• Odluka Vijeća po žalbi broj: 04-07-6-1720-17/2018

  • Tenderi, boravišta, udruge, lokacijske, građevinske i ine dozvole, povrat nacionalizirane imovine, komunalne naknade i doprinosi u Bosni i Hercegovini
Tenderi, boravišta, udruge, lokacijske, građevinske i ine dozvole, povrat nacionalizirane imovine, komunalne naknade i doprinosi u Bosni i Hercegovini
 #584  Postao/la comodore
 
Broj: 04-07-6-1720-17/2018
Datum: 20.12.2018. godine

Na osnovu člana 17. stav 5. i člana 60. stav 6. Zakona o Visokom sudskom i tužilačkom vijeću Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik BiH”, br. 25/04, 93/05, 48/07 i 15/08), a u vezi sa članom 103. i članom 104. tačka b) Poslovnika Visokog sudskog i tužilačkog vijeća Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik BiH“ br. 55/13, 96/13, 46/14, 61/14, 78/14, 27/15, 46/15, 93/16, 48/17, 88/17 i 41/18), Visoko sudsko i tužilačko vijeće Bosne i Hercegovine, odlučujući o žalbi tužene VB, sutkinje Općinskog suda u ….., izjavljenoj putem punomoćnika, JM, advokata iz …, na odluku Drugostepene disciplinske komisije za sudije, broj: 04-07-6-1720-14/2018 od 09.11.2018. godine, na sjednici održanoj, dana 20.12.2018. godine, donijelo je slijedeću:


O D L U K U

I. Odbija se kao neosnovana žalba tužene VB, sutkinje Općinskog suda u …, izjavljena putem punomoćnika, JM, advokata iz… i potvrđuje odluka Drugostepene disciplinske komisije za sudije, broj: 04-07-6-1720-14/2018 od 09.11.2018. godine.

II. Svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

III. Odluka Vijeća je konačna.

O b r a z l o ž e nj e

Ured disciplinskog tužioca Visokog sudskog i tužilačkog vijeća Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: UDT) podnio je dana 09.05.2018. godine disciplinsku tužbu, broj: UDT-319/18 protiv tužene tužene VB, sutkinje Općinskog suda u ….. U tužbi je navedeno da je tužena u periodu od 16.5.2013. godine do 18.3.2014. godine postupala u predmetima Općinskog suda u….broj 68 0 K 026218 13 K i 68 0 K 029561 14 Kbs do njihovog okončanja, uprkos činjenici da je optuženi odnosno osuđeni u navedenim predmetima bio njen rođak (sin od tetke), propustila obavijestiti predsjednika suda o navedenom srodstvu, smatrajući da ne postoje razlozi za njeno izuzeće od postupanja u smislu člana 39. Zakona o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine, kojim je propisano u kojim situacijama sudija ne može obavljati sudijsku dužnost, iako svjesna da srodstvo sudije sa strankom u postupku kod svakog objektivnog posmatrača može izazvati sumnju u nezavisnost i nepristrasnost suda u postupku odlučivanja, te je tužilac predložio utvrđivanje disciplinske odgovornosti tužene za disciplinski prekršaj iz člana 56. tačka 7. “propuštanje da traži svoje izuzeće od postupanja po predmetima kada postoji sukob interesa“ Zakona o VSTV-u BiH.

Prvostepena disciplinska komisija za sudije je nakon provedenog postupka, donijela odluku, broj: 04-07-6-1720-11/2018 od 04.09.2018. godine, kojom je tužena VB, sutkinja Općinskog suda u ...... oglašena odgovornom što je u periodu od 16.5.2013. godine do 18.3.2014. godine, postupala u predmetima Općinskog suda u …. broj 68 0 K 026218 13 K i 68 0 K 029561 14 Kbs do njihovog okončanja, uprkos činjenici da je optuženi odnosno osuđeni u navedenim predmetima bio njen rođak (sin od tetke), te propustila obavijestiti predsjednika suda o navedenom srodstvu, smatrajući da ne postoje razlozi za njeno izuzeće od postupanja u smislu člana 39. Zakona o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine, kojim je propisano u kojim situacijama sudija ne može obavljati sudijsku dužnost, te iako svjesna da srodstvo sudije sa strankom u postupku kod svakog objektivnog posmatrača može izazvati sumnju u nezavisnost i nepristrasnost suda u postupku odlučivanja, dakle, postupala u predmetima u kojima postoji sukob interesa, te propustila da o srodstvu sa optuženim/osuđenim, kao okolnosti koja može izazvati razumnu sumnju u nepristrasnost sudije obavjesti predsjednika suda, čime je, počinila disciplinski prekršaj iz člana 56. tačka 7. Zakona o Visokom sudskom i tužilačkom vijeću Bosne i Hercegovine: “propuštanje da traži svoje izuzeće od postupanja po predmetima kada postoji sukob interesa“ .

Navedenom odlukom Prvostepene disciplinske komisije utvrđeno je da je tužena postupajući na naprijed opisani način, prekršila i odredbe Kodeksa sudijske etike, i to, 1.5 Sudija promoviše visoke standarde sudijskog ponašanja u cilju jačanja povjerenja javnosti u pravosuđe, 2.1 Sudija se ponaša u sudu i van suda na način da održava i unapređuje povjerenje javnosti i stranaka u nepristrasnost tog sudije i pravosuđa u cjelini i 2.5 Sudija će zatražiti svoje izuzeće ako kod javnosti može stvoriti utisak da nije u stanju odlučivati o predmetu nepristrasno, kao i kada to sam ocijeni, pa je tuženoj, na osnovu odredaba člana 58. stav 1. tačka b) i člana 59. Zakona o VSTV-u BiH, izrečena disciplinska mjera Javna opomena. Tačkom II. prvostepene odluke je odlučeno da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

Na navedenu odluku Prvostepene disciplinske komisije žalbu je blagovremeno izjavio punomoćnik tužene zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene normi materijalnog prava, povrede pravila postupka koje su od uticaja na donošenje zakonite i pravilne odluke kao i zbog odluke o izrečenoj disciplinskoj mjeri sa prijedlogom da Drugostepena disciplinska komisija žalbu uvaži i pobijanu odluku preinači na način da tuženu oslobodi disciplinske odgovornosti odnosno da žalbu uvaži pobijanu odluku ukine i predmet vrati Prvostepenoj disciplinskoj komisiji na ponovni postupak.

Tužilac je podnio odgovor na žalbu tužene u kojem je istakao da su svi žalbeni navodi neutemeljeni, pa je predložio Drugostepenoj disciplinskoj komisiji da žalbu tužene odbije kao neosnovanu i potvrdi odluku Prvostepene disciplinske komisije.

Postupajući po podnesnoj žalbi punomoćnika tužene, Drugostepena disciplinska komisija je dana 09.11.2018. godine, donijela odluku, broj: 04-07-6-1720-14/2018 kojom je odbila kao neosnovanu žalbu tužene VB, sutkinje Općinskog suda u ……., izjavljenu putem njenog punomoćnika, JM, advokata iz ………, te potvrdila odluku Prvostepene disciplinske komisije za sudije, broj: 04-07-6-1720-11/2018 od 4.9.2018. godine. Tačkom II odluke Drugostepene disciplinske komisije je odlučeno da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

Na odluku Drugostepene disciplinske komisije žalbu je blagovremeno izjavio punomoćnik tužene zbog odluke o izrečenoj disciplinskoj mjeri, sa prijedlogom da Vijeće nakon uvida u kompletan spis žalbu tužene uvaži i odluku Drugostepene disciplinske komisije preinači u pogledu izrečene disciplinske mjere na način da se tuženoj umjesto disciplinske mjere Javne opomene izrekne blaža disciplinska mjera Pismena opomena koja se javno ne objavljuje iako tužena i dalje ostaje na stanovištu da u njenim radnjama nema elemenata disciplinskog prekršaja iz člana 56. stav 7. Zakona o VSTV-u BiH. U žalbi se navodi da izrečena disciplinska mjera Javna opomena nije adekvatna odnosno proporcionalna okolnostima konkretnog slučaja, te da ni Prvostepena i Drugostepena disciplinska komisija prilikom izricanja navedene mjere nisu vodile računa o principima propisanim odredbom člana 59. Zakona o VSTV-u BiH, među kojima su i dosadašnji rad i ponašanje učinioca prekršaja, broj i težina počinjenih prekršaja, posljedice prekršaja, saradnja koju je sudija pokazao tokom disciplinskog postupka. U konkretnom slučaju, Komisije nisu u dovoljnoj mjeri cijenile činjenicu da protiv tužene nikada predhodno nije vođen disciplinski postupak što ukazuje na dobar rad i ponašanje tužene u obavljanju sudijske funkcije i njen pozitivan doprinos u radu pravosudne institucije te da je tužena od početka predmetnog disciplinskog postupka surađivala sa nadležnim organima što pokazuje poštovanje imenovane prema pravosudnim institucijama i želju da zaštiti ugled institucije u kojoj radi. U žalbi se navodi da je u krivičnim predmetima koji su obuhvaćeni disciplinskom tužbom tužena, jedino mogla donijeti odluke kakve je i donijela, odnosno u predmetu, broj 68 0 K 026218 13 K dana 16.5.2013. godine presudu o priznanju krivnje, a u predmetu, broj 68 0 K 029561 14 Kbs dana 5.3.2014. godine, rješenje kojim se određuje brisanje uslovne osude, te da nisu nastupile nikakve štetne posljedice obzirom da je tužena u oba predmeta donijela zakonite i pravilne odluke koje bi donio bilo koji sudija koji obavlja svoj posao u skladu sa zakonom. Prema stavu žalbe, činjenica da je tužena dugogodišnji sudija koji dobro poznaje propise kao i činjenica da je tuženoj bilo poznato srodstvom sa strankom u postupku se nisu mogle cijeniti kao otežavajuća okolnosti na strani tužene, kako je to konstatovano odlukom Prvostepene disciplinske komisije. I pored činjenice da se žalba na odluku Drugostepene disciplinske komisije može izjaviti samo u pogledu izrečene disciplinske mjere tužena je u žalbi istakla da nije bila u sukobu interesa i da navedeni disciplinski prekršaj nije počinila iz umišljaja radi čega ni izrečena disciplinska mjera Javna opomena nije proporcionalna počinjenom disciplinskom prekršaju. Tužena je objektivnim sagledavanjem oba predmeta pravilno ocijenila da ne postoji sukob interesa odnosno okolnosti iz člana 39. tačka f) ZKP-a FBiH, obzirom da je sa optuženim/osuđenim bila u srodstvu u pobočnoj liniji četvrtog stepena, da sa istim nije imala blizak odnos osim površnog poznanstva te da svojim odlukama nije pogodavala sebi ili optuženom/osuđenom na uštrb interesa javnosti a što proizlazi iz odluka koje je tužena u konačnici donijela u predmetima koji su obuhvaćeni disciplinskom tužbom. Tužena je u žalbi istakla da tužilac na kojem je u skladu sa članom 93. Poslovnika Vijeća teret dokazivanja u toku postupka nije naveo nijednu okolnost koja bi ukazivala na sukob interesa u predmetnom postupku osim srodstva u pobočnoj liniji u četvrtom stepenu koje samo po sebi ne predstavlja razlog za izuzeće, te su Komisije pogrešno protumačile odredbe člana 39. tačke b) i f) ZKP-a FBiH i člana 41. stav 1 ZKP-a FBiH. Zbog navedenog je u skladu sa odredbama člana 123. i 126. ZPP-a FBiH u vezi sa članom 79. Poslovnika Vijeća predmetna tužba trebala biti odbijena. Tužena je putem punomoćnika postavila zahtjev za naknadu troškova sastava žalbe u iznosu od 850,00 KM uvećano za trošak PDV-a. Na kraju je tužena predložila da Vijeće žalbu uvaži i odluku Drugostepene disciplinske komisije, broj: 04-07-6-1720-14/2018 od 09.11.2018. godine preinači u pogledu izrečene disciplinske mjere na način da se tuženoj umjesto disciplinske mjere Javne opomene izrekne blaža disciplinska mjera Pismena opomena koja se javno ne objavljuje.

Primjerak blagovremene, potpune i dozvoljene žalbe dostavljen je Uredu disciplinskog tužioca koji je dana 7.12.2018. godine, podnio odgovor na žalbu tužene u kojem je naveo je izrečena disciplinska mjera Javna opomena srazmjerna vrsti i težini počinjenog disciplinskog prekršaja i stepenu disciplinske odgovornosti tužene da su suprotno žalbenim navodima i Prvostepena i Drugostepena disciplinska komisija prilikom izricanja disciplinske mjere pravilno i potpuno ocijenile sve okolnosti. Tužilac je naveo da se izrečenom mjerom javnog karaktera ujedno ostvaruje i generalna prevencija a sve u cilju jačanja povjerenja javnosti u nezavisnost i nepristrasnost pravosuđa u cjelini. Tužilac je istakao da se žalba u pretežnom dijelu odnosi na ranije isticane žalbene navode u pogledu pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, odnosno pogrešne primjene materijalnog prava a koji prigovori u smislu člana 103. stav 2. Poslovnika VSTV-a BiH ne mogu predstavljati žalbene razloge za pobijanje odluke Drugostepene disciplinske komisije, te je tužilac predložio da Vijeće kao cjelina žalbu tužene odbije kao neosnovanu.

Razmatrajući žalbu tužene izjavljenu na odluku Drugostepene disciplinske komisije, Vijeće kao cjelina je nakon uvida u disciplinski spis predmeta, broj: 04-07-6-1720/2018, kao i sveobuhvatne rasprave, odlučilo kao u izreci iz slijedećih razloga:

Odredbama člana 60. stav (6) Zakona o VSTV-u BiH, regulisano je da se protiv odluke Drugostepene disciplinske komisije o izricanju disciplinske mjere može uložiti žalba Vijeću kao cjelini. Ako Vijeće ne potvrdi mjeru razrješenja, Vijeće može izreći drugu mjeru predviđenu ovim zakonom.”
Odredbama člana 103. stav (2) Poslovnika VSTV-a BiH, propisano je da se odluka Drugostepene disciplinske komisije može pobijati samo zbog izrečene disciplinske mjere, dok je u stavu (5) istog člana propisano da je Odluka Vijeća konačna.

Imajući u vidu odredbe člana 103. Poslovnika VSTV-a BiH, Vijeće kao cjelina je predmetnu odluku ispitivalo samo u dijelu koji se odnosi na izrečenu disciplinsku mjeru, pa je u cijelosti prihvatilo razloge koje je navela Drugostepena disciplinska komisija u svojoj odluci, smatrajući da je izrečena disciplinska mjera, Javna opomena, adekvatna i primjerena prirodi i težini počinjenog disciplinskog prekršaja, njegovim posljedicama, okolnostima izvršenja disciplinskog prekršaja i utvrđenom stepenu disciplinske odgovornosti, a kojom će se ostvariti svrha i ciljevi disciplinskog sankcionisanja nosilaca pravosudnih funkcija od strane disciplinskih organa Vijeća, o čemu je u odluci Drugostepene disciplinske komisije dato mjerodavno obrazloženje koje je Vijeće u cijelosti prihvatilo.

Vijeće kao cjelina konstatuje da su disciplinske komisije pravilno utvrdile sve okolnosti iz člana 59. Zakona o VSTV-u BiH, a u vezi sa kriterijima koji su utvrđeni Smjernicama za određivanje disciplinskih mjera u disciplinskim postupcima, a koje okolnosti su od značaja za određivanje vrste i visine disciplinske mjere, te njihovim pravilnim vrednovanjem dale im odgovarajući značaj, iz kojih se razloga žalbene tvrdnje o neproporcionalnosti disciplinske mjere ne mogu prihvatiti kao osnovane.

Suprotno, žalbenim navodima dugogodišnje radno iskustvo tužene kao i činjenica da joj je bilo poznato srodstvom sa strankom u predmetnim krivičnim predmetima se mogu cijeniti samo kao otežavajuće okolnosti na strani tužene, obzirom da nosilac pravosudne funkcije niti u jednom slučaju ne smije zanemariti postojanje razloga za izuzeće pogotovo ukoliko su mu navedeni razlozi poznati a što je u konkretnom slučaju, pa su po ocjeni Vijeća disciplinske komisije pravilno utvrdile, kako olakšavajuće, tako i otežavajuće okolnosti na strani tužene i tuženoj izrekle odgovarajuću disciplinsku mjeru Javnu opomenu za počinjeni disciplinski prekršaj.

U pogledu zahtjeva žalbe punomoćnika tužene za naknadu troškova sastava žalbe na odluku Drugostepene disciplinske komisije u iznosu od 850,00 KM uvećano za trošak PDV-a, Vijeće je utvrdilo da je ovom odlukom u cijelosti potvrđena odluka Drugostepene disciplinske komisije, broj: 04-07-6-1720-14/2018 od 09.11.2018. godine, kojom je kao neosnovana odbijena žalbe tužene, izjavljena na odluku Prvostepene disciplinske komisije, broj: 04-07-6-1720-11/2018 od 4.9.2018. godine, kojom je tužena VB oglašena odgovornom za disciplinski prekršaj iz člana 56. tačka 7. Zakona o VSTV-u BiH i za koji disciplinski prekršaj joj je izrečena disciplinska mjera Javna opomena. Shodno navedenom, a u skladu sa članom 106. Poslovnika Visokog sudskog i tužilačkog vijeća Bosne i Hercegovine, kojim je propisano da svaka stranka snosi svoje troškove, punomoćnik tužene se sa navedenim zahtjevom za naknadu troškova može obratiti tuženoj koja ga je angažirala za zastupanje u ovom disciplinskom predmetu.

Iz naprijed navedenog, a na osnovu člana 17. stav 5., a u vezi člana 60. stav 6. Zakona o VSTV-u BiH i člana 104. stav 1. tačka b) Poslovnika VSTV-a BiH, Vijeće kao cjelina nalazi da je neosnovana žalba tužene, radi čega je ista odbijena i slijedom toga potvrđena je pobijana odluka Drugostepene disciplinske komisije.

U skladu sa članom 103. stav 5. Poslovnika VSTV-a BiH, ova odluka Vijeća je konačna.




Predsjednik Visokog sudskog i tužilačkog vijeća BiH


MP Milan Tegeltija

O nama

Forum Pravo BiH je pokrenut sa ciljem poticanja i poboljšanja komunikacije unutar pravne struke

Pravo BiH

Responzivni forum