• Član 2. Zakona o upravnim sporovima

  • Tenderi, boravišta, udruge, lokacijske, građevinske i ine dozvole, povrat nacionalizirane imovine, komunalne naknade i doprinosi u Bosni i Hercegovini
Tenderi, boravišta, udruge, lokacijske, građevinske i ine dozvole, povrat nacionalizirane imovine, komunalne naknade i doprinosi u Bosni i Hercegovini
 #1332  Postao/la sudija
 
Član 2. stav 1., član 14., član 25. stav 1. tačka 3. Zakona o upravnim sporovima

TUŽILAC, KAO PRAVNI SLJEDNIK RANIJEG DRUŠTVA, KOJE JE U UPRAVNOM POSTUPKU OBAVEZANO NA PLAĆANJE POREZNIH OBAVEZA, IMA AKTIVNU LEGITIMACIJU ZA PODNOŠENJE TUŽBE KOJOM SE POKREĆE UPRAVNI SPOR POD



ISTIM UVJETIMA KAO POJEDINAC ILI BILO KOJA PRAVNA OSOBA, ALI I DA UČESTVUJE U UPRAVNOM SPORU KOJI SE VODI IZMEĐU DRUGIH STRANAKA RADI ZAŠTITE SVOJIH PRAVA ILI PRAVNIH INTERESA, JER MU JE KAO PRAVNOM SLJEDNIKU POVRIJEĐENO NJEGOVO PRAVO I NEPOSREDNI LIČNI INTERES ZASNOVAN NA ZAKONU, PA SUD NE MOŽE TUŽBU ZAINTERESOVANOG LICA ODBACITI PRIMJENOM ČLANA 25. STAV 1. TAČKA 3. ZAKONA O UPRAVNIM SPOROVIMA.

Iz obrazloženja:

Rješenjem Kantonalnog suda u Bihaću broj: 01 0 U 006219 11 U od 21.10.2014. godine odbačena je tužba tužioca primjenom člana 25. stav 1. tačka 3. Zakona o upravnim sporovima, kojom je osporena zakonitost rješenja tuženog, broj i datum navedeni u uvodu presude. Tim rješenjem odbijena je žalba C.N. doo V.K. izjavljena protiv rješenja Porezne uprave Kantonalni ured B., Odsjek za inspekcijski nadzor broj: ... od ... godine, kojim je obavezan da izvrši uplatu poreznih obaveza po osnovu javnih prihoda u iznosu od ... KM i zateznih kamata u iznosu od
... KM.
Blagovremeno podnesenim zahtjevom za vanredno preispitivanje tužilac M.C. d.o.o.
V.K. je osporio zakonitost rješenja prvostepenog suda zbog povrede pravila federalnog zakona o postupka. U zahtjevu navodi da je kao tužilac podnio tužbu prvostepenom sudu kao pravni sljednik C.N. d.o.o. V.K. iz razloga što je u međuvremenu došlo do promjene naziva društva, tako da se ne radi o dva subjekta kako to navodi sud u pobijanom rješenju. Kao dokaz da se radi o pravnom sljedniku C.N. d.o.o. V.K. uz tužbu je priloženo rješenje o registraciji Općinskog suda u Bihaću. Pravno dejstvo rješenja tuženog i prvostepenog organa, kojim je
C.N. d.o.o. V.K. obavezan na plaćanje poreznih obaveza usmjereno je na tužioca, pa tužilac ima pravni interes da podnese tužbu. Predlaže da se zahtjev uvaži i pobijano rješenje ukine.
U odgovoru na zahtjev za vanredno preispitivanje sudske odluke tuženi je naveo da ostaje kod navoda iz osporenog rješenja i predlaže da se zahtjev odbije kao neosnovan.
Ovaj sud je na osnovu člana 45. Zakona o upravnim sporovima („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“, broj 9/05) ispitao pobijano rješenje u granicama zahtjeva i povreda propisa iz člana 41. ovog zakona navedenih u zahtjevu, pa je odlučio kao u izreci ove presude iz slijedećih razloga:
Iz obrazloženja pobijanog rješenja proizilazi da je tužilac podnio tužbu protiv rješenja tuženog organa, kojim je odbijena žalba poreznog obveznika C.N. d.o.o. V.K. izjavljena protiv
rješenja prvostepenog organa, a kojim je C.N. d.o.o. V.K. obavezan da izvrši uplatu poreznih
obaveza po osnovu javnih prihoda u navedenom iznosu. Sud je zaključio da pobijanim rješenjem tuženog, koje se tužbom pobija ne dira u pravo tužioca ili njegov neposredni lični interes zasnovan na zakonu (član 14. Zakona o upravnim sporovima), jer u upravnom postupku nije učestvovao kao pravni sljednik C.N. d.o.o. V.K. radi zaštite svojih prava ili pravnih interesa kao zainteresovano lice, pa je primjenom člana 25. stav 1. tačka 3. Zakona o upravnim sporovima odbacio tužbu tužioca.
Ovaj sud nalazi da je prvostepeni sud pogrešno postupio kada je pobijanim rješenjem odbacio tužbu tužioca iz razloga koje je naveo u obrazloženju pobijanog rješenja. Iz podataka u spisu predmeta proizilazi da je tužilac uz tužbu priložio rješenje o registraciji Općinskog suda u Bihaću broj: 017-0-Reg-10-000574 od 11.01.2010. godine, kojim su u sudski registar, kod subjekta upisa DOO M.C. V.K. upisani podaci o promjeni firme i sjedišta društva, dopuni djelatnosti i promjeni lica ovlaštenog za zastupanje društva, a koje je ranije poslovalo pod firmom d.o.o C.N. V.K.. Prema tome, tužilac kao pravni sljednik ranijeg društva koje je u upravnom postupku obavezano na plaćanje poreznih obaveza kao zainteresovano lice ima
aktivnu legitimaciju s obzirom da je u konkretnom slučaju, kao pravnom sljedniku povrijeđeno



njegovo pravo i neposredni lični interes zasnovan na zakonu (član 2. stav 1. Zakona o upravnim sporovima). Prema definiciji zainteresovanog lica, ono ima aktivnu legitimaciju za podnošenje tužbe kojom se pokreće upravni spor pod istim uvjetima kao pojedinac ili bilo koja pravna osoba (član 2. stav 1. i član 14. Zakona o upravnim sporovima), ali i da učestvuje u upravnom sporu koji se vodi između drugih stranaka radi zaštite svojih prava ili pravnih interesa, što proizilazi iz ostalih odredaba Zakona o upravnim sporovima, kojima su regulisana procesna prava zainteresovanih lica i obaveza tužioca i suda prema njima. Da tužilac kao pravni sljednik ranijeg društva, koje je u upravnom postupku obavezano na plaćanje poreznih obaveza ima aktivnu legitimaciju, jer mu je kao pravnom sljedniku povrijeđeno njegovo pravo i neposredni lični interes zasnovan na zakonu proizilazi i iz rješenja kojim se pokreće postupak prinudne naplate protiv tužioca, a rješenjem prvostepenog suda broj: 01 0 U 006219 11 U od 20.01.2011. godine (vjerovatno se radi o 2012. godini) uvažen je zahtjev tužioca M.C. d.o.o. V.K. za odgodu izvršenja upravnog akta protiv kojeg je podnesena tužba (dana 02.11.2011. godine) u ovom upravnom sporu do donošenja sudske odluke. Prema tome, prvostepeni sud je u postupku odgode izvršenja upravnog akta od 20.09.2011. godine priznao tužiocu aktivnu legitimaciju za podnošenje zahtjeva za odgodu, a kada je rješavao tužbu tužioca istu je rješenjem odbacio primjenom člana 25. stav 1. tačka 3. Zakona o upravnim sporovima.
Kako u ovom slučaju prvostepeni sud nije mogao primjenom člana 25. stav 1. tačka 3. Zakona o upravnim sporovima odbaciti tužbu tužioca iz razloga navedenih u pobijanom rješenju, ovaj sud je primjenom člana 46. stav 2. i 3. istog zakona odlučio kao u izreci presude, da bi u ponovnom postupku prvostepeni sud odlučio o tužbi tužioca i donio odluku u meritumu cijeneći zakonitost osporenog rješenja u granicama zahtjeva iz tužbe i u granicama zakonskih razloga koje je tužilac naveo u tužbi.

(Presuda Vrhovnog suda Federacije BIH, broj: 01 0 U 006219 15 Uvp od 13.10.2016. godine)

O nama

Forum Pravo BiH je pokrenut sa ciljem poticanja i poboljšanja komunikacije unutar pravne struke

Pravo BiH

Responzivni forum