• Nepostojanje osnova za naknadu stete

  • Ugovori razni, odgovornost za štete, vanugovorni odnosi, osiguranja
Ugovori razni, odgovornost za štete, vanugovorni odnosi, osiguranja
 #420  Postao/la admin
 
NEPOSTOJANJE OSNOVA ZA NAKNADU ŠTETE
Zakon o obligacionim odnosima

član 154

Ako se iz nalaza vještaka geološke struke ne može sa sigurnošću utvrditi postojanje uzročno-posljedične veze između miniranja tuženog i oštećenja na objektu tužitelja tim prije što vještak građevinske struke nije ovlašten da utvrdi uzročno-posljedičnu vezu, sud je pogrešno primijenio materijalno pravo kada je tužitelju dosudio naknadu štete.

Obrazloženje:

"Iz stanja spisa proizilazi da je tužilac 14.12.2007.godine podnio tužbu radi naknade štete, navodeći da je vlasnik i posjednik kuće i pratećih objekata izgrađenih na parceli broj kč.... i zk. uloška broj... KO T., a koje nekretnine su oštećene usljed izvođenja rudarskih radova od strane tuženog, konačno preciziravši tužbeni zahtjev na isplatu iznosa od 8.083,90 KM sa kamatama od utuženja i troškovima spora.

Članom 154, stav 1 Zakona o obligacionim odnosima je propisano da onaj ko drugom uzrokuje štetu dužan je naknaditi, ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje, a članom 155 Zakona o obligacionim odnosima je propisano da je šteta umanjenje nečije imovine.

Pravilno je prvostepeni sud utvrdio da se odgovornost tuženog zasnovana na odredbi člana 174, stav 1 Zakona o obligacionim odnosima, jer rudarska djelatnost, spada pod opasnu djelatnost.

Članom 177. stav 2 Zakona o obligacionim odnosima je propisano da se imalac oslobađa odgovornosti, iako dokaže da je šteta nastala isključivo radnjom oštećenika koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao izbjeći ili otkloniti.

Iz stanja spisa takođe proizilazi da je tužitelj u periodu od 1966. do 1968.godine, sagradio kuću dimenzija 7,30 x 8,50 m, štalu i radionicu dimenzija 5,66 x 2,15 m i pušionicu s vanjskim WC-om, dimenzija 3,60 x 1,35 m, te potporni zid visine 1-1,5 m dužine 9 m.

Nije sporno ni to da tužitelj za svoj objekat, odnosno porodičnu stambenu zgradu sa pomoćnim objektom nije imao ni urbanističku ni građevinsku dozvolu.

Na okolnost uzročno posljedične veze između rudarskih radova i štete na objektima tužitelja, sud je proveo dokaz vještačenjem po vještaku geološke struke M.S., koji je u svom pismenom nalazu od 29.04.2008.godine, istakao da su građevinski objekti na predmetnoj parceli tužitelja izgrađeni u granicama eksploatacionog polja i to 4 godine poslije proglašenja granica eksploatacionog polja RMU K., te da su objekti tužitelja locirani u samom kliznom tijelu navedenog privremeno umirenog klizišta, te da je brzina oscilacija prilikom izvođenja minerskih radova iznosila od 0,66 do 1,7 mm/s Merkalijeve skale, zbog čega ta miniranja nisu mogla imati uticaj na stabilnost i nastala oštećenja na objektima tužitelja, smatrajući da uzroke utvrđenih oštećenja treba tražiti u liciranju objekta u zoni privremeno umirenog klizišta, te eventualno lošeg ili plitkog fundiranja, te velikoj površini AB ploče koja je u stvari međuspratna konstrukcija koja se vjerovatno usred sopstvene težine deformisala, dok je u svojoj dopuni nalaza datoj na glavnoj raspravi održanoj 3.09.2009.godine, istakao da miniranja izazivaju izvjesne oscilacije, te da konstatovane vibracije mogu imati negativnog uticaja u smislu da izazovu oštećenja ako je objekat lošeg kvaliteta.

Vještak građevinske struke J.B. je u svom pismenom nalazu i mišljenju od 15.04.2009.godine i dopuni nalaza datog na pomenutoj glavnoj raspravi istakao da ne postoje oštećenja na temeljima objekta što ukazuje na činjenicu da je isto urađeno solidno, te da je do uvijanja i pucanja armiranih betonskih ploča došlo usljed djelovanja više faktora, koje su uticale na statiku armiranih betonskih ploča, a tiče se samog načina gradnje, odnosno neadekvatne oplate prilikom izgradnje ploče, neadekvatnog armiranja, te da su se pukotine pojavile na dograđenom dijelu objekta pod vjerovatnim uticajem sporog klizanja tla, navodeći da predmetna miniranja tuženog nisu imala uticaj na stambenim objektima, što se vidi na neoštećenim temeljima i zidovima podruma, posebno ističući da dugogodišnja miniranja mogu imati uticaj na pospješivanje uvijanja armirano betonske ploče, pomjeranja klizišta, navodeći da je šteta nastala usljed nesolidne gradnje, ali da je zbog djelovanja tuženog došlo do ubrzanog propadanja objekta koji se može iskazati u skračivanju roka trajnosti objekta za 15%, te da procjenjena štete zbog ubrzanog propadanja objekta, odnosno troškovi ulaganja u produženju vijeka objekta kroz njegovo redovno održavanje iznosi 8,083,90 KM.

Prvostepeni sud je pogrešno primijenio materijalno pravo kada je tužitelju dosudio naknadu štete, s obzirom da se iz nalaza vještaka geološke struke ne može sa sigurnošću utvrdi postojanje uzročno-posljedične veze između miniranja tuženog i oštećenja na objektu tužitelja, tim prije što vještak građevinske struke nije ovlašten, niti mu je to bio zadatak da utvrdi uzročno-posljedičnu vezu, a na šta osnovano ukazuju žalbeni navodi tuženog, a zahtjev za naknadu štete, koju oštećeni trpi zbog toga što su mu objekti izloženi djelovanju vibracija uzrokovani miniranjem, predstavlja zahtjev za naknadu štete, zbog štetnih imisija, što propisuje član 156 Zakona o obligacionim odnosima, pa kako je nesporno utvrđeno da je tuženi obavljao djelatnost u granicama eksploatacionog polja za koju postoji dozvola nadležnog organa, u kom slučaju bi se moglo govoriti o odgovornosti za štetu od imisija ako prelazi uobičajne granice, a što u konkretnom predmetu nije slučaj, s obzirom da se oscilacije zbog miniranja kreću u rasponu od 0,66 do 1,7 mm/s Merkalijeve skale, a isti stav je izražen u presudi Vrhovnog suda broj Rev-... od 22.11.2005.godine.

Pored toga, kako tužitelj ne posjeduje ni urbanističku ni građevinsku dozvolu, iako je objekte izgradio poslije stupanja na snagu Zakona o izgradnji stambenih i gospodarskih objekata na selu (Sl. list NRBiH broj 48/62, koji je stupio na snagu 19.6.1963.godine) i Zakona o rudarstvu (Sl. list FNRJ 28/59 SFRJ 9/66, 38/68, 36/73, 35/77, 44/84 i Sl. list RBiH broj 13/94), kojim je propisano da niko ne može otpočeti gradnju zgrade bez odobrenje za građenje i da vlasniku objekta izgrađenog bez odobrenja za građenje ne pripada pravo na naknadu štete uslijed izvođenja rudarskih radova, iz čega proizilazi da tužitelj nema pravo na naknadu štete, a isti stav je zauzeo i Vrhovni sud FBiH u svojoj presudi broj Rev... od 14.04.2005.godine i broj Rev-... od 15.08.1985.godine, objavljene u Biltenu Vrhovnog suda broj..."



(Presuda Kantonalnog suda u Zenici, 36 0 P 000033 09 Gž od 25.5.2010. godine)

O nama

Forum Pravo BiH je pokrenut sa ciljem poticanja i poboljšanja komunikacije unutar pravne struke

Pravo BiH

Responzivni forum