• Zalba na disciplinsku odluku

  • Postavite pitanje i raspravite konkretna pravna pitanja koja ne spadaju u neku od drugih kategorija u ovom forumu ili ne znate kojoj kategoriji pripadaju.
Postavite pitanje i raspravite konkretna pravna pitanja koja ne spadaju u neku od drugih kategorija u ovom forumu ili ne znate kojoj kategoriji pripadaju.
 #967  Postao/la matrix
 
Drugostepena disciplinska komisija za sudije

Broj: 04-07-6-177-15/2018
Sarajevo, 04.06.2018. godine

Drugostepena disciplinska Komisija za sudije Visokog sudskog i tužilačkog vijeća Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Komisija) u sastavu: sudija Dragomir Vukoje kao predsjedavajući komisije, te sudija Goran Nezirović i tužilac Željka Radović kao članovi Komisije, u disciplinskom predmetu protiv ..., sudije Osnovnog suda u ..., zastupane po punomoćniku, Amili Eterović, advokatu iz Sarajeva, po disciplinskoj tužbi Ureda disciplinskog tužioca Visokog sudskog i tužilačkog vijeća Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Ured disciplinskog tužitelja, UDT), broj UDT-305/17 od 31.10.2017. godine, zbog disciplinskog prekršaja iz člana 56. tačka 8. i tačka 10. Zakona o Visokom sudskom i tužilačkom vijeću Bosne i Hercegovine, odlučujući o žalbi Ureda disciplinskog tužioca Visokog sudskog i tužilačkog vijeća Bosne i Hercegovine i žalbi tužene protiv odluke Prvostepene disciplinske komisije za sudije, broj: 04-07-6-177-10/2018 od 05.03.2018. godine,, na osnovu člana 60. stav 4. Zakona o Visokom sudskom i tužilačkom vijeću Bosne i Hercegovine, te člana 101. Poslovnika Visokog sudskog i tužilačkog vijeća Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik BiH“, broj: 55/13, 96/13, 46/14, 61/14, 78/14, 27/15 i 46/15), na sjednici održanoj dana 04.06.2018. godine, donijela je slijedeću


O D L U K U

Odbija se kao neosnovana žalba Ureda disciplinskog tužioca Visokog sudskog i tužilačkog vijeća Bosne i Hercegovine i žalba tužene te se potvrđuje odluka Prvostepene disciplinske komisije broj: 04-07-6-177-10/2018 od 05.03.2018. godine.


O b r a z l o ž e nj e


Pobijanom odlukom Prvostepene disciplinske komisije za sudije broj: 04-07-6-177-10/2018 od 05.03.2018. godine, tužena ..., sudija Osnovnog suda u ..., oglašen je odgovornom za disciplinski prekršaj iz člana 56. tačka 8. Zakona o VSTV-u BiH: „nemar ili nepažnja u vršenju službenih dužnosti“ i člana 56. tačka 10. Zakona o VSTV BiiH: „Neopravdano kašnjenje u izradi odluka ili u drugom radnjama u vezi sa obavljanjem dužnosti sudije ili bilo kakvo drugo ponovljeno nepoštivanje dužnosti sudije“ Zakona o VSTV BiH, pa je tuženoj primjenom odredbi člana 58. stav 1. tačka c) i člana 59. Zakona o VSTV BiH izrečena disciplinska mjera smanjenja plaće za iznos od 30% na period od godinu dana.

Protiv navedene odluke Prvostepene disciplinske komisije stranke su blagovremeno izjavile žalbe. Ured disciplinskog tužioca je izjavio žalbu zbog pogrešnog ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog odluke o izrečenoj disciplinskoj mjeri, te Ured predlaže da Drugostepena disciplinska komisija uvaži žalbu, preinači prvostepenu odluku i tuženoj izrekne strožiju disciplinsku mjeru iz člana 58. Zakona o Vijeću.

Tužena je izjavila žalbu zbog povreda odredaba postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog povrede materijalnog prava sa prijedlogom da Drugostepena disciplinska komisija usvoji žalbu te prvostepenu odluku preinači u udovoljavajućem dijelu na način što će u cijelosti odbiti disciplinsku tužbu i naknaditi troškove postupka ili prvostepenu odluku ukinuti i predmet vratiti na ponovni postupak.

Primjerak urednih i blagovremenih žalbi dostavljen je suprotnim stranama nakon čega su stranke dostavile odgovore na tužbe.

Ispitujući pobijanu odluku u onom dijelu u kome se pobija žalbom, u granicama razloga navedenih u žalbi, te po službenoj dužnosti u smislu odredbi člana 221. Zakona o parničnom postupku FBiH, koji propis se supsidijarno primjenjuje u ovom disciplinskom postupku na osnovu člana 79. Poslovnika Visokog sudskog i tužilačkog vijeća Bosne i Hercegovine, Drugostepena disciplinska komisija je odlučila kao u izreci ove odluke iz slijedećih razloga.

Žalbeni navodi Ureda

Žalbom Ureda prigovara se adekvatnosti obrazloženja prvostepene odluke u pogledu onih tačaka disciplinske tužbe koje su ovom odlukom odbijene te činjenicom da nisu za pojedinačne predmete iz navedenih tačaka definisani rokovi od kada je nastupila zastara pokretanja i vođenja disciplinskog postupka.

U dijelu žalbenih prigovora koji se tiče obrazloženja dijela odluke kojom se odbija disciplinska tužba ova Komisija smatra da je Prvostepena disciplinska komisija dala valjano i potpuno obrazloženje shodno utvrđenom činjeničnom stanju, odnosno date razloge u obrazloženju u dijelu kojim se odbija disciplinska tužba, kao mjerodavne prihvata i ova Komisija u cijelosti.

Žalba pravilno ukazuje na to da je odlukom Prvostepene disciplinske komisije bilo potrebno utvrditi period na koji se zastara u pojedinim tačkama tužbe odnosi i to na sljedeći način

U pogledu predmeta pod tačkom 1. odbijajućeg dijela disciplinske tužbe, iz činjeničnog opisa disciplinske tužbe proizilazi da je tužena propustila izdvojiti spis broj: ... iz predmeta ..., i to dana 19.06.2007. godine, kada je donijela naredbu o arhiviranju. Prema mišljenju ove Komisije od navedenog dana 19.06.2007. godine, kada je tužena propustila izdvojiti spis i teče rok zastarjelosti pokretanja disciplinskog postupku shodno članu 72. stav 1. Zakona o VSTV-u.

U pogledu predmeta koji iz tačke 2. odbijajućeg dijela tužbe, predmeti od 1 – 6, navodi se da tužena nije dostavila žalbu na odgovor u dužem vremenskom periodu. Kako je članom 21. stav 1 propisano da se u izvršnom postupku na odgovarajući način primjenjuju odredbe Zakona o parničnom postupku, ako ovim ili drugim zakonom nije drugačije određeno, a članom 214. stav 2. Zakona o parničnom postupku da protivna stranka može u roku od osam dana od prijema žalbe podnijeti tom sudu odgovor na žalbu, rok za zastaru pokretanja disciplinskog postupka računa se od zadnjeg dana do kada je žalbu bilo moguće podnijeti.

Prema tome, a uvidom u dane kada je izjavljena žala u navedenim predmetima i period kada je istekao rok za dostavljanje, nesporno proizilazi da je u svih šest predmeta nastupila zastara vođenja disciplinskog postupka.

Identična situacija je i u pogledu predmeta od 1-11 navedenih u tački 3. odbijajućeg dijela tužbe. Naime, prema navodima tužbe a što je i potvrđeno odlukom Prvostepene komisije, tužena u navedenim predmetima nije odlučila o prigovoru na rješenje o izvršenju shodno odredbama člana 15 ZIP-a RS koji propisuje da je sud dužan odlučiti o prigovoru u roku od 15 dana od dana ispunjavanja uslova da se o prigovoru odluči.

Imajući u vidu datume kada je prigovor podnesen te navedeni period od 15 dana u kojem je tužena bila dužna odlučiti o istom, nesporno proizlazi da je u svih navedenih 11 predmeta nastupila zastara pokretanja disciplinskog postupka shodno članu 72. stav 1. Zakona o VSTV-u.

U vezi tačke 3. odbijajućeg dijela tužbe, u predmetima 1-3, tužena je propustila donijeto rješenje i izvršenju dostaviti na izvršenje. U Zakonu o izvršenom postupku RS nije propisan rok u kojem se rješenje o izvršenju dostavlja strankama. Međutim, članom 24. ZIP-a RS propisano je da rješenje predstavlja sudsku odluku. Uzimajući u obzir suspidijarnu primjenu odredaba Zakona o parničnom postupku te odredbe člana 184. ovog zakona koje propisuju rok od 30 dana za donošenje presude i izradu pismenog otpravka presude, ovaj rok je moguće uzeti i kod obaveze izrade i dostave pismenog otpravka rješenja u izvršenju.

Imajući u vidu činjenicu rješenje o izvršenju u navedena tri predmeta donijela u 2010. odnosno 2011. godini, evidentno je da je, uzimajući u obzir i rok od 30 dana za izradu i dostavu pismenog otpravka presude, u navedena tri predmeta nastupila zastara pokretanja disciplinskog postupka.


Žalbeni navodi tužene


Neosnovan je žalbeni navod tužene da je pogrešno primjenjeno materijalno pravo u odnosu na tačku III. Odluke. Naime, prema mišljenju tužene rok za odlučivanje po prigovoru u izvršnim postupcima nije propisan Zakonom o izvršnom postupku te iz tog razloga i ne postoji odgovornost tužene u vezi ove tačke odluke. Ova komisija smatra da je suprotno zaključku tužene rok za odlučivanje po prigovoru jasno propisan članom 15. Zakona o izvršnom postupku RS, gdje je navedeno da je sud, u pravilu, dužan da o prigovoru odluči u roku od 15 dana od dana ispunjavanja uslova da se o prigovoru odluči. Dakle, rok za odlučivanje o prigovoru je sasvim jasno i precizno određen zakonom. Suprotno navedenom, tužena u ovim predmetima nije odlučila u periodu od najmanje 2 godine pa čak i duže od tri godine. Tužena tokom postupka nije pružila argumente koji bi ukazali na to da u navedenim predmetima u tački III. odluke nisu postojali uslovi da se o prigovoru odluči.

Žalbom se prigovora i da Prvostepena disciplinska komisija nije uzela u obzir navode tužene o bolesti tužene u dijelu koji se odnosi na postojanje odgovornosti za disciplinske prekršaje kao niti u dijelu u kojem je Prvostepena disciplinska komisija odlučivala o vrsti i visini sankcije za počinjene prekršaje. Razmatrajući ovaj žalbeni navod utvrđeno je da je tužena bila odsutna sa posla usljed bolovanja u periodu od 19.10.2015. godine pa do 19.09.2016. godine. Uvidom u predmete za koje je tužena oglašena odgovornom i period u kojem tužena nije postupala u navedenim predmetima, evidentno je da su ovi predmeti inicirani znatno prije nego je tužena odsustvovala sa posla usljed bolovanja te i u tom dijelu prigovor tužene nije osnovan.

Ova Komisija smatra da se odgovornost sudije ogleda naročito pri donošenju odluka, što podrazumijeva temeljitost, odlučnost, ažurnost i sprečavanje zloupotrebe procesnih prava kao i težnju nepristrasnoj i pravednoj primjeni zakona, te da je proces donošenja i izrade odluka težak posao koji zahtijeva odgovarajuće vrijeme koji treba da bude završen u razumnom roku, što zavisi kako od hitnosti predmeta tako i od drugih posebnih okolnosti.

Žalbom se dalje navodi da je u vezi tačke V. izreke odluke pogrešno primjenjeno materijalno pravo jer je biće disciplinskog prekršaja pogrešno pravno kvalifikovano. Ne dovodeći u pitanje da se podzakonski i provedbeni akti koje donosi Vijeće obavezni za postupanje, žalbom se ističe da postupanje suprotno odredbama Pravilnika o orijentacionim mjerilima nije propisano kao disciplinski prekršaj članom 56. Zakona o VSTV BiH.

Iz činjeničnog opisa prekršaja iz tačke V. odluke, te iz dokaza vezanih za ovu činjeničnu osnovu jasno proizilazi da je tužena iskazivala predmete završenim, iako je bila svjesna da nije bilo uvjeta za iskazivanje predmeta završenim, na koji način je postupila suprotno članovima 7. i 8. Pravilnika o orijentacionim mjerilima za rad sudija i stručnih saradnika u sudovima u Bosni i Hercegovini („Službeni glasnik BiH“, broj 43/12 i 144/14 – Prečišćeni tekst). Svjesno dajući status završenosti za 20 predmeta u CMS, iskazala je ponovljeno nepoštivanje dužnosti sudije, čime su ostvarena obilježja disciplinskog prekršaja iz člana 56. tačka 10. Zakona o VSTV BiH - neopravdano kašnjenje u izradi odluka ili u drugim radnjama u vezi s obavljanjem dužnosti sudije ili bilo kakvo drugo ponovljeno nepoštivanje dužnosti sudija, te je i ovaj žalbeni prigovor u potpunosti neosnovan.

U odnosu na prigovore žalbe vezano za primjenu olakšavajućih i otežavajućih okolnosti, konkretno u vezi negativne ocjene tužene za 2015. godinu, ranije disciplinsko sankcionisanje tužene i sl., ova Komisija smatra da su isti neosnovani. Prije svega članom 79. Poslovnika VSTV-a propisana je supsidijarna primjena Zakona o parničnom postupku u toku provođenja disciplinskog postupka, a ovaj zakon niti Zakon o VSTV BiH ne propisuje instituta brisanja izrečenih disciplinskih sankcija ili rehabilitacije kako to navodi žalba. Pored navedenog, članom 59. stav (1) tačka d) Zakona o VSTV-u BiH kao jedan od principa za određivanje mjera propisan je: dosadašnji rad i ponašanje učinioca prekršaja, u što svakako spadaju i ocjene rada tužene, odnosno ranije izrečene disciplinske mjere.

Na kraju, bitno je naglasiti da je Prvostepena disciplinska komisija je za disciplinske prekršaje tužene izvršila odabir vrste i mjere disciplinske sankcije u granicama koje su zakonom propisane za disciplinske prekršaje, imajući u vidu svrhu sankcionisanja i uzimajući u obzir sve okolnosti koje utječu da disciplinska mjera bude lakša ili teža (olakšavajuće i otežavajuće okolnosti), a osobito: stepen krivice, jačinu ugrožavanja ili povrede zaštićenog dobra, okolnosti pod kojima je djelo učinjeno, njegovo držanje nakon učinjenog djela, kao i druge okolnosti koje se odnose na osobu učinitelja i počinjeno djelo.

Kod odabira disciplinske mjere koju će izreći tuženoj Prvostepena disciplinska komisija je opredjeljujući se za disciplinsku mjeru iz člana 58. stav 1. tačka (c) Zakona o VSTV BiH, prethodno cijenila sve principe i pravila iz člana 59. Zakona o VSTV BiH, a što je detaljno navedeno na strani 19. i 20. pobijane odluke.

Imajući u vidu činjeničnu osnovu pobijane odluke, te odgovarajuće principe za odabir vrste i mjere disciplinske sankcije u odnosu na konkretan slučaj, Drugostepena disciplinska komisija smatra da je izrečena disciplinska mjera adekvatna počinjenim disciplinskim prekršajima.

Iz navedenih razloga žalba Ureda disciplinskog tužioca i žalba tužene se pokazuju kao neosnovane, radi čega su iste u smislu odredbi člana 60. stava 4. Zakona o VSTV-u odbijene i slijedom toga potvrđena je pobijana odluka Prvostepene disciplinske komisije.

Pouka o pravnom lijeku:
Protiv ove odluke može se uložiti žalba Vijeću kao cjelini u roku od 8 dana od dana prijema odluke.
Odluka Drugostepene disciplinske komisije može se pobijati samo zbog izrečene disciplinske mjere,
(član 103. stav 2. Poslovnika VSTV-a BiH).



Predsjedavajući
Drugostepene disciplinske komisije
MP
Doc. dr. Dragomir Vukoje

O nama

Forum Pravo BiH je pokrenut sa ciljem poticanja i poboljšanja komunikacije unutar pravne struke

Pravo BiH

Responzivni forum