TROŠKOVI POSTUPKA PRIZNANjA STRANE SUDSKE ODLUKE u BiH
Zakon o vanparničnom postupku
član 27 stav 3
Protivpredlagač koji isključivo da povod za pokretanje vanparničnog postupka za priznanje strane sudske odluke, obavezan je da predlagaču naknadi troškove postupka.
Obrazloženje:
"Postupak priznanja strane sudske odluke provodi se prema pravilima Zakona o vanparničnom postupku ("Službeni glasnik Republike Srpske" br. 36/09, 91/16 - u daljem tekstu: ZVP).
Prema odredbi člana 86. Zakona o rješavanju sukoba zakona sa propisima drugih zemalja u određenim odnosima ("Službeni list SFRJ" br. 43/82 do 72/82- dalje: ZRSZ), koji se primjenjuje u Republici Srpskoj na osnovu člana 458. Zakona o parničnom postupku - ("Službeni glasnik RS", broj 58/03, 85/03, 74/05, 63/07, 49/09 i 61/13 - dalje: ZPP), strana sudska odluka se izjednačava sa odlukom suda u Bosni i Hercegovini, ako je prizna nadležni sud u Bosni i Hercegovini.
Predmet spora koji je okončan presudom čije se priznanje traži u ovom vanparničnom postupku je zahtjev predlagača za isplatu duga. Za ovu vrstu spora nije propisana isključiva sudska nadležnost, pa je ispunjen uslov iz člana 54. u vezi sa članom 46. stav 1. ZRSZ za priznanje navedene strane sudske odluke.
Ovaj sud nalazi, da je pravilan zaključak prvostepenog suda o ispunjenju i drugih uslova za priznanje te odluke inostranog suda propisanih ZRSZ, jer je podnosilac zahtjeva podnio dokaze o pravosnažnosti i izvršnosti te odluke po pravu države u kojoj je ona donesena (član 87. i član 96. stav 2. ZRSZ); protupredlagaču je omogućeno da učestvuje u postupku koji je prethodio donošenju strane sudske odluke (član 88. ZRSZ); u konkretnom slučaju postoji uzajamnost (član 92. stav 2. i stav 3. toga zakona); ne postoji smetnja za njeno priznanje, ne radi se o presuđenoj stvari (član 90. ZRSZ); ova strana sudska odluka nije u suprotnosti sa Ustavom Bosne i Hercegovine (član 91. ZRSZ).
Žalbenim navodima protupredlagač neosnovano ističe da prvostepeni sud nije imao u vidu izjašnjenje protupredlagača na podneseni prijedlog za priznanje strane sudske odluke, jer je odgovor na prijedlog dat po isteku ostavljenog roka, te je kod suda zaprimljen dana 20.08.2018. godine, kada je donesena i ožalbena odluka. Žalbeni navodi, kojima protupredlagač ponavlja navode iz odgovora na prijedlog i kojima ističe da je predlagač JP na teritoriji R. S., sa 100% državnog kapitala, te da je i protupredlagač preduzeće čiji je vlasnik R. S., i tvrdi da je potrebna prethodna saglasnost državnih organa radi sprovođenja postupka priznanja strane sudske odluke, nisu od uticaja u ovom postupku. Dalji žalbeni navodi, kojima se protupredlagač bavi vlasničkom strukturom privrednog društva B. G., te ukazuje na nemogućnost sprovođenja izvršenja na teritoriji Republike Srpske, su takođe irelevantni za ovaj postupak i tiču se eventualnog postupka izvršenja po presudi čije se priznanje traži.
Protupredlagač neosnovano prigovara i odluci o troškovima postupka, tako što smatra da je trebalo odlučiti da svaka strana snosi svoje troškove postupka. Naime, kako je protupredlagač isključivo dao povod za pokretanje ovog postupka, to je u odredbi člana 27. stav 3. ZVP prvostepeni sud imao valjano uporište za obavezivanje protupredlagača na naknadu troškova postupka.
Prema izloženom, prvostepeno rješenje nema nedostataka na koje ukazuje žalba, niti onih na koje se pazi po službenoj dužnosti. Stoga je žalba protupredlagača odbijena i prvostepeno rješenje potvrđeno, na osnovu odredbe člana 235. tačka 2. u vezi sa članovima 233. i 236. ZPP, te članom 2. stav 2. ZVP.
Zahtjev protupredlagača za naknadu troškova žalbenog postupka, na ime sastava odgovora na žalbu u iznosu od 3.802,00 KM, je odbijen, jer se ne radi o nužnom trošku u smislu odredbe člana 387. stav 1. ZPP, u vezi sa članom 2. stav 2. ZVP."
(Rješenje Vrhovnog suda Republike Srpske, 12 0 V 006936 18 Gž od 31.10.2018. godine)
Preuzeto sa: https://advokat-prnjavorac.com/priznanj ... a-BiH.html
Zakon o vanparničnom postupku
član 27 stav 3
Protivpredlagač koji isključivo da povod za pokretanje vanparničnog postupka za priznanje strane sudske odluke, obavezan je da predlagaču naknadi troškove postupka.
Obrazloženje:
"Postupak priznanja strane sudske odluke provodi se prema pravilima Zakona o vanparničnom postupku ("Službeni glasnik Republike Srpske" br. 36/09, 91/16 - u daljem tekstu: ZVP).
Prema odredbi člana 86. Zakona o rješavanju sukoba zakona sa propisima drugih zemalja u određenim odnosima ("Službeni list SFRJ" br. 43/82 do 72/82- dalje: ZRSZ), koji se primjenjuje u Republici Srpskoj na osnovu člana 458. Zakona o parničnom postupku - ("Službeni glasnik RS", broj 58/03, 85/03, 74/05, 63/07, 49/09 i 61/13 - dalje: ZPP), strana sudska odluka se izjednačava sa odlukom suda u Bosni i Hercegovini, ako je prizna nadležni sud u Bosni i Hercegovini.
Predmet spora koji je okončan presudom čije se priznanje traži u ovom vanparničnom postupku je zahtjev predlagača za isplatu duga. Za ovu vrstu spora nije propisana isključiva sudska nadležnost, pa je ispunjen uslov iz člana 54. u vezi sa članom 46. stav 1. ZRSZ za priznanje navedene strane sudske odluke.
Ovaj sud nalazi, da je pravilan zaključak prvostepenog suda o ispunjenju i drugih uslova za priznanje te odluke inostranog suda propisanih ZRSZ, jer je podnosilac zahtjeva podnio dokaze o pravosnažnosti i izvršnosti te odluke po pravu države u kojoj je ona donesena (član 87. i član 96. stav 2. ZRSZ); protupredlagaču je omogućeno da učestvuje u postupku koji je prethodio donošenju strane sudske odluke (član 88. ZRSZ); u konkretnom slučaju postoji uzajamnost (član 92. stav 2. i stav 3. toga zakona); ne postoji smetnja za njeno priznanje, ne radi se o presuđenoj stvari (član 90. ZRSZ); ova strana sudska odluka nije u suprotnosti sa Ustavom Bosne i Hercegovine (član 91. ZRSZ).
Žalbenim navodima protupredlagač neosnovano ističe da prvostepeni sud nije imao u vidu izjašnjenje protupredlagača na podneseni prijedlog za priznanje strane sudske odluke, jer je odgovor na prijedlog dat po isteku ostavljenog roka, te je kod suda zaprimljen dana 20.08.2018. godine, kada je donesena i ožalbena odluka. Žalbeni navodi, kojima protupredlagač ponavlja navode iz odgovora na prijedlog i kojima ističe da je predlagač JP na teritoriji R. S., sa 100% državnog kapitala, te da je i protupredlagač preduzeće čiji je vlasnik R. S., i tvrdi da je potrebna prethodna saglasnost državnih organa radi sprovođenja postupka priznanja strane sudske odluke, nisu od uticaja u ovom postupku. Dalji žalbeni navodi, kojima se protupredlagač bavi vlasničkom strukturom privrednog društva B. G., te ukazuje na nemogućnost sprovođenja izvršenja na teritoriji Republike Srpske, su takođe irelevantni za ovaj postupak i tiču se eventualnog postupka izvršenja po presudi čije se priznanje traži.
Protupredlagač neosnovano prigovara i odluci o troškovima postupka, tako što smatra da je trebalo odlučiti da svaka strana snosi svoje troškove postupka. Naime, kako je protupredlagač isključivo dao povod za pokretanje ovog postupka, to je u odredbi člana 27. stav 3. ZVP prvostepeni sud imao valjano uporište za obavezivanje protupredlagača na naknadu troškova postupka.
Prema izloženom, prvostepeno rješenje nema nedostataka na koje ukazuje žalba, niti onih na koje se pazi po službenoj dužnosti. Stoga je žalba protupredlagača odbijena i prvostepeno rješenje potvrđeno, na osnovu odredbe člana 235. tačka 2. u vezi sa članovima 233. i 236. ZPP, te članom 2. stav 2. ZVP.
Zahtjev protupredlagača za naknadu troškova žalbenog postupka, na ime sastava odgovora na žalbu u iznosu od 3.802,00 KM, je odbijen, jer se ne radi o nužnom trošku u smislu odredbe člana 387. stav 1. ZPP, u vezi sa članom 2. stav 2. ZVP."
(Rješenje Vrhovnog suda Republike Srpske, 12 0 V 006936 18 Gž od 31.10.2018. godine)
Preuzeto sa: https://advokat-prnjavorac.com/priznanj ... a-BiH.html