Zastara izvršenja kazne
Presuda koja je donesena u tzv. nepravom ponavljanju krivičnog postupka kojom je izrečena jedinstvena kazna objedinjavanjem kazni iz više pravosnažnih presuda za pojedina krivična djela, ne može uticati na vrijeme apsolutne zastare izvršenja pojedinačnih kazni.
Iz obrazloženja:
U pobijanom rješenju Suda BiH pravilno se navodi da iz sadržaja dostavljenih i gore pobrojanih presuda jasno proizilazi da su krivična djela za koje je osuđen potraživani M.S., krivična djela i po zakonodavstvu BiH, čime je ispunjen jedan od uslova za izručenje koji proizilazi iz principa tzv. dvostruke inkriminacije ili kažnjivosti. Međutim, prvostepeni sud je u pobijanom rješenju propustio utvrditi da li je za neke od navedenih pravosnažno izrečenih kazni za pojedina krivična djela nastupila apsolutna zastarjelost izvršenja kazni po zakonu države molilje ili domaćem zakonu, imajući u vidu da se presudom koja je donesena u tzv. nepravom ponavljanju krivičnog postupka kojom su objedinjene kazne iz više pravosnažnih presuda za pojedina krivična djela, ne može uticati na vrijeme apsolutne zastare na štetu optuženog. Naime, vrijeme apsolutne zastarjelosti počinje da teče od momenta pravosnažnosti presude ili presuda kojima su izrečene kazne za pojedina krivična djela i taj rok se (za razliku od relativne zastare) ne može prekidati tzv. objedinjujućom presudom u nepravom ponavljanju krivičnog postupka, pri čemu nije od uticaja to da li je ili nije osuđeni izdržao kaznu, odnosno da li se ili nije uopšte započelo sa njenim izvršenjem.
U vezi s tim, ovo vijeće nalazi da pobijano rješenje ne sadrži obrazloženje, odnosno ne utvrđuje odlučnu činjenicu koja se odnosi na nastupanje zastarjelosti izvršenja kazne za pojedina krivična djela za koja je potraživani osuđen, a što je pretpostavka za izručenje u smislu člana 34. tačka f) ZMPP, te odredbe člana 10. Evropske konvencije o ekstradiciji, koja od strane suda mora biti bez sumnje i na decidan način utvrđena. U konkretnom slučaju, a imajući u vidu navedeno, nužno je da budu utvrđeni rokovi zastare za svaku pojedinačnu kaznu zatvora koja je potraživanom izrečena za pojedina krivična djela u pobrojanim presudama, a koje su naknadno preinačene pravomoćnom presudom Županijskog suda u Osijeku broj Kv-159/05-3 (K-17/99) od 20. srpnja 2005. godine. Naime, prema ocjeni ovog vijeća, navedenom presudom od 20. srpnja 2005. godine, kojom je u tzv. nepravom ponavljanju postupka izrečena jedinstvena kazna zatvora tzv. objedinjavanjem
kazni izrečenih navedenim presudama (koje su uzete kao utvrđene), ne može se uspostavljati novi rok apsolutne zastare.
Stoga je potrebno za svaku kaznu izrečenu navedenim pravosnažnim presudama za pojedina krivična djela utvrditi nastupanje apsolutnog roka zastare izvršenja, pogotovo ako se ima u vidu da i iz same dokumentacije dostavljene uz molbu pravosudnih organa R Hrvatske, tačnije iz naloga za raspisivanje potjernice za osuđenim M.S. od 12. listopada 2004. godine, proizilazi da je za neke od kazni već nastupila apsolutna zastara izvršenja (npr. za kaznu zatvora u trajanju od dvije godine koja mu je izrečena pravomoćnom presudom Općinskog suda u Belom Manastiru broj K-73/04-44 od 25.05.2004. godine apsolutna zastara izvršenja nastupila 13. kolovoza 2010. godine).
Dakle, ovo vijeće nalazi da presuda kojom su objedinjene pojedine kazne iz pravosnažnih presuda za pojedinačna krivična djela i kojom je kao takva izrečena kazna zatvora u trajanju od deset godina i tri mjeseca potraživanom M.S., ne može biti osnov za izručenje istog, jer je evidentno da je za pojedine izrečene kazne zatvora iz navedenih pravomoćnih presuda, nastupio apsolutni rok zastare, a što nesumnjivo proizilazi, kako je već istaknuto i iz dokumentacije priložene uz molbu pravosudnih organa R Hrvatske za izručenje potraživanog (nalog za raspisivanje potjernice za osuđenim M. S. Županijskog suda u Osijeku od 12. listopada 2004. godine, broj: Ik-I-284/04-2).
(Rješenje vijeća Apelacionog odjeljenja Suda Bosne i Hercegovine, broj: S1 3 K 007674 12 Kž 2 od 25.04.2012. godine)
https://advokat-prnjavorac.com/sudska-praksa-BiH.html
Presuda koja je donesena u tzv. nepravom ponavljanju krivičnog postupka kojom je izrečena jedinstvena kazna objedinjavanjem kazni iz više pravosnažnih presuda za pojedina krivična djela, ne može uticati na vrijeme apsolutne zastare izvršenja pojedinačnih kazni.
Iz obrazloženja:
U pobijanom rješenju Suda BiH pravilno se navodi da iz sadržaja dostavljenih i gore pobrojanih presuda jasno proizilazi da su krivična djela za koje je osuđen potraživani M.S., krivična djela i po zakonodavstvu BiH, čime je ispunjen jedan od uslova za izručenje koji proizilazi iz principa tzv. dvostruke inkriminacije ili kažnjivosti. Međutim, prvostepeni sud je u pobijanom rješenju propustio utvrditi da li je za neke od navedenih pravosnažno izrečenih kazni za pojedina krivična djela nastupila apsolutna zastarjelost izvršenja kazni po zakonu države molilje ili domaćem zakonu, imajući u vidu da se presudom koja je donesena u tzv. nepravom ponavljanju krivičnog postupka kojom su objedinjene kazne iz više pravosnažnih presuda za pojedina krivična djela, ne može uticati na vrijeme apsolutne zastare na štetu optuženog. Naime, vrijeme apsolutne zastarjelosti počinje da teče od momenta pravosnažnosti presude ili presuda kojima su izrečene kazne za pojedina krivična djela i taj rok se (za razliku od relativne zastare) ne može prekidati tzv. objedinjujućom presudom u nepravom ponavljanju krivičnog postupka, pri čemu nije od uticaja to da li je ili nije osuđeni izdržao kaznu, odnosno da li se ili nije uopšte započelo sa njenim izvršenjem.
U vezi s tim, ovo vijeće nalazi da pobijano rješenje ne sadrži obrazloženje, odnosno ne utvrđuje odlučnu činjenicu koja se odnosi na nastupanje zastarjelosti izvršenja kazne za pojedina krivična djela za koja je potraživani osuđen, a što je pretpostavka za izručenje u smislu člana 34. tačka f) ZMPP, te odredbe člana 10. Evropske konvencije o ekstradiciji, koja od strane suda mora biti bez sumnje i na decidan način utvrđena. U konkretnom slučaju, a imajući u vidu navedeno, nužno je da budu utvrđeni rokovi zastare za svaku pojedinačnu kaznu zatvora koja je potraživanom izrečena za pojedina krivična djela u pobrojanim presudama, a koje su naknadno preinačene pravomoćnom presudom Županijskog suda u Osijeku broj Kv-159/05-3 (K-17/99) od 20. srpnja 2005. godine. Naime, prema ocjeni ovog vijeća, navedenom presudom od 20. srpnja 2005. godine, kojom je u tzv. nepravom ponavljanju postupka izrečena jedinstvena kazna zatvora tzv. objedinjavanjem
kazni izrečenih navedenim presudama (koje su uzete kao utvrđene), ne može se uspostavljati novi rok apsolutne zastare.
Stoga je potrebno za svaku kaznu izrečenu navedenim pravosnažnim presudama za pojedina krivična djela utvrditi nastupanje apsolutnog roka zastare izvršenja, pogotovo ako se ima u vidu da i iz same dokumentacije dostavljene uz molbu pravosudnih organa R Hrvatske, tačnije iz naloga za raspisivanje potjernice za osuđenim M.S. od 12. listopada 2004. godine, proizilazi da je za neke od kazni već nastupila apsolutna zastara izvršenja (npr. za kaznu zatvora u trajanju od dvije godine koja mu je izrečena pravomoćnom presudom Općinskog suda u Belom Manastiru broj K-73/04-44 od 25.05.2004. godine apsolutna zastara izvršenja nastupila 13. kolovoza 2010. godine).
Dakle, ovo vijeće nalazi da presuda kojom su objedinjene pojedine kazne iz pravosnažnih presuda za pojedinačna krivična djela i kojom je kao takva izrečena kazna zatvora u trajanju od deset godina i tri mjeseca potraživanom M.S., ne može biti osnov za izručenje istog, jer je evidentno da je za pojedine izrečene kazne zatvora iz navedenih pravomoćnih presuda, nastupio apsolutni rok zastare, a što nesumnjivo proizilazi, kako je već istaknuto i iz dokumentacije priložene uz molbu pravosudnih organa R Hrvatske za izručenje potraživanog (nalog za raspisivanje potjernice za osuđenim M. S. Županijskog suda u Osijeku od 12. listopada 2004. godine, broj: Ik-I-284/04-2).
(Rješenje vijeća Apelacionog odjeljenja Suda Bosne i Hercegovine, broj: S1 3 K 007674 12 Kž 2 od 25.04.2012. godine)
https://advokat-prnjavorac.com/sudska-praksa-BiH.html