PRISTUPANjE DUGU
Zakon o obligacionim odnosima
član 451
Kada treće lice pristupi dugu koji tužitelj ima iz ugovora o zajmu zaključenog sa lizing kućom, to ne znači da je on oslobođen od obaveze otplate zajma već pored njega prema lizing kući kao povjeriocu stupa i novi dužnik.
Obrazloženje:
"Iz činjeničnih utvrđenja proizlazi da je pravni prednik tuženog pristao da pristupi dugu tužitelja prema lizing kući koji potiče iz ugovora o zajmu od 30.7.2007. godine. Po tvrdnji tužitelja, prednik tuženog je kao asignat (upućenik) u smislu člana 1020. Zakona o obligacionim odnosima ("Službeni list SFRJ" broj 29/78, 39/85 i 57/89 te "Službeni glasnik Republike Srpske" broj 17/93, 3/96, 39/03 i 74/04, dalje: ZOO) trebao navedenoj lizing kući vršiti isplatu rata tog zajma.
Ugovor od 18.9.2009. godine nema karakter preuzimanja duga (član 446. ZOO) već ima karakter ugovora o pristupanju dugu (član 451. ZOO). Pravni prednik tuženog se tim ugovorom obavezao na ispunjenje obaveza tužitelja iz ugovora o zajmu zaključenog sa lizing kućom. Međutim, to ne znači da je tužitelj oslobođen od obaveze otplate zajma već, pored njega, prema lizing kući kao povjeriocu stupa i novi dužnik tj. pravni prednik tuženog koji je sa povjeriocem zaključio ugovor. Dakle, položaj tužitelja se ni u čemu nije promijenio i otplatom kompletnog zajma on nije ispunio tuđu već svoju obavezu. Zbog toga tužitelj nema pravo da traži isplatu iznosa kojeg je platio lizing kući kao povjeriocu.
U konkretnom slučaju iz dokaza izvedenih u ovoj parnici proizilazi da je ugovor o asignaciji od 18.9.2009. godine potpisan samo od strane tužitelja i lizing kuće, dok nedostaje potpis i pečat pravnog prednika tuženog. Tuženi je već u odgovoru na tužbu istakao da njegov prednik nije potpisao ugovor o asignaciji (upućivanju), a tužitelj u toku prvostepenog postupka tu tvrdnju nije demantovao. On je tek uz žalbu protiv prvostepene presude priložio kopiju primjerka navedenog ugovora koja sadrži i potpis pravnog prednika tuženog. Drugostepeni sud opravdano nije prihvatio taj novi dokaz jer, prema odredbi člana 207. Zakona o parničnom postupku ("Službeni glasnik Republike Srpske" broj 58/03 do 61/13, dalje: ZPP), u žalbi se ne mogu iznositi nove činjenice niti predlagati novi dokazi. Tvrdnja tužitelja da je potpisani ugovor "nestao" iz spisa je proizvoljna i neargumentovana pa je drugostepeni sud osnovano nije prihvatio kao istinitu.
Plaćanjem rata zajma tuženi nije ispunjavao obaveze iz ugovora o asignaciji, kako se navodi u reviziji, već obaveze iz ugovora o pristupanju dugu zaključenog između njegovog pravnog prednika i lizing kuće. Tim ugovorom prednik tuženog nije preuzeo bilo kakvu obavezu prema tužitelju već samo prema njegovom povjeriocu.
Neosnovani su revizioni navodi da je potpisivanjem izvoda otvorenih stavki tuženi priznao sporni dug. Naime, tuženi je u ovom sporu osporio osnov i visinu tužbenog zahtjeva, a izvod otvorenih stavki na kojem postoji njegov potpis i pečat, sam za sebe, nije dovoljan za zaključak da je zahtjev tužitelja osnovan. Navedeni finansijski dokument samo potvrđuje da je kod tužitelja evidentiran dug u iznosu od 988.103,11 KM po osnovu dugoročnog kredita, ali se taj dokument ne može dovesti u vezu sa ugovorom o pristupanju dugu i ugovorom o asignaciji, na kojima tužitelj temelji svoj tužbeni zahtjev, pa isti nije dovoljan dokaz o osnovanosti potraživanja tužitelja prema tuženom, kako to pogrešno smatra revident.
S obzirom da tužitelj u toku prvostepenog postupka nije uspio dokazati postojanje spornog duga i njegovu visinu, samim tim nije uspio dokazati osnovanost postavljenog tužbenog zahtjeva u smislu odredbe člana 123. ZPP, pa nije bilo razloga da drugostepeni sud otvara raspravu u skladu sa članom 217. istog zakona.
Imajući u vidu sve naprijed izneseno, ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena pa je istu valjalo odbiti na osnovu odredbe člana 248. ZPP."
(Presuda Vrhovnog suda Republike Srpske, 59 0 Ps 028859 17 Rev od 7.9.2017. godine)
https://epravo.ba/
Zakon o obligacionim odnosima
član 451
Kada treće lice pristupi dugu koji tužitelj ima iz ugovora o zajmu zaključenog sa lizing kućom, to ne znači da je on oslobođen od obaveze otplate zajma već pored njega prema lizing kući kao povjeriocu stupa i novi dužnik.
Obrazloženje:
"Iz činjeničnih utvrđenja proizlazi da je pravni prednik tuženog pristao da pristupi dugu tužitelja prema lizing kući koji potiče iz ugovora o zajmu od 30.7.2007. godine. Po tvrdnji tužitelja, prednik tuženog je kao asignat (upućenik) u smislu člana 1020. Zakona o obligacionim odnosima ("Službeni list SFRJ" broj 29/78, 39/85 i 57/89 te "Službeni glasnik Republike Srpske" broj 17/93, 3/96, 39/03 i 74/04, dalje: ZOO) trebao navedenoj lizing kući vršiti isplatu rata tog zajma.
Ugovor od 18.9.2009. godine nema karakter preuzimanja duga (član 446. ZOO) već ima karakter ugovora o pristupanju dugu (član 451. ZOO). Pravni prednik tuženog se tim ugovorom obavezao na ispunjenje obaveza tužitelja iz ugovora o zajmu zaključenog sa lizing kućom. Međutim, to ne znači da je tužitelj oslobođen od obaveze otplate zajma već, pored njega, prema lizing kući kao povjeriocu stupa i novi dužnik tj. pravni prednik tuženog koji je sa povjeriocem zaključio ugovor. Dakle, položaj tužitelja se ni u čemu nije promijenio i otplatom kompletnog zajma on nije ispunio tuđu već svoju obavezu. Zbog toga tužitelj nema pravo da traži isplatu iznosa kojeg je platio lizing kući kao povjeriocu.
U konkretnom slučaju iz dokaza izvedenih u ovoj parnici proizilazi da je ugovor o asignaciji od 18.9.2009. godine potpisan samo od strane tužitelja i lizing kuće, dok nedostaje potpis i pečat pravnog prednika tuženog. Tuženi je već u odgovoru na tužbu istakao da njegov prednik nije potpisao ugovor o asignaciji (upućivanju), a tužitelj u toku prvostepenog postupka tu tvrdnju nije demantovao. On je tek uz žalbu protiv prvostepene presude priložio kopiju primjerka navedenog ugovora koja sadrži i potpis pravnog prednika tuženog. Drugostepeni sud opravdano nije prihvatio taj novi dokaz jer, prema odredbi člana 207. Zakona o parničnom postupku ("Službeni glasnik Republike Srpske" broj 58/03 do 61/13, dalje: ZPP), u žalbi se ne mogu iznositi nove činjenice niti predlagati novi dokazi. Tvrdnja tužitelja da je potpisani ugovor "nestao" iz spisa je proizvoljna i neargumentovana pa je drugostepeni sud osnovano nije prihvatio kao istinitu.
Plaćanjem rata zajma tuženi nije ispunjavao obaveze iz ugovora o asignaciji, kako se navodi u reviziji, već obaveze iz ugovora o pristupanju dugu zaključenog između njegovog pravnog prednika i lizing kuće. Tim ugovorom prednik tuženog nije preuzeo bilo kakvu obavezu prema tužitelju već samo prema njegovom povjeriocu.
Neosnovani su revizioni navodi da je potpisivanjem izvoda otvorenih stavki tuženi priznao sporni dug. Naime, tuženi je u ovom sporu osporio osnov i visinu tužbenog zahtjeva, a izvod otvorenih stavki na kojem postoji njegov potpis i pečat, sam za sebe, nije dovoljan za zaključak da je zahtjev tužitelja osnovan. Navedeni finansijski dokument samo potvrđuje da je kod tužitelja evidentiran dug u iznosu od 988.103,11 KM po osnovu dugoročnog kredita, ali se taj dokument ne može dovesti u vezu sa ugovorom o pristupanju dugu i ugovorom o asignaciji, na kojima tužitelj temelji svoj tužbeni zahtjev, pa isti nije dovoljan dokaz o osnovanosti potraživanja tužitelja prema tuženom, kako to pogrešno smatra revident.
S obzirom da tužitelj u toku prvostepenog postupka nije uspio dokazati postojanje spornog duga i njegovu visinu, samim tim nije uspio dokazati osnovanost postavljenog tužbenog zahtjeva u smislu odredbe člana 123. ZPP, pa nije bilo razloga da drugostepeni sud otvara raspravu u skladu sa članom 217. istog zakona.
Imajući u vidu sve naprijed izneseno, ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena pa je istu valjalo odbiti na osnovu odredbe člana 248. ZPP."
(Presuda Vrhovnog suda Republike Srpske, 59 0 Ps 028859 17 Rev od 7.9.2017. godine)
https://epravo.ba/
