• Nepostojanje razloga za pobijanje ugovora o dozivotnom izdrzavanju

  • Sudska praksa Bosne i Hercegovine, stavovi Vrhovnog suda Federacije BiH, Vrhovnog suda RS, Ustavnog suda BiH i Okruznih / Kantonalnih sudova BiH
Sudska praksa Bosne i Hercegovine, stavovi Vrhovnog suda Federacije BiH, Vrhovnog suda RS, Ustavnog suda BiH i Okruznih / Kantonalnih sudova BiH
 #1408  Postao/la AntunHun
 
NEPOSTOJANjE RAZLOGA ZA POBIJANjE UGOVORA O DOŽIVOTNOM IZDRŽAVANjU
Zakon o obligacionim odnosima

član 103

Okolnost da su ovlašteni radnici policije i Centra za socijalni rad uočili nepružanje dovoljne higijene primaocu izdržavanja ne dokazuje da je ugovor o doživotnom izdržavanju zaključen da bi se izigrala nasljednička prava zakonskih nasljednika već ukazuje na kvalitet usluge davaoca izdržavanja što je okolnost koja bi eventualno bila od utjecaja na raskid ugovora.

Obrazloženje:

"Presudom Općinskog suda u... odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi: utvrđuje da je ništav ugovor o doživotnom izdržavanju od 20. 11.2012. godine kojeg su zaključili D. M kao primalac izdržavanja i tužena D.N kao davalac izdržavanja, ovjeren kod notara dana 20. 11.2012. godine pod br.....

Protiv označene presude žalbu su izjavili tužitelji, presudu pobijaju u cijelosti, iz svih razloga propisanih odredbom člana 208. ZPP.

Žalba nije osnovana.

Ovaj sud je ispitao pobijanu presudu u granicama žalbenih razloga i po službenoj dužnosti, a odlučio je kao u izreci presude, zbog slijedećeg:

... Prvostepeni sud je utvrdio da je predmetni ugovor sačinjen u zakonom propisanoj formi, potpisan i ovjeren pred notarom, da ne postoji niti jedan razlog ništavosti ovog ugovora jer da nije u smislu člana 103. ZOO protivan Ustavu, prinudnim propisima niti moralu društva, da su tužitelji tokom postupka isticali određene činjenice koje se tiču neispunjenja ugovora, da su to razlozi za raskid ugovora, a ne za ništavost, da je tužena brinula o kućanstvu i suprugu u granicama svojih mogućnosti, da je D. M. bio u teškom zdravstvenom stanju, da je imao takvu narav da se prema tuženoj nekad loše ponašao jer je bio agresivan, da tuženoj nekada nije dozvoljavao da ga presvuče, što proizlazi iz iskaza saslušanih svjedoka, da tuženoj nije dopušteno da prisustvuje sahrani supruga niti da učestvuje u troškovima sahrane, zbog poremećenih odnosa sa tužiteljima.

U konkretnom slučaju po ocjeni ovog suda prvostepeni sud je potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje, pravilno je primijenio materijalno pravo, odredbe koje su navedene u prvostepenoj presudi, za svoju odluku je dao jasne i na zakonu zasnovane razloge, što sve prihvata ovaj sud....

Po ocjeni ovog suda žalbenim navodima žalitelja nije doveden u sumnju zaključak prvostepenog suda o tome da je tužbeni zahtjev neosnovan.

Odredbom člana 103. Zakona o obligacionim odnosima propisano je ugovor koji je protivan Ustavu BiH, prinudnim propisima te moralu društva ništav je ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu sankciju ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo....

Iz isprava koje su tužitelji podnijeli, koje je prvostepeni sud cijenio proizlazi da je zadnjih šest mjeseci života primaoca izdržavanja bilo primjedbi na higijenu D. M., koeu su uočili i ovlašteni radnici policije i Centra za socijalni rad. Međutim, prethodno navedeno ne dovode u sumnju zakonitost prvostepene presude, jer ove okolnosti ne znače i ne dokazuju da je ugovor o doživotnom izdržavanju zaključen da bi se izigrala nasljednička prava tužitelja, kao zakonskih nasljednika iza oca M..., već ukazuju na okolnosti koje se odnose na kvalitet usluge davaoca izdržavavanja, u periodu otprilike šest mjeseci prije smrti primaoca izdržavanja, dakle ne za cijelo vrijeme trajanja ugovora, što je okolnost koja bi eventualno bila od utjecaja za raskid ugovora, što nije predmet ove tužbe niti je takav zahtjev postavljao primalac izdržavanja dok je bio živ.

Prvostepeni sud je cijenio izvedene dokaze u skladu sa članom 8. Zakona o parničnom postupku pa žalba paušalno tvrdi suprotno.

Cijeneći sve navedeno prvostepeni sud je za svoju odluku dao razloge o odlučnim činjenicama, nije učinio povrede postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti. Razlozi na kojima tužitelji temelje žalbu nisu osnovani, pa je zato temeljem čl. 226. Zakona o parničnom postupku žalbu tužitelja ovaj sud odbio jer je neosnovana, a prvostepenu presudu potvrdio."

(Presuda Kantonalnog suda u Bihaću, 17 0 P 069292 18 Gž od 11.12.2018. godine)

O nama

Forum Pravo BiH je pokrenut sa ciljem poticanja i poboljšanja komunikacije unutar pravne struke

Pravo BiH

Responzivni forum