Azerkane v. the Netherlands (br. 3138/16), 2.6.2020.
Protjerivanjem aplikanta i implementacijom zabrane ulaska u zemlju neće doći do povrede člana
8. EK
Aplikant je Khalid Azerkane, marokanski državljanin. Cijeli život je živio u Holandiji, gdje je pohađao školu. Njegovi roditelji i braća i sestre imaju holandsko državljanstvo ili imaju pravo prebivališta.
Slučaj se odnosi na njegovu žalbu na odluke o oduzimanju dozvole boravka u Holandiji i izricanje zabrane ulaska.
Zamjenik ministra sigurnosti i pravde je u oktobru 2013. godine oduzeo aplikantu dozvolu boravka, izrekao mu desetogodišnju zabranu ulaska i obavijestio ga da mora napustiti zemlju odmah, smatrajući da on predstavlja prijetnju javnom redu i sigurnosti zbog niza ozbiljnih osuda.
Osude su uključivale napad, krađu i nasilje u porodici dok je aplikant još bio maloljetnik a nakon što je navršio 18 godina i za oružanu pljačku, za koju još izdržava trogodišnju kaznu. Zamjenik ministra prihvatio je da aplikant uživa određeni stepen porodičnog života s roditeljima u Holandiji, ali je smatrao da ima veze i s Marokom, odakle su mu roditelji porijeklom, da je posjećivao zemlju i da ima porodicu koja tamo živi i neće biti onemogućen da se sam snađe, uprkos tvrdnjama da ima manji intelektualni invaliditet.
Aplikant je bez uspjeha osporio odluke ministra pred redovnim sudovima. Konačna odluka donesena je u julu 2015. godine.
Potom je osuđen za druga krivična djela, posebno nezakonito posjedovanje vatrenog oružja, u maju 2016. godine, a zatim u martu i julu 2018. godine.
Između 2014. i 2018. godine holandske vlasti bezuspješno su pokušale dobiti pasoš za aplikanta iz marokanskog konzulata u Rotterdamu, ali, prema posljednjim dostupnim informacijama, takav dokument nije izdat.
Pozivajući se na član 8. Konvencije (pravo na poštovanje privatnog i porodičnog života), aplikant se žali na odluke o oduzimanju boravišne dozvole i izricanje zabrane ulaska, tvrdeći da se oslanja na svoje roditelje, koji žive u Holandiji, te da njegove veze s Marokom gotovo da i nema.
Evropski sud je podsjetio da su potrebni vrlo snažni razlozi da bi se opravdala deportacija doseljenih migranata. Zapravo, Sud ne sumnja da će osporene mjere imati vrlo ozbiljan utjecaj na aplikantov porodični i privatni život, s obzirom na njegovu dužinu boravka u Holandiji i ograničene veze s njegovom državom porijekla. Ipak, uzimajući u obzir upornu i ozbiljnu prirodu aplikantovih djela, Sud smatra da su u ovom slučaju nacionalna tijela postigla pravičnu ravnotežu s obzirom na to da su protjerivanje i isključenje aplikanta iz Nizozemske proporcionalni ciljevima koji se žele postići i neophodni u demokratskom društvu.
Protjerivanjem aplikanta i implementacijom zabrane ulaska u zemlju neće doći do povrede člana
8. EK
Aplikant je Khalid Azerkane, marokanski državljanin. Cijeli život je živio u Holandiji, gdje je pohađao školu. Njegovi roditelji i braća i sestre imaju holandsko državljanstvo ili imaju pravo prebivališta.
Slučaj se odnosi na njegovu žalbu na odluke o oduzimanju dozvole boravka u Holandiji i izricanje zabrane ulaska.
Zamjenik ministra sigurnosti i pravde je u oktobru 2013. godine oduzeo aplikantu dozvolu boravka, izrekao mu desetogodišnju zabranu ulaska i obavijestio ga da mora napustiti zemlju odmah, smatrajući da on predstavlja prijetnju javnom redu i sigurnosti zbog niza ozbiljnih osuda.
Osude su uključivale napad, krađu i nasilje u porodici dok je aplikant još bio maloljetnik a nakon što je navršio 18 godina i za oružanu pljačku, za koju još izdržava trogodišnju kaznu. Zamjenik ministra prihvatio je da aplikant uživa određeni stepen porodičnog života s roditeljima u Holandiji, ali je smatrao da ima veze i s Marokom, odakle su mu roditelji porijeklom, da je posjećivao zemlju i da ima porodicu koja tamo živi i neće biti onemogućen da se sam snađe, uprkos tvrdnjama da ima manji intelektualni invaliditet.
Aplikant je bez uspjeha osporio odluke ministra pred redovnim sudovima. Konačna odluka donesena je u julu 2015. godine.
Potom je osuđen za druga krivična djela, posebno nezakonito posjedovanje vatrenog oružja, u maju 2016. godine, a zatim u martu i julu 2018. godine.
Između 2014. i 2018. godine holandske vlasti bezuspješno su pokušale dobiti pasoš za aplikanta iz marokanskog konzulata u Rotterdamu, ali, prema posljednjim dostupnim informacijama, takav dokument nije izdat.
Pozivajući se na član 8. Konvencije (pravo na poštovanje privatnog i porodičnog života), aplikant se žali na odluke o oduzimanju boravišne dozvole i izricanje zabrane ulaska, tvrdeći da se oslanja na svoje roditelje, koji žive u Holandiji, te da njegove veze s Marokom gotovo da i nema.
Evropski sud je podsjetio da su potrebni vrlo snažni razlozi da bi se opravdala deportacija doseljenih migranata. Zapravo, Sud ne sumnja da će osporene mjere imati vrlo ozbiljan utjecaj na aplikantov porodični i privatni život, s obzirom na njegovu dužinu boravka u Holandiji i ograničene veze s njegovom državom porijekla. Ipak, uzimajući u obzir upornu i ozbiljnu prirodu aplikantovih djela, Sud smatra da su u ovom slučaju nacionalna tijela postigla pravičnu ravnotežu s obzirom na to da su protjerivanje i isključenje aplikanta iz Nizozemske proporcionalni ciljevima koji se žele postići i neophodni u demokratskom društvu.