Pripadnost grupi kao element krivičnog djela Organiziranje terorističke grupe iz člana 202.d stav 2. u vezi sa stavom 1. KZ BiH, a sve u vezi sa članom 201. KZ BiH
Nije potrebno dokazivati pojedinačne radnje optuženih u borbi na strani ISIL-a, odnosno da su optuženi počinili neki konkretan teroristički čin, kako to neosnovano ukazuju pojedine žalbe, jer je dovoljno samo pripadništvo terorističkoj grupi.
Iz obrazloženja:
Naime, kada je u pitanju krivično djelo Organiziranje terorističke grupe iz člana
202.d stav 2. u vezi sa stavom 1. KZ BiH, a sve u vezi sa članom 201. KZ BiH, bitni elementi krivičnog djela su postojanje terorističke grupe i pripadnost optuženih ovoj terorističkoj grupi. Shodno tome, nije potrebno dokazivati pojedinačne radnje optuženih u borbi na strani ISIL-a, odnosno da su optuženi počinili neki konkretan teroristički čin, kako to neosnovano ukazuju pojedine žalbe, dovoljno je da se optuženi deklarišu kao pripadnici grupe, što je nesporno utvrđeno za sve optužene u pobijanoj presudi.
Također ni objektivni element, odnosno postojanje terorističke grupe, nije upitan, s obzirom da je kroz analizu žalbenih prigovora na činjenično stanje detaljno obrazloženo da je ISIL uvršten na listu terorističkih organizacija, a jedinice čiji su pripadnici bili optuženi su se de facto borile na strani ISIL-a protiv legitimnih vojnih snaga Sirije, iako zbog svoje veličine i konstantnog cijepanja nisu bile listirane kao terorističke. Stoga je neosnovan žalbeni prigovor branioca optuženog
J.J. da jedinica „Muhadžeri i Ensarie“ nije bila dio ISIL-a.
Žalbeni prigovori da optuženi nisu mogli biti upoznati sa Odlukom Vijeća sigurnosti UN-a od 30.05.2013. godine, nisu osnovani, iz razloga što sama činjenica da državnu granicu sa Sirijom prelaze na nelegalan način, iako to ne predstavlja bitni elemenat krivičnog djela, a kako su to opisali optuženi koji su potvrdili svoj boravak u Siriji, govori dovoljno u prilog tome da znaju da čine nešto protivno zakonu, a posebno kada se imaju u vidu riječi optuženog I.D. prilikom
telefonskog razgovora sa NN osobom: „da se otkrio da je bio dole i da se boji da na njega ne nahuškaju Sipu“1. Također optuženi J.J. u svojoj izjavi iz istrage navodi: „ ... nakon što sam spoznao stvarna dešavanja i nisam mogao učestvovati u tim događajima, odlučio sam se vratiti u BiH znajući da ću snositi određenu odgovornost, tj. da ću biti privođen i krivično gonjen. Bez obzira na tu činjenicu nisam imao izbora da ostajem u Siriji ili da bježim u neke druge države. Svjesno sam pristao na ove posljedice“2. Pored navedenog i optuženi S.I. u jednoj od spomenutih komunikacija navodi da se vratio u Bosnu i Hercegovinu po porodicu, da nije znao da ga SIPA traži, da „ganja“ rodni list za kćerku, pa ako ga SIPA ne uhapsi da izvadi pasoše ženi i djeci, kao i da nikada neće odustati od toga da dođe u Islamsku državu i bude mudžahid, te da hoće i svoju djecu da dovede dole.
Sve navedeno jasno ukazuje da su optuženi bili upoznati sa činjenicom da odlaskom na sirijsko ratište čine krivično djelo, a posebno kada se tome doda da su svjesno bili oponenti vladajućem ustavnom režimu u Siriji.
Argument odbrane da većina stanovništva u Bosni i Hercegovini ne koristi internet i ne govori Engleski jezik, kako bi bili upoznati sa navedenom odlukom UN-a, možda i jeste djelimično tačan, ali optuženi u ovom predmetu su, što je u pobijanoj presudi pravilno utvrđeno, pokazali da se koriste internetom, te da su u Siriji komunicirali i na Engleskom jeziku. Stoga ni ovaj žalbeni prigovor odbrane nije osnovan.
(Presuda vijeća Apelacionog odjeljenja Suda BiH, broj: S1 2 K 018991 16 Kž 3 od
07.04.2017. godine)
Nije potrebno dokazivati pojedinačne radnje optuženih u borbi na strani ISIL-a, odnosno da su optuženi počinili neki konkretan teroristički čin, kako to neosnovano ukazuju pojedine žalbe, jer je dovoljno samo pripadništvo terorističkoj grupi.
Iz obrazloženja:
Naime, kada je u pitanju krivično djelo Organiziranje terorističke grupe iz člana
202.d stav 2. u vezi sa stavom 1. KZ BiH, a sve u vezi sa članom 201. KZ BiH, bitni elementi krivičnog djela su postojanje terorističke grupe i pripadnost optuženih ovoj terorističkoj grupi. Shodno tome, nije potrebno dokazivati pojedinačne radnje optuženih u borbi na strani ISIL-a, odnosno da su optuženi počinili neki konkretan teroristički čin, kako to neosnovano ukazuju pojedine žalbe, dovoljno je da se optuženi deklarišu kao pripadnici grupe, što je nesporno utvrđeno za sve optužene u pobijanoj presudi.
Također ni objektivni element, odnosno postojanje terorističke grupe, nije upitan, s obzirom da je kroz analizu žalbenih prigovora na činjenično stanje detaljno obrazloženo da je ISIL uvršten na listu terorističkih organizacija, a jedinice čiji su pripadnici bili optuženi su se de facto borile na strani ISIL-a protiv legitimnih vojnih snaga Sirije, iako zbog svoje veličine i konstantnog cijepanja nisu bile listirane kao terorističke. Stoga je neosnovan žalbeni prigovor branioca optuženog
J.J. da jedinica „Muhadžeri i Ensarie“ nije bila dio ISIL-a.
Žalbeni prigovori da optuženi nisu mogli biti upoznati sa Odlukom Vijeća sigurnosti UN-a od 30.05.2013. godine, nisu osnovani, iz razloga što sama činjenica da državnu granicu sa Sirijom prelaze na nelegalan način, iako to ne predstavlja bitni elemenat krivičnog djela, a kako su to opisali optuženi koji su potvrdili svoj boravak u Siriji, govori dovoljno u prilog tome da znaju da čine nešto protivno zakonu, a posebno kada se imaju u vidu riječi optuženog I.D. prilikom
telefonskog razgovora sa NN osobom: „da se otkrio da je bio dole i da se boji da na njega ne nahuškaju Sipu“1. Također optuženi J.J. u svojoj izjavi iz istrage navodi: „ ... nakon što sam spoznao stvarna dešavanja i nisam mogao učestvovati u tim događajima, odlučio sam se vratiti u BiH znajući da ću snositi određenu odgovornost, tj. da ću biti privođen i krivično gonjen. Bez obzira na tu činjenicu nisam imao izbora da ostajem u Siriji ili da bježim u neke druge države. Svjesno sam pristao na ove posljedice“2. Pored navedenog i optuženi S.I. u jednoj od spomenutih komunikacija navodi da se vratio u Bosnu i Hercegovinu po porodicu, da nije znao da ga SIPA traži, da „ganja“ rodni list za kćerku, pa ako ga SIPA ne uhapsi da izvadi pasoše ženi i djeci, kao i da nikada neće odustati od toga da dođe u Islamsku državu i bude mudžahid, te da hoće i svoju djecu da dovede dole.
Sve navedeno jasno ukazuje da su optuženi bili upoznati sa činjenicom da odlaskom na sirijsko ratište čine krivično djelo, a posebno kada se tome doda da su svjesno bili oponenti vladajućem ustavnom režimu u Siriji.
Argument odbrane da većina stanovništva u Bosni i Hercegovini ne koristi internet i ne govori Engleski jezik, kako bi bili upoznati sa navedenom odlukom UN-a, možda i jeste djelimično tačan, ali optuženi u ovom predmetu su, što je u pobijanoj presudi pravilno utvrđeno, pokazali da se koriste internetom, te da su u Siriji komunicirali i na Engleskom jeziku. Stoga ni ovaj žalbeni prigovor odbrane nije osnovan.
(Presuda vijeća Apelacionog odjeljenja Suda BiH, broj: S1 2 K 018991 16 Kž 3 od
07.04.2017. godine)