora biti ocijenjena u svjetlu okolnosti slučaja i uz pozivanje na sljedeće kriterije: složenost predmeta, ponašanje aplikanta i nadležnih organa, te šta je za aplikanta bilo u pitanju u samom sporu (vidi Frydlender protiv Francuske [GC], br. 30979/96, st. 43, ECHR 2000-VII).
Sud ne smatra da je provođenje izvršnog postupka ili njegova ukupna dužina u predmetima iz aplikacije kompatibilna sa zakonskim zahtjevom hitnosti izvršnog postupka. Po svojoj prirodi, takvi postupci trebaju se ubrzano rješavati (vidjeti predmet Comingersoll SA protiv Portugala [GC], br. 35382/97, § 23, ECHR 2000 IV i Mužević protiv Hrvatske, broj 39299/02, § 84, 16. novembar 2006.), posebno imajući u vidu predmet zahtjeva aplikanata – zahtjevi za isplatu neisplaćenih plata i uplate doprinosa za penzijsko i zdravstveno osiguranje, koji su nesumnjivo bili od velikog značaja za aplikante i gdje je bila potrebna posebna marljivost (vidjeti, mutatis mutandis, Ruotolo protiv Italije, 27. februar 1992. godine, stav 17., serija A, 230 D, i Obermeier protiv Austrije, 28. juni 1990. godine, stav 72, serija A, br. 179). Sud ponavlja da država ima obavezu organizirati sistem za izvršenje presuda koji je učinkovit i u zakonu i u praksi, te osigurati njihovo izvršenje bez nepotrebnog odgađanja (vidi predmet Fuklev, citiran u paragrafu 84 presude).
Presudu na engleskom jeziku možete preuzeti putem HUDOC baze, broj predmeta 51227/16 i dr.
https://forum.ba/