• Zahtjev z azastitu zakonitosti je dozvoljen samo u situaciji kada se ne moze voditi upravni spor

  • Tenderi, boravišta, udruge, lokacijske, građevinske i ine dozvole, povrat nacionalizirane imovine, komunalne naknade i doprinosi u Bosni i Hercegovini
Tenderi, boravišta, udruge, lokacijske, građevinske i ine dozvole, povrat nacionalizirane imovine, komunalne naknade i doprinosi u Bosni i Hercegovini
 #1327  Postao/la matrix
 
Član 259. stav 1. Zakona o upravnom postupku

ZAHTJEV ZA ZAŠTITU ZAKONITOSTI JE DOZVOLJEN SAMO U SITUACIJI KADA SE NE MOŽE VODITI UPRAVNI SPOR, JER JE ISTI IZRIČITO ISKLJUČEN ZAKONOM.

Iz obrazloženja:

Presudom Kantonalnog suda u Novom Travniku broj 06 0 U 7802 15 U od 29.09.2015. godine odbijena je, kao neosnovana, tužiteljeva tužba podnesena protiv osporenog rješenja tuženog, broj i datum navedeni u uvodu ove presude, kojim je uvažen zahtjev za zaštitu zakonitosti Kantonalnog tužilaštva Srednjebosanskog kantona i ukinuto rješenje o odobrenju upisa izvršene privatizacije u sudski registar Agencije za privatizaciju broj: ... od ... godine. Tim rješenjem Agencije za privatizaciju utvrđen je ukupni kapital JP sa stanjem na dan 30.06.2013. godine u iznosu ... KM (što je utvrđeno rješenjem o odobrenju početne bilance stanja broj ... od ... godine) sa strukturom vlasništva državni kapital 100%, utvrđeno je da je taj državni kapital privatiziran prodajom istog u postupku prodaje metodom tendera u maloj privatizaciji zaključivanjem ugovora o kupoprodaji predmeta tendera između Agencije za privatizaciju, kao prodavca, i A.S. iz B., kao kupca, te je odobren upis izvršene privatizacije u sudski registar kod nadležnog suda u Travniku.
Protiv presude prvostepenog suda tužitelj je podnio zahtjev za vanredno preispitivanje sudske odluke iz razloga povrede federalnog zakona i povrede pravila federalnog zakona koje su od uticaja na rješenje ove upravne stvari i to odredbi člana 2., 48., 49. i 50. Zakona o upravnom postupku, člana 2. Zakona o upravnim sporovima, te člana 3. Zakona o privatizaciji preduzeća.
U zahtjevu je naveo da je zahtjev za zaštitu zakonitosti Kantonalnog tužilaštva Srednjobosanskog kantona podnesen suprotno odredbi člana 259. stav 1. Zakona o upravnom postupku, jer se ne radi o situaciji u kojoj se ne može voditi upravni spor, budući je u postupku privatizacije protiv rješenja donesenih u tom postupku osigurana sudska zaštita kroz vođenje upravnog spora, kao i da je zahtjev za zaštitu zakonitosti podnesen neblagovremeno, jer je podnesen po isteku roka od tri mjeseca od dana uručenja stranci, budući u ovom postupku Općina nije imala svojstvo stranke, pa se ovaj rok računa od dana uručenja tužitelju, odnosno podnositelju zahtjeva za vanredno preispitivanje sudske presude, te je istakao je da je tuženi donošenjem osporenog rješenja odredio da se izvrši kontrola privatizacije suprotno zakonskim odredbama koje regulišu privatizaciju.
Osporio je stav iz pobijane presude koji se odnosi na odredbu člana 4. Uredbe o metodologiji za pripremu programa i izradu početne bilance preduzeća za privatizaciju uz pozivanje na član 2. Uredbe u vezi sa članom 1. i članom 26. stav 1. tačka 1. Zakona o privatizaciji preduzeća, koja se upravo odnosi na tužitelja, te istakao da je početna bilanca V.s.



B. odobrena sa utvrđenim kapitalom na dan 30.06.2013. godine zbog čega je pogrešna, paušalna i nejasna konstatacija u pobijanoj presudi da su zanemarene činjenice u pogledu elemenata o bilanci stanja i uspjeha u posljednje dvije godine.
Nadalje je istakao da je povrijeđena i odredba člana 39. stav 1. Zakona o upravnim sporovima, jer nisu cijenjeni svi navodi iz tužbe, a posebno oni o nedopuštenosti zahtjeva za zaštitu zakonitosti u situaciji kada je u upravnom postupku osigurana sudska zaštita, pa je predložio da se zahtjev za vanredno preispitivanje sudske odluke uvaži i pobijana presuda preinači tako što se tužba uvažava i osporeno rješenje tuženog poništava.
U odgovoru na zahtjev tuženi je osporio zahtjev za vanredno preispitivanje sudske odluke kao neosnovan, zbog čega je predložio da se zahtjev odbije.
Općinsko javno pravobranilaštvo B. u odgovoru na zahtjev za vanredno preispitivanje sudske odluke takođe je osporilo zahtjev kao neosnovan navodeći da se iz sadržaja zahtjeva ne može zaključiti koje su povrede materijalnih propisa počinjene, odnosno zbog kojih razloga je
isti podnesen, te istaklo da podnosilac zahtjeva konstantno zanemaruje činjenicu da su u postupku privatizacije grubo prekršeni materijalni propisi u fazi koja je prethodila postupku privatizacije iz kojih se razloga u daljem postupku uključila Općina B., budući je i podnosiocu zahtjeva i Agenciji za privatizaciju ukazano na propuste učinjene u postupku privatizacije, tako da je Kantonalni sud u Novom Travniku u obrazloženju pobijane presude pravilno doveo u vezu ponašanje tužitelja i Agencije za privatizaciju prije pokretanja procedure za zaštitu zakonitosti pri čemu je potpuno pravilno i zakonito utvrdio nedopuštena ponašanja tih strana i pojasnio proceduru donošenja osnovnog rješenja, te mogućnost njegove izmjene prema odredbama Zakona o upravnom postupku, zbog čega je predloženo da se zahtjev za vanredno preispitivanje odbije kao neosnovan u cijelosti.
Ovaj Sud je na osnovu člana 45. Zakona o upravnim sporovima ("Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine" broj: 9/05) ispitao zakonitost pobijane presude u granicama
zahtjeva i povrede propisa iz člana 41. tog Zakona, pa je odlučio kao u izreci presude iz slijedećih razloga :
Iz obrazloženja pobijane presude i stanja upravnog spisa proizilazi da je rješenjem o odobrenju upisa izvršene privatizacije u sudski registar Agencije za privatizaciju broj: ... od ... godine utvrđen ukupni kapital JP B. sa stanjem na dan 30.06.2013. godine u iznosu ... KM (što je utvrđeno rješenjem o odobrenju početne bilance stanja broj ... od ...godine) sa strukturom vlasništva državni kapital 100% (tačka 1. dispozitiva rješenja); utvrđeno da je taj državni kapital privatiziran prodajom istog u postupku prodaje metodom tendera u maloj privatizaciji zaključivanjem ugovora o kupoprodaji predmeta tendera između Agencije za privatizaciju, kao
prodavca, i A.S. iz B., kao kupca (tačka 2. dispozitiva rješenja), te je odobren upis izvršene
privatizacije u sudski registar kod nadležnog suda u Travniku (tačka 3. dispozitiva rješenja). Po žalbi Općine B. izjavljenoj protiv ovog rješenja ranije donesenim rješenjem tuženog od ... godine poništeno je ovo rješenje Agencije za privatizaciju i predmet vraćen prvostepenom organu na ponovni postupak, jer je cijenjeno da Općini B., kao jedinici lokalne samouprave i osnivaču V.s. pripada svojstvo stranke u upravnom postupku u skladu sa članom 48. Zakona o upravnom postupku i odredbama Zakona o principima lokalne samouprave zbog čega je naloženo da se u ponovnom postupku Općini B. omogući učestvovanje u postupku. Nakon što je u ponovnom postupku Agencija za privatizaciju donijela novo rješenje o odobravanju upisa izvršene privatizacije u sudski registar (rješenje broj: ... od ... godine) to rješenje nije dostavljeno Općini B., zbog čega je Kantonalno tužilaštvo Srednjobosanskog kantona (po prijemu inicijative Općinskog javnog pravobranilaštva) podiglo zahtjev za zaštitu zakonitosti ističući da zbog nedostavljanja tog rješenja Općina B. nije mogla ulagati pravni lijek na to rješenje što je dovelo do okončanja postupka privatizacije i upisa u sudski registar, a time je povrijeđen zakon na štetu Općine B..



Prilikom rješavanja po ovom zahtjevu za zaštitu zakonitosti donošenjem osporenog rješenja tuženi je zahtjev cijenio osnovanim navodeći u obrazloženju da rešenje Agencije za privatizaciju treba ukinuti, jer prvostepeni organ nije postupio po shvatanju i primjedbama drugostepenog organa i nije omogućio Općini B., kao osnivaču V.s. b. i jedinici lokalne samouprave, da učestvuje u postupku koji je prethodio donošenju spornog rješenja na šta je bio obavezan po članu 8., 133. i 141. Zakona o upravnom postupku, pa općini nije omogućeno da se izjasni o bitnim činjenicama za pravilno rješenje ove uprave stvari i da brani svoja prava i zakonom zaštićene interese, tako da su donošenjem osporenog rješenja povrijeđena pravila postupka što je moglo biti od uticaja na utvrđivanje bitnih činjenica za pravilno odlučivanje zbog čega je navedeno rješenje doneseno na podlozi nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i povredom pravila postupka. Zbog izloženog osporenim rješenjem tuženog uvažen je zahtjev za zaštitu zakonitosti Kantonalnog tužilaštva Srednjebosanskog kantona i ukinuto rješenje o odobrenju upisa izvršene privatizacije u sudski registar Agencije za privatizaciju broj: ... od ... godine.
Rješavajući po tužiteljevoj tužbi, kojom je traženo poništenje ovog rješenja tuženog, prvostepeni sud je tužbu cijenio neosnovanom smatrajući da je suprotno navodima tužbe zahtjev za zaštitu zakonitosti podignut blagovremeno, obzirom na datum kada je prvostepeno rješenje primljeno na protokolu Općine B., a budući da to rješenje nije dostavljeno Općini B. od strane donosioca. Prvostepeni sud cijenio je neosnovanim navode tužbe koji se odnose na to da je u pitanju rješenje prvostepenog organa koje se odnosi na odobrenje upisa izvršene privatizacije u sudski registar navodeći u obrazloženju pobijane presude da je to iz razloga što je odredbama Zakona o početnom bilansu stanja preduzeća i banaka Federacije BiH propisan sadržaj početnog bilansa, iskazan kao pasivni, neutralni i aktivni podbilans, a odredbama člana
4. Uredbe o metodologiji za pripremu programa i izradu početnog bilansa preduzeća u privatizaciji Federacije BiH taksativno su pobrojani dokumenti koje je preduzeće dužno pribaviti Agenciji za privatizaciju, a iz rješenja o odobravanju početne bilance Agencije za privatizaciju iz 2013. godine se osnovano može zaključiti da su zanemarene činjenice u pogledu elemenata o bilansu stanja i bilansu uspjeha u posljednje dvije godine, kao i u pogledu dokaza o vlasništvu na nekretninama preduzeća, odnosno zemljišno-knjižnih izvadaka za nekretnine u vlasništvu preduzeća zbog čega je cijenjeno da je bilo neophodno podići zahtjev za zaštitu zakonitosti u skladu sa odredbom člana 259. Zakona o upravnom postupku. Kao dodatni razlog navedeno je da je na rješenje Agencije za privatizaciju stavljena klauzula pravomoćnosti sa danom ... godine, iako je očigledno da ovo rješenje nije dostavljeno Općini B., kao stranci u postupku, a ranijim rješenjem tuženog je odlučeno da Općina B. ima svojstvo stranke u predmetnom upravnom postupku, zbog čega je prvostepeni sud osporeno rješenje cijenio pravilnim i zakonitim i tužbu odbio.
Imajući u vidu stanje upravnog spisa i obrazloženje pobijane presude zahtjev za vanredno preispitivanje sudske odluke pokazuje se osnovanim i to iz razloga jer se osnovano u zahtjevu za vanredno preispitivanje ukazuje na pogrešan stav prvostepenog suda po pitanju dopuštenosti podizanja zahtjeva za zaštitu zakonitosti u konkretnom slučaju.
Naime, odredbom člana 259. Zakona o upravnom postupku ("Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine" broj 2/98 i 48/99) u stavu 1. propisano je da protiv pravomoćnog rješenja donesenog u stvari u kojoj se ne može voditi upravni spor, a sudska zaštita nije osigurana ni izvan upravnog spora, tužitelj ima pravo da podigne zahtjev za zaštitu zakonitosti ako smatra da je rješenjem povrijeđen zakon.
Dakle, navedenom zakonskom odredbom izričito je propisano da se zahtjev za zaštitu zakonitosti može podnijeti od strane nadležnog tužitelja samo u situaciji kada se ne može voditi upravni spor, što znači kada je upravni spor izričito zakonom isključen, a takvi slučajevi propisani su odredbom člana 11. Zakona o upravnim sporovima. U stavu 1. tačka 1.-3. ovog
člana propisani su slučajevi kada se upravni spor ne može voditi i to: protiv akata donesenih u



stvarima u kojim je sudska zaštita osigurana izvan upravnog spora (tačka 1.), protiv akata donesenih u stvarima u kojim se po izričitoj odredbi zakona ne može voditi upravni spor (tačka 2.) i u stvarima o kojim neposredno, na osnovu ustavnih ovlaštenja, odlučuju domovi Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine ili Predsjednik Federacije Bosne i Hercegovine i jedan od potpredsjednika Federacije Bosne i Hercegovine, odnosno zakonodavno tijelo kantona (tačka 3.). Pri tome je stavom 2. navedenog člana propisano da se u stvarima iz tačke 2. i 3. može voditi upravni spor kada je nadležni organ pri donošenju upravnog akta prekoračio granice svoje nadležnosti ili upravni akt nije donio neposredno na osnovu ustavnih ovlaštenja.
Imajući u vidu citirane zakonske odredbe u vezi sa stanjem upravnog spisa proizilazi da se u konkretnom slučaju nije radilo o situaciji koju ima u vidu odredba člana 259. stav 1. Zakona o upravnom postupku i da iz tog razloga nije bilo dozvoljeno podnošenje zahtjeva za zaštitu zakonitosti.
Naime rješenje Agencije za privatizaciju broj: ... od ... godine, čije je ukidanje traženo podnesenim zahtjevom za zaštitu zakonitosti, je rješenje o odobrenju upisa izvršene privatizacije u sudski registar koje je doneseno u ponovnom postupku, nakon što je ranije rješenje broj: ... od ... godine ukinuto rješenjem tuženog broj: ... od ... godine, a to rješenje tuženog doneseno je po žalbi Općine B., dakle po izjavljenom redovnom pravnom lijeku u upravnom postupku iz čega proizilazi da je postojala mogućnost sudske zaštite u upravnom postupku, odnosno mogućnost vođenja upravnog spora, a time je isključena mogućnost podizanja zahtjeva za zaštitu zakonitosti.
Pri tome, kod nesporne činjenice da to rješenje od ... godine, nakon njegovog donošenja, nije od strane Agencije za privatizaciju dostavljeno Općini B., nesporno je i da je ista to rješenje primila uz dopis Općinskog suda u Travniku dana ... godine, što znači da je tada, bez obzira na to što joj nije direktno dostavljeno, općina saznala za postojanje ovog rješenja, pa joj je stajala na raspolaganju mogućnost podnošenja prijedloga za obnovu postupka u skladu sa odredbom člana 246. tačka 9. Zakona o upravnom postupku. Međutim, tu zakonsku mogućnost općina nije iskoristila, ali time nisu stvoreni uslovi za podizanje zahtjeva za zaštitu zakonitost u skladu sa odredbom člana 259. Zakona o upravnom postupku, jer ne postoji mogućnost izbora između vanrednog pravnog lijeka i podizanja zahtjeva za zaštitu zakonitosti (kao posebnog slučaja ukidanja rješenja), već se ovaj zahtjev može podnijeti samo u situaciji kada se radi o stvarima u kojim je isključena mogućnost vođenja upravnog spora. Zbog izloženog po podnesenom zahtjevu za zaštitu zakonitosti u konkretnom slučaju tuženi nije mogao meritorno odlučivati na način kako je to učinjeno u osporenom rješenju, već je isti trebao odbaciti kao nedozvoljen, a kako je i odlučeno u ovoj presudi.
Osnovano se u navodima zahtjeva ukazuje i na sadržinu i značaj rješenja Agencije za privatizaciju broj: ... od ... godine kao rješenja o odobrenju upisa izvršene privatizacije u sudski registar (na šta je podnosilac zahtjeva za vanredno preispitivanje sudske presude osnovano
ukazivao i u navodima tužbe). Ovo rješenje se, u skladu sa izričitom odredbom člana 38. Zakona o privatizaciji ("Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine" broj 27/97, 8/99, 32/00, 45/00, 54/00, 61/01, 27/02, 33/02, 28/04, 44/04, 42/06 i 4/09) donosi nakon izvještaja o izvršenoj privatizaciji i istim se samo utvrđuje struktura kapitala prije pokretanja postupka privatizacije (tačka 1. dispozitiva rješenja), utvrđuje se da je taj kapital privatizovan (tačka 2. dispozitiva rješenja) i odobrava se upis izvršene privatizacije u sudski registar kod nadležnog suda u Travniku (tačka 3. dispozitiva rješenja). Obzirom na sadržinu dispozitiva ovog rješenja, te fazu u postupku privatizacije u kojoj se donosi (nakon izvršene privatizacije i sačinjenog izvještaja o tome) osnovano je tužitelj i u tužbi i u zahtjevu za vanredno preispitivanje ukazivao na činjenicu da je postupak privatizacije izvršen i okončan donošenjem ranijih rješenja koja su postala konačna u upravnom postupku.
U tom dijelu je potpuno pogrešan stav prvostepenog suda iz pobijane presude (da su
neosnovani navodi tužbe da je u pitanju rješenje koje se odnosi na odobrenje upisa izvršene



privatizacije u sudski registar), jer se upravo radi o rješenju o odobrenju upisa u sudski registar, a pitanja prethodno provedenog postupka privatizacije, donošenja programa privatizacije, utvrđenju početne bilance, donošenja rješenja o odobravanju početne bilance i zaključivanja ugovora o kupoprodaji predmeta tendera, predstavljaju pitanja koja su rješavana u već provedenom postupku privatizacije i utvrđivana ranije donesenim rješenjima, kako je to pravilno izneseno u obrazloženju rješenja Agencije za privatizaciju broj: ... od ... godine.
U takvoj situaciji u kojoj se, dakle, ovim rješenjem samo odobrava upis u sudski registar (već) izvršene privatizacije nije postojala mogućnost da se, na način kako to čini prvostepeni sud, preispituje rješenje o odobravanju početne bilance Agencije za privatizaciju od ... godine (koje je prema stanju upravnog spisa postalo konačno u upravnom postupku), niti da se vrši ocjena ispunjenosti uslova za donošenje tog rješenja u skladu sa odredbama člana 4. Uredbe o metodologiji za pripremu programa i izradu početnog bilansa preduzeća u privatizaciji Federacije BiH i u skladu sa odredbama Zakona o početnom bilansu stanja preduzeća i banka Federacije BiH, a niti da se „otklanjaju propusti učinjeni u postupku privatizacije i dovodi i utvrđuje nedopušteno ponašanje tužitelja i Agencije za privatizaciju prije pokretanja procedure za zaštitu zakonitosti“ na način kako se to ističe u odgovoru na zahtjev za vanredno preispitivanje sudske odluke Općinskog javnog pravobranilaštva.
Zbog navedenog je ovaj sud primjenom člana 46. stav 1. i 2. Zakona o upravnim sporovima, zahtjev za vanredno preispitivanje uvažio, te riješio kao u izreci ove presude.

(Presuda Vrhovnog suda Federacije BIH, broj: 06 0 I 007802 15 Uvp od 07.07.2016. godine)

O nama

Forum Pravo BiH je pokrenut sa ciljem poticanja i poboljšanja komunikacije unutar pravne struke

Pravo BiH

Responzivni forum