SASLUŠANJE PARNIČNIH STRANAKA
Zakon o parničnom postupku
čl. 163 i 164
Kako je saslušanje parničnih stranaka jedan od načina izvođenja dokaza, sud može pravilno utvrditi relevantne činjenice na osnovu iskaza tužitelja saslušanog kao parnične stranke na koji iskaz punomoćnik tuženog nije imao ni posebnih pitanja, ni primjedbi.
Obrazloženje:
"Prvostepeni sud je pravilno cijenio provedene dokaze i na osnovu istih utvrdio da je tužitelj kao radnik tuženog doživio nesreću na poslu na radu u L. i to dana 27.12.2007.godine. Prvostepeni sud je pravilnom ocjenom nalaza i mišljenjem vještaka medicinske struke utvrdio da je tužitelj povrijeđen na radu u L. i da je tom prilikom doživio teške tjelesne povrede zbog čega mu je umanjena opća životna sposobnost u procentu od 10%. Prvostepeni sud je pravilno cijenio nalaz i mišljenje vještaka medicinske struke i utvrdio da je kod tužitelja zbog doživljene povrede na poslu izvršen operativni zahvat 17.06.2008.godine. Nakon toga utvrđeno je da je kod tužitelja ova povreda ostavila trajne anatomske funkcionalne posljedice u obliku učestalih glavobolja ograničenim pokretima glave i vrata i ograničenom povredom desnog ramena zbog svega ovoga kod tužitelja je umanjenje životne sposobnosti od 10%. Prvostepeni sud je pravilno dosudio tužitelju naknadu štete za umanjenje opće životne sposobnosti, naknadu za pretrpljene bolove i naknadu za pretrpljeni strah imajući u vidu procenat umanjenja opće životne sposobnosti i činjenicu da je tužitelj srednje životne dobi, te imajući u vidu dužinu i intenzitet trajanja bolova i straha. Ovakvo utvrđenje prvostepenog suda i visina naknade nematerijalne štete nisu dovedeni u sumnju navodima žalbe. Na ovako pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje prvostepeni sud je pravilno primjenio čl.200 st1 Zakona o obligacionim odnosima (u daljem tekstu ZOO).
Što se tiče naknade materijalne štete prvostepeni sud je pravilno cijenio iskaz tužitelja saslušanog kao parnične stranke, nalaz i mišljenje vještaka finan. struke i utvrdio da je tužitelj zbog povreda na radu u L. bio na bolovanju te da mu je za period bolovanja tuženi dužan naknaditi materijalnu štetu u iznosu od 27.018,21 KM. Ovaj dosuđeni iznos predstavlja naknadu izgubljene zarade za period od 27.12.2007.godine do 31.01.2009. godine. Naime, iz iskaza tužitelja saslušanog kao parnične stranke, čiji iskaz prvostepeni sud je pravilno cijenio, utvrđeno je da je tužitelj otišao na rad u L. 15.01.2006.godine. Na osnovu iskaza tužitelja saslušanog kao parnične stranke utvrdjeno je da je tužitelj u radnom odnosu kod tuženog već 21 godinu. Ugovore za odlazak za rad u L. potpisuje na 14 mjeseci a nakon toga ti ugovori se produžavaju i tužitelj je dobio radnu dozvolu na godinu dana. Utvrđeno je da je tužitelj nekoliko dana prije nesreće dobio radnu dozvolu za rad u L. na rok od godinu dana i ta radna dozvola je trebala da traje do 15.12.2008.godine.
Prema tome prvostepeni sud je pravilno prihvatio nalaz i mišljenje vještaka i utvrdio da je tuženi dužan naknaditi tužitelju naknadu za period bolovanja u periodu od decembra 2007.godine do 31.01.2009.godine. To je period za koje vrijeme bi tužitelj radio u L. i ostvarivao naknadu ličnog dohotka za rad u L.. Iznosi naknade su određeni prema prosječnoj plati koju je tužitelj ostvarivao na radu u L..
Prvostepeni sud je pravilno dosudio tužitelju naknadu štete za izgubljenu dobit na osnovu čl. 189. st. 1, 2. i 3. ZOO
Ovakvo utvrđene prvostepenog suda nije dovedeno u sumnju navodima žalbe. Naime, neosnovano se žalbom tvrdi da tužitelj nije dokazao da je radnu dozvolu dobio na godinu dana. Saslušanjem parničnih stranaka je jedan od dokaza predviđenih odredbom 163. i 164. ZPP-a tako da je prvostepeni sud pravilno utvrdio relevatne činjenice na osnovu iskaza tužitelja saslušanog kao parnične stranke. Na pouzdan način je utvrđeno da je tužitelj doživio povredu na radu, vozeći se u autobusu i da nije bilo tog povrijeđivanja tužitelj bi i dalje radio u L. i ostvarivao lični dohodak koji je ostvarivao radeći u L... Sa zapisnika od 11.06.2009.godine na kojoj raspravi je tužitelj saslušan kao parnična stranka se vidi da je na raspravi bio prisutan i punomoćnik tuženog koji na iskaz tužitelja nije imao ni posebnih pitanja, ni primjedbi.
Neosnovani su navodi žalbe da je prvostepeni sud pogrešno prihvatio nalaz i mišljenje vještaka finan. struke jer je vještak nalaz dao na osnovu podataka koje je dobio od parničnih stranaka, pismenih dokaza i na osnovu pravila struke kako je to pravilno prihvatio prvostepeni sud.
Neosnovani su navodi žalbe da je prvostepeni sud pogrešno obračunao kao troškove parničnog postupka taksu na tužbu i taksu na presudu jer se u ovoj pravnoj stvari ne radi o radnom sporu nego je odlučivano o naknadi materijalne i nematerijalne štete koja je nastala tužitelju za vrijeme rada u L. kao radnika tuženog. Prema odredbama Zakona o sudskim taksama Kantona Sarajevo za naknadu nematerijalne i materijalne štete plaća se taksa koju je prvostepeni sud pravilno utvrdio."
(Presuda Kantonalnog suda u Sarajevu, 65 0 P 051998 09 Gž od 2.2.2012. godine)
Zakon o parničnom postupku
čl. 163 i 164
Kako je saslušanje parničnih stranaka jedan od načina izvođenja dokaza, sud može pravilno utvrditi relevantne činjenice na osnovu iskaza tužitelja saslušanog kao parnične stranke na koji iskaz punomoćnik tuženog nije imao ni posebnih pitanja, ni primjedbi.
Obrazloženje:
"Prvostepeni sud je pravilno cijenio provedene dokaze i na osnovu istih utvrdio da je tužitelj kao radnik tuženog doživio nesreću na poslu na radu u L. i to dana 27.12.2007.godine. Prvostepeni sud je pravilnom ocjenom nalaza i mišljenjem vještaka medicinske struke utvrdio da je tužitelj povrijeđen na radu u L. i da je tom prilikom doživio teške tjelesne povrede zbog čega mu je umanjena opća životna sposobnost u procentu od 10%. Prvostepeni sud je pravilno cijenio nalaz i mišljenje vještaka medicinske struke i utvrdio da je kod tužitelja zbog doživljene povrede na poslu izvršen operativni zahvat 17.06.2008.godine. Nakon toga utvrđeno je da je kod tužitelja ova povreda ostavila trajne anatomske funkcionalne posljedice u obliku učestalih glavobolja ograničenim pokretima glave i vrata i ograničenom povredom desnog ramena zbog svega ovoga kod tužitelja je umanjenje životne sposobnosti od 10%. Prvostepeni sud je pravilno dosudio tužitelju naknadu štete za umanjenje opće životne sposobnosti, naknadu za pretrpljene bolove i naknadu za pretrpljeni strah imajući u vidu procenat umanjenja opće životne sposobnosti i činjenicu da je tužitelj srednje životne dobi, te imajući u vidu dužinu i intenzitet trajanja bolova i straha. Ovakvo utvrđenje prvostepenog suda i visina naknade nematerijalne štete nisu dovedeni u sumnju navodima žalbe. Na ovako pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje prvostepeni sud je pravilno primjenio čl.200 st1 Zakona o obligacionim odnosima (u daljem tekstu ZOO).
Što se tiče naknade materijalne štete prvostepeni sud je pravilno cijenio iskaz tužitelja saslušanog kao parnične stranke, nalaz i mišljenje vještaka finan. struke i utvrdio da je tužitelj zbog povreda na radu u L. bio na bolovanju te da mu je za period bolovanja tuženi dužan naknaditi materijalnu štetu u iznosu od 27.018,21 KM. Ovaj dosuđeni iznos predstavlja naknadu izgubljene zarade za period od 27.12.2007.godine do 31.01.2009. godine. Naime, iz iskaza tužitelja saslušanog kao parnične stranke, čiji iskaz prvostepeni sud je pravilno cijenio, utvrđeno je da je tužitelj otišao na rad u L. 15.01.2006.godine. Na osnovu iskaza tužitelja saslušanog kao parnične stranke utvrdjeno je da je tužitelj u radnom odnosu kod tuženog već 21 godinu. Ugovore za odlazak za rad u L. potpisuje na 14 mjeseci a nakon toga ti ugovori se produžavaju i tužitelj je dobio radnu dozvolu na godinu dana. Utvrđeno je da je tužitelj nekoliko dana prije nesreće dobio radnu dozvolu za rad u L. na rok od godinu dana i ta radna dozvola je trebala da traje do 15.12.2008.godine.
Prema tome prvostepeni sud je pravilno prihvatio nalaz i mišljenje vještaka i utvrdio da je tuženi dužan naknaditi tužitelju naknadu za period bolovanja u periodu od decembra 2007.godine do 31.01.2009.godine. To je period za koje vrijeme bi tužitelj radio u L. i ostvarivao naknadu ličnog dohotka za rad u L.. Iznosi naknade su određeni prema prosječnoj plati koju je tužitelj ostvarivao na radu u L..
Prvostepeni sud je pravilno dosudio tužitelju naknadu štete za izgubljenu dobit na osnovu čl. 189. st. 1, 2. i 3. ZOO
Ovakvo utvrđene prvostepenog suda nije dovedeno u sumnju navodima žalbe. Naime, neosnovano se žalbom tvrdi da tužitelj nije dokazao da je radnu dozvolu dobio na godinu dana. Saslušanjem parničnih stranaka je jedan od dokaza predviđenih odredbom 163. i 164. ZPP-a tako da je prvostepeni sud pravilno utvrdio relevatne činjenice na osnovu iskaza tužitelja saslušanog kao parnične stranke. Na pouzdan način je utvrđeno da je tužitelj doživio povredu na radu, vozeći se u autobusu i da nije bilo tog povrijeđivanja tužitelj bi i dalje radio u L. i ostvarivao lični dohodak koji je ostvarivao radeći u L... Sa zapisnika od 11.06.2009.godine na kojoj raspravi je tužitelj saslušan kao parnična stranka se vidi da je na raspravi bio prisutan i punomoćnik tuženog koji na iskaz tužitelja nije imao ni posebnih pitanja, ni primjedbi.
Neosnovani su navodi žalbe da je prvostepeni sud pogrešno prihvatio nalaz i mišljenje vještaka finan. struke jer je vještak nalaz dao na osnovu podataka koje je dobio od parničnih stranaka, pismenih dokaza i na osnovu pravila struke kako je to pravilno prihvatio prvostepeni sud.
Neosnovani su navodi žalbe da je prvostepeni sud pogrešno obračunao kao troškove parničnog postupka taksu na tužbu i taksu na presudu jer se u ovoj pravnoj stvari ne radi o radnom sporu nego je odlučivano o naknadi materijalne i nematerijalne štete koja je nastala tužitelju za vrijeme rada u L. kao radnika tuženog. Prema odredbama Zakona o sudskim taksama Kantona Sarajevo za naknadu nematerijalne i materijalne štete plaća se taksa koju je prvostepeni sud pravilno utvrdio."
(Presuda Kantonalnog suda u Sarajevu, 65 0 P 051998 09 Gž od 2.2.2012. godine)
