• Pravo na iznosenje novih cinjenica i predlaganje novih dokaza tokom glavne rasprave

  • Građansko pravna pitanja
Građansko pravna pitanja
 #254  Postao/la matrix
 
PRAVO NA IZNOŠENJE NOVIH ČINJENICA I PREDLAGANJE NOVIH DOKAZA TOKOM GLAVNE RASPRAVE
Zakon o parničnom postupku

čl. 77, 102 i 123

Stranka koja izjavi "moj je previd što nisam predložio na pripremnm ročištu, odnosno u podnesku tužbenom da se izađe na lice mjesta....", ne može tokom glavne rasprave iznositi nove činjenice i predlagati nove dokaze, jer na to ima pravo samo ukoliko učini vjerovatnim da ih bez svoje krivice nije mogao iznijeti.

Obrazloženje:

"Žalitelje zatim treba upozoriti na odredbu iz čl.9 Zakona o parničnom postupku, koja parničnim strankama nalaže da pred sudom govore istinu i da se savjesno koriste svoji procesnim pravima. Naime, tvrdnja iz žalbe, da tužitelji nikada nisu prestali da posjeduju nekretninu koja je predmet spora, a to je po starom premjeru k.č.br...., a n.pr. k.č.br..., u površini 1.539 m2, pa da su radi toga i predlagali izvođenje dokaza uviđajem na licu mjesta, da je prvostepeni sud taj dokazni predmet odbio, ne odgovaraju stanju u spisu, a time ni istini. Sami tužitelji su već u tužbi od 27.09.1991.godine, ustvrdili da je u postupku vođenom od strane organa uprave Opštinske uprave za geodetske i imovinsko-pravne poslove Opštine K., radi utvrđivanja granica između šume i zemljišta u društvenom vlasništvu i šume i zemljišta u privatnom vlasništvu koji postupka je okončan rješenjem broj... od 02.07.1991.godine, od tužitelja oduzeta k.č.br..., po n.pr. k.č.br... u KO V., u naravi livada V-klase, površine 1.539m2 (pasus drugi tužbe od 27.09.1991.g.). Tužitelji od te tvrdnje iz tužbe od 27.09.1991.godine, nisu odstupili ni u podnesku od 04.03.2009.godine, kojim su izvršili "uređenje" tužbe, citat iz podnesak: "tužitelji u cijelosti ostaju kod činjeničnih navoda iz tužbe, smatrajući da je tužena strana počela neovlašteno koristiti dio njihove nekretnine nakon donošenja rješenja broj … od 02.07.1991.godine.....". Dakle, činjenicu da im je još 1991.godine, prilikom razgraničenja oduzet posjed i na preostalom dijelu nekretnine k.č.br…, a po n.pr. k.č.br… u površini od 1539 m2, učinili su nespornom sami tužitelji, a odredba iz čl.125, st.1 Zakona o parničnom postupku, izričito propisuje da ne treba dokazivati činjenice koje je stranka priznala pred sudom tokom parnice.

Isto tako ne odgovara istini ni tvrdnja iz žalbe da su tužitelji u postupku kod prvostepenog suda predlagali izvođenjem dokaza uvidom na licu mjesta, a da je prvostepeni sud taj dokazni predmet odbio da prihvati. Tačno je da su tužitelji u tužbi od 27.09.1991.godine, predložili izvođenje dokaza uviđajem na licu mjesta. Međutim, nije tačno da su tužitelji kod tog dokaznog prijedloga ostali u toku postupka kod prvostepenog suda i u "tužbenom podnesku" kako tužitelji nazivaju svoj podnesak od 04.03.2009.godine, kojim su "uredili" tužbu. U tom podnesku u tč.2, tužitelji su naveli citat: "tužitelji u cijelosti ostaju kod činjeničnih navoda iz tužbe.....". tužitelji su pravno neuki, radi čega ih treba upozoriti da su u podnesku od 04.03.2009.godine, - uređenoj tužbi, kao što su naveli i citirane riječi, trebali navesti i da u cijelosti ostaju kod dokaznih prijedloga, jer parnične stranke imaju obavezu ne samo da iznesu sve činjenice na kojima zasnivaju svoje zahtjeve, nego moraju i da predlože dokaze iz izvedu te dokaze kojima se činjenične tvrdnje utvrđuju i to izričito propisuju odredbe iz čl.7,st.1, čl.77, čl.102,st.2 i čl.123,st.1 Zakona o parničnom postupku. Tužitelji te riječi nisu naveli u podnesku od 04.03.2009.godine, u kojem su uredili tužbu. Takav dokazni prijedlog, prijedlog da se obavi uviđaj na licu mjesta tužitelji nisu stavili ni na pripremnom ročištu održanom dana 22.04.2009.godine, što nesumnjivo proizlazi iz sadržaja raspravnog zapisnika s tog ročišta, a tužitelji su raspravni zapisnik potpisali bez primjedbi na njegov sadržaj. Da se radi o propustu tužitelja, a ne o odbijanju tog dokaznog prijedloga, kojeg tužitelji nisu podnijeli do zaključenja pripremnog ročišta, priznali su sami tužitelji na ročištu za glavnu raspravu održanom dana 20.05.2009.godine, nakon čijeg zaključenja je i donijeta pobijana presuda, citat iz raspravnog zapisnika: "Moj je previd što nisam predložio na pripremnom ročištu odnosno u podnesku tužbenom posljednjem da se izađe na lice mjesta pa zahtijevam da se obavi uviđaj na licu mjesta". Naravno da takav dokazni prijedlog istaknut tek na ročištu za glavnu raspravu, prvostepeni sud nije mogao uvažiti, jer bi postupio suprotno odredbama iz čl.77, čl.81 i čl.102, st.2. Zakona o parničnom postupku.

Tužitelji u žalbi jesu naveli da presudu prvostepenog suda pobijaju, zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, iako u iz sadržaja žalbe nesumnjivo proizlazi da se presuda pobija i zbog povreda odredaba parničnog postupka, jer je skoro sav sadržaj žalbe posvećen navodima koji se odnose na povrede odredaba parničnog postupka, a koji navodi su zasnovani na tvrdnjama da je prvostepeni sud odbio da prihvati prijedlog tužitelja za izvođenje dokaza uviđajem na licu mjesta, da je tužiteljima time onemogučeno raspravljanje pred sudom i dokazivanje tačnosti, činjeničnih tvrdnji na kojima su zasnovali svoj tužbeni zahtjev, pa da je to imalo za posljedicu i pogrešno utvrđeno činjenično stanje. Međutim, za te žalbene navode je već istaknuto da ne odgovaraju stanju u spisu. Stanje spisa "govori" suprotno, da tužitelj u prijedlogu za izvođenjem dokaza uviđajem na licu mjesta nisu istakli na pripremnom ročištu održanom dana 22.04.2009.godine, do zaključenja tog ročišta i da su tu važnu okolnost priznali i sami tužitelji na ročištu za glavnu raspravu. Zakon o parničnom postupku, i to u odredbi iz čl.102, st.2 dozvoljava strankama da mogu tokom glavne rasprave iznositi nove činjenice i predlagati nove dokaze, a to su one činjenice i oni dokazi koji nisu iznešeni i predloženi na pripremnom ročištu, ali samo ukoliko učine vjerovatnim da ih bez svoje krivice nisu bili u mogućnosti iznijeti, odnosno predložiti na pripremnom ročištu. Da taj uvjet, uvjet iz odredbe čl.102,st.2 Zakona o parničnom postupku, da tužitelji bez svoje krivice nisu bili u mogučnosti dokaz uviđajem na klicu mjesta predložiti na pripremnom ročištu, nije bio ostvaren, učinili su nespornim sami tužitelji jer je tužitelj M.K., ujedno i u svojstvu punomoćnika tužitelja F.K., na glavnoj raspravi održanom 25.05.2009.godine, izjavio: "moje je previd što nisam predložio na pripremnm ročištu, odnosno u podnesku tužbenom da se izađe na lice mjesta....". suprotno od navoda žalbe sadržaj raspravnog zapisnika s pripremnog ročišta održanog dana 22.04.2009.godine, pokazuje da je prvostepeni sud, sve dokazne prijedloge koje su tužitelji istakli na tom ročištu, usvojio i odredio njihovo izvođenje rješenjem donijetim u skladu s odredbom iz čl.95. st. 1. Zakona o parničnom postupku. Dakle, tužiteljima je u postupku koj je prethodio donošenju pobijane presude omogućeno da iznesu sve činjenice za koje su smatrali da su od odlučnog značaja za ishod ovog spora i predlože sve dokaze za utvrđivanje tih činjenica čime im je omogućeno da raspravljaju pred sudom, a sve u skladu s odredbama iz čl.5, čl.7, čl.77, čl.102 i čl.123 Zakona o parničnom postupku."



(Presuda Kantonalnog suda u Zenici, 36 0 P 002359 09 Gž od 21.4.2010. godine)

O nama

Forum Pravo BiH je pokrenut sa ciljem poticanja i poboljšanja komunikacije unutar pravne struke

Pravo BiH

Responzivni forum