• Obaveza postojanja izricitog ovlastenja za zakljucenje poravnanja

  • Ugovori razni, odgovornost za štete, vanugovorni odnosi, osiguranja
Ugovori razni, odgovornost za štete, vanugovorni odnosi, osiguranja
 #850  Postao/la AntunHun
 
OBAVEZA POSTOJANjA IZRIČITOG OVLAŠTENjA ZA ZAKLjUČENjE PORAVNANjA
Zakon o obligacionim odnosima

član 91 stav 4

Kada iz sadržaja date punomoći proizilazi da je tužiteljica ovlastila punomoćnike da je zastupaju kod nadležnih zajednica osiguranja, kod državnih organa i suda u svrhu "ostvarivanja naknade štete iz štetnog događaja" i da ih je ovlastila "na prijem isplate cjelokupnog iznosa naknade štete koji bude nagođen ili presuđen", tužiteljica je dala ovlaštenje za zaključenje sudskog i vansudskog poravnanja, pa ona zaključeno vansudsko poravnanje ne može osporavati.

Obrazloženje:

"Prema odredbi člana 91. stav 1. ZOO punomoćnik može preduzimati samo one pravne poslove za čije je preduzimanje ovlašten. Punomoćnik kome je dato opšte punomoćje može preduzimati samo pravne poslove koji dolaze u redovno poslovanje (stav 2.). Posao koji ne dolazi u redovno poslovanje može punomoćnik preduzeti samo ako je posebno ovlašten za preduzimanje tog posla odnosno vrste poslova među koje on spada (stav 3.). Prema stavu 4. iste zakonske odredbe punomoćnik ne može bez posebnog ovlaštenja, između ostalog, zaključiti poravnanje.

Prema navedenoj zakonskoj odredbi punomoćnik može poduzimati samo one pravne poslove za čije je poduzimanje ovlašten. Odnos između punomoćnika i vlastodavca jeste mandatni odnos, pa je punomoćnik dužan postupati po nalogu vlastodavca (član 749. ZOO).

U konkretnom slučaju, radi ostvarenja prava na naknadu štete iz predmetne saobraćajne nezgode, tužiteljica je dana 15.12.2008. godine dala punomoć Zajedničkoj advokatskoj kancelariji advokata D. i V.K., te je na temelju te punomoći dana 22.12.2009. godine advokat V.K., u ime tužiteljice, sa tuženim zaključio sporno vansudsko poravnanje.

Prema sadržaju date punomoći, tužiteljica je ovlastila navedene punomoćnike da ju zastupaju kod nadležnih zajednica osiguranja, kod državnih organa i suda, u svrhu "ostvarivanja naknade štete iz štetnog događaja od 27.10.2008. godine", te ih je ovlastila "na prijem isplate cjelokupnog iznosa naknade štete koji bude nagođen ili presuđen", pa proizlazi da je pravilan zaključak drugostepenog suda da je datom punomoći tužiteljica dala ovlaštenje i za zaključenje sudskog i vansudskog poravnanja. Prema tome, kod zaključenja spornog vansudskog ovlaštenja, iskazani punomoćnik je postupao u okviru datog ovlaštenja, pa se ne mogu prihvatiti revizioni navodi da nije bilo dato izričito ovlaštenje za navedeno i da je drugostepeni sud pogrešno primjenio odredbu člana 91. ZOO kada je žalbu tuženog usvojio, prvostepenu presudu preinačio i usvojio zahtjev tužiteljice za poništenje predmetnog vansudskog poravnanja. Stoga se ne mogu prihvatiti ni dalji revizioni navodi da je prednji zaključak zasnovan na nepravilnoj ocjeni izvedenih dokaza koja je suprotna odredbi člana 8. Zakona o parničnom postupku ("Službeni glasnik RS", broj 58/03, 85/03, 74/05, 63/07, 49/09, 61/13 - dalje: ZPP).

Uostalom, da je i utvrđeno da je punomoćnik tužiteljice postupao mimo datih ovlaštenja (o čemu nije riječ u konkretnom slučaju), kako je to pravilno našao i drugostepeni sud, tada bi se moglo zaključiti da se prihvatanjem iznosa naknade iz poravnanja tužiteljica saglasila sa zaključenim vansudskim poravnanjem (član 88. stav 1. ZOO), pa nisu prihvatljivi ni revizioni navodi kojima se tužiteljica bavi značajem činjenice o prijemu iznosa od 5.270,00 KM.

Kako je, dakle, tužiteljica po iskazanom punomoćniku, u okviru datih ovlaštenja sa tuženim zaključila vansudsko poravnanje, kojim je utvrđen iznos pripadajuće naknade i kojim se tužiteljica saglasila da je tom naknadom u potpunosti izmirena za pretrpljenu štetu, te kojim se odrekla bilo kakvih daljih potraživanja, po bilo kojem osnovu, iz ovog štetnog događaja u odnosu na tuženu, imajući pri tome u vidu prirodu vansudskog poravnanja (član 1089. i 1090. ZOO), proizlazi da je drugostepeni sud pravilno preinačio prvostepenu presudu i u dijelu odluke po zahtjevu za isplatu naknade materijalne i nematerijalne štete, tako što je i u ovom dijelu zahtjev tužiteljice odbio. Time nisu osnovani ni revizioni navodi da isplaćenim iznosima tužiteljica nije u cjelosti namirena za pretrpljenu štetu.

Kako revizionim navodima pravilnost i zakonitost drugostepene odluke nije dovedena u ozbiljnu sumnju, te kako ne postoje povrede o kojima ovaj sud vodi računa po službenoj dužnosti, izjavljenu reviziju je valjalo odbiti, primjenom odredbe člana 248. ZPP."


(Presuda Vrhovnog suda Republike Srpske, 71 0 P 086252 15 Rev od 9.2.2017. godine)

O nama

Forum Pravo BiH je pokrenut sa ciljem poticanja i poboljšanja komunikacije unutar pravne struke

Pravo BiH

Responzivni forum