ZAJEDNIČKA IMOVINA BRAČNIH SUPRUŽNIKA
Porodični zakon
čl. 270 i 272
Imovina koju su bračni supružnici stekli radom tokom bračne zajednice čini njihovu zajedničku imovinu, bez obzira na činjenicu što je samo jedan bračni supružnik podizao kredite i uzimao pozajmice za sticanje te imovine.
Obrazloženje:
"Odredbama člana 270. stav 5. Porodičnog zakona ("Službeni glasnik Republike Srpske", br. 54/02 i 41/08) je propisano, da imovina koju su brčani supružnici stekli radom tokom bračne zajednice, kao i prihodi iz te imovine, čine zajedničku imovinu.
Kada se ima u vidu, da između tužilje i prvotuženog, P.M. nije sporno: da su 1995. godine kupili kuću u M., da su tu kuću kupili zajedničkim sredstvima, da ta kuća predstavlja njihovu zajednčku bračnu tekovinu sa po ½ dijela, pravilan je zaključak nižestepenih sudova, da tužilji po osnovu sticanja u bračnoj zajednici sa prvotuženim, P.M. na kući u M. pripada ½ dijela, shodno odredbama člana 270. stav 5. u vezi sa članom 272. Porodičnog zakona.
Na ovakav zaključak ne utiču revizioni prigovori, da je prvostepeni sud odlučujući o zahtjevu tužilje po osnovu sticanja u bračnoj zajednici na nekretninama M., izašao van okvira postavljenog zahtjeva, kada je utvrdio da su tužilja i prvotuženi, P. M. suvlsništvo na predmetnim nekretninama u M., stekli po osnovu održaja u smislu odredaba člana 28. Zakona o osnovnim svojinsko pravnim odnosima.
Ovo stoga, što iz stanja nižestepenih spisa, a i zaključka nižestepenih sudova, jasno proizlazi: da su nekretnine koje se nalaze u M., konkretno kuća s okućnicom kupljene za vrijeme trajanja braka tužilje i prvotuženog, P.M., da su kupljene zajedničkim sredstvima, da je njihov doprinos u sticanju tih nekretnina jednak i da im stoga na predmetnim nekretninama u M. pripada po ½ dijela.
Kod takvog stanja stvari, bez uticaja je na pravilnost odluka nižestepenih sudova, stanovište prvostepenog suda da tužilji i prvotuženom, P.M. i po osnovu održaja, bi pripalo suvlasništvo na predmetnim nekretninama u M.
Kako iz nespornih navoda tužilje i prvotuženog, P.M. jasno proizilazi, da su kuću u B2.u kupili radi njihovih porodičnih interesa, jer da zajedno podižu dva sina i da su kupovinom te kuće željeli da učvrste svoju porodičnu zajednicu, neosnovano se revizijom ističe, da je prvotuženi, P. M., kuću u B2.u kupio svojim ličnim sredstvima i radi toga što je sebi htio da obezbijedi mjesto gdje će stanovati, jer da su bračni odnosi između njega i tužilje bili teško i trajno poremećeni.
U prilog neosnovanosti navedenih revizionih prigovora, je i činjenica, da je predugovor o kupoprodaji kuće u B2.u, 27.09.2005. godine potpisala tužilja, a konačan ugovor o kupoprodaji kuće u B2.u, 30.09.2005. godine je potpisao prvotuženi, P. M.
Kada se ima u vidu, da su tužilja i prvotuženi, P. M. za kupovinu kuće u B2.u pozajmili 25.000,00 EURA od brata tužilje, J.Ž., a što jasno proizilazi iz ugovora o pozajmici, koji je potpisao P. M., onda nema sumnje da je kuća u B2.u kupljena za vrijeme trajanja bračne zajednice tužilje i prvotuženog, P.M. i sa njihovom voljom i namjerom da to bude njihova zajednička bračna tečevina.
Neosnovano se revizijom ukazuje, da je ugovor o pozajmici, zaključen između J.Ž. i prvotuženog, P.M. "problematičan dokaz", jer iz stanja spisa i svih provedenih dokaza jasno prizilazi, da je prvotuženi, P. M. od brata tužilje, J.Ž. pozajmio 25.000,00 EURA za kupovnu kuće u B2.u, da su o tome sačinili ugovor o pozajmici 30.09.2005. godine, kada je zaključen i ugovor o kupoprodaji predmetne kuće u B2.u, te da iz nalaza i mišljenja vještaka grafologa, Lj. G., proizlazi da je potpis na ugovoru o pozajmici, potpis prvotuženog, P.M..
Revizija neosnovano pokušava dovesti u pitanje zaključak nižestepenih sudova, da je kuća u B2.u kupljena zajedničkim sredstvima i da kao takva predstavlja zajedničku bračnu tečevinu sa po ½ dijela tužilje i prvotuženog, P.M..
Naime, revizijom se ističe da je kuću u B2.u kupio prvotuženi, P. M. ličnim sredstvima, jer da je od N.P. 05.09.2005. godine pozajmio 20.000,00 kanadskih dolara i podigao kredit 10.10.2005. godine u iznosu od 25.000,00 EURA.
Kada se ima u vidu, da prvotuženi, P. M. u toku postupka nije dokazao, da je sa N.P. zaključio ugovor o pozajmici 20.000,00 EURA, te da je kupoprodajna cijena za kuću u B2.u isplaćena 30.09.2005. g., a kredit podignut 10.10.2005. godine, ima se uzeti, da se revizijom ne dovodi u sumnju zaključak nižestepenih sudova, da je kuća u B2.u kupljena zajedničkim sredstvima i da kao takva predstavlja zajedničku bračnu tečevinu sa po ½ dijela tužilje i prvotuženog, P.M..
Slijedom datih razloga, ovaj sud nalazi, da su neosnovani i revizioni prigovori, da nižestepeni sudovi nisu u dovoljnoj mjeri cijenili iskaz svjedoka S. K. i S. R. iz kojih proizilazi da su bračni odnosi između tužilje i prvotuženog, P.M. bili poremećeni već od 2004. godine i da je prvotuženi, P. M. stoga kupio kuću u B2.u samo za sebe, odnosno, da ista ne predstavlja bračnu tekovinu.
Naime, kako iz iskaza tužilje i prvotuženog, P.M. proizilazi, da su kuću u B2.u kupili 2005. g, u toku trajanja bračne zajednice, radi njihovih porodičnih interesa i radi potrebe da svoju bračnu zajednicu još više učvrste, jer podižu dva sina, onda nema sumnje, da su nižestepeni sudovi pravilnom ocjenom provedenih dokaza u smislu odredba člana 8. Zakona o parnčnom postupku ("Sl. glasnik RS", br. 58/03, 85/03, 74/05, 63/07, 49/09 i 61/13 - u daljem tekstu ZPP), došli i do pravilnog zaključka, da kuća u B2.u predstavlja zajedničku bračnu tečevinu tužilje i prvotuženog, P.M. i da istima pripada po ½ dijela, shodno jednakom doprinosu u sticanju kuće u B2.u.
Kod nespornih činjenica, da je prvotuženi, P. M., bez saglasnosti tužilje raspolagao kućom u B2.u, tako što je istu zamijenio za stan u ul..., vrijednosti 100.000,00 KM, te da mu je na ime razlike u cijeni, a po osnovu ugovora o razmjeni sa L. G. isplaćeno još 66.000,00 KM, ovaj sud nalazi, da su nižestepeni sudovi pravilno sudili kada su obavezali prvotuženog, P.M., da tužilji na ime njene ½ dijela na kući u B2.u, isplati 83.000,00 KM, shodno odredbama člana 273.stav 5. Porodičnog zakona.
Kako se revizijom prvotuženog, P.M. ne dovodi u pitanje zakonitost i pravilnost odluke drugostepenog suda, te kako ista nije zahvaćena nedostacima na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je primjenom člana 248. ZPP donijeti odluku kao u izreci ove presude."
(Presuda Vrhovnog suda Republike Srpske, 71 0 P 047264 17 Rev od 27.2.2018. godine)
www.webdesignstudio.ba
Porodični zakon
čl. 270 i 272
Imovina koju su bračni supružnici stekli radom tokom bračne zajednice čini njihovu zajedničku imovinu, bez obzira na činjenicu što je samo jedan bračni supružnik podizao kredite i uzimao pozajmice za sticanje te imovine.
Obrazloženje:
"Odredbama člana 270. stav 5. Porodičnog zakona ("Službeni glasnik Republike Srpske", br. 54/02 i 41/08) je propisano, da imovina koju su brčani supružnici stekli radom tokom bračne zajednice, kao i prihodi iz te imovine, čine zajedničku imovinu.
Kada se ima u vidu, da između tužilje i prvotuženog, P.M. nije sporno: da su 1995. godine kupili kuću u M., da su tu kuću kupili zajedničkim sredstvima, da ta kuća predstavlja njihovu zajednčku bračnu tekovinu sa po ½ dijela, pravilan je zaključak nižestepenih sudova, da tužilji po osnovu sticanja u bračnoj zajednici sa prvotuženim, P.M. na kući u M. pripada ½ dijela, shodno odredbama člana 270. stav 5. u vezi sa članom 272. Porodičnog zakona.
Na ovakav zaključak ne utiču revizioni prigovori, da je prvostepeni sud odlučujući o zahtjevu tužilje po osnovu sticanja u bračnoj zajednici na nekretninama M., izašao van okvira postavljenog zahtjeva, kada je utvrdio da su tužilja i prvotuženi, P. M. suvlsništvo na predmetnim nekretninama u M., stekli po osnovu održaja u smislu odredaba člana 28. Zakona o osnovnim svojinsko pravnim odnosima.
Ovo stoga, što iz stanja nižestepenih spisa, a i zaključka nižestepenih sudova, jasno proizlazi: da su nekretnine koje se nalaze u M., konkretno kuća s okućnicom kupljene za vrijeme trajanja braka tužilje i prvotuženog, P.M., da su kupljene zajedničkim sredstvima, da je njihov doprinos u sticanju tih nekretnina jednak i da im stoga na predmetnim nekretninama u M. pripada po ½ dijela.
Kod takvog stanja stvari, bez uticaja je na pravilnost odluka nižestepenih sudova, stanovište prvostepenog suda da tužilji i prvotuženom, P.M. i po osnovu održaja, bi pripalo suvlasništvo na predmetnim nekretninama u M.
Kako iz nespornih navoda tužilje i prvotuženog, P.M. jasno proizilazi, da su kuću u B2.u kupili radi njihovih porodičnih interesa, jer da zajedno podižu dva sina i da su kupovinom te kuće željeli da učvrste svoju porodičnu zajednicu, neosnovano se revizijom ističe, da je prvotuženi, P. M., kuću u B2.u kupio svojim ličnim sredstvima i radi toga što je sebi htio da obezbijedi mjesto gdje će stanovati, jer da su bračni odnosi između njega i tužilje bili teško i trajno poremećeni.
U prilog neosnovanosti navedenih revizionih prigovora, je i činjenica, da je predugovor o kupoprodaji kuće u B2.u, 27.09.2005. godine potpisala tužilja, a konačan ugovor o kupoprodaji kuće u B2.u, 30.09.2005. godine je potpisao prvotuženi, P. M.
Kada se ima u vidu, da su tužilja i prvotuženi, P. M. za kupovinu kuće u B2.u pozajmili 25.000,00 EURA od brata tužilje, J.Ž., a što jasno proizilazi iz ugovora o pozajmici, koji je potpisao P. M., onda nema sumnje da je kuća u B2.u kupljena za vrijeme trajanja bračne zajednice tužilje i prvotuženog, P.M. i sa njihovom voljom i namjerom da to bude njihova zajednička bračna tečevina.
Neosnovano se revizijom ukazuje, da je ugovor o pozajmici, zaključen između J.Ž. i prvotuženog, P.M. "problematičan dokaz", jer iz stanja spisa i svih provedenih dokaza jasno prizilazi, da je prvotuženi, P. M. od brata tužilje, J.Ž. pozajmio 25.000,00 EURA za kupovnu kuće u B2.u, da su o tome sačinili ugovor o pozajmici 30.09.2005. godine, kada je zaključen i ugovor o kupoprodaji predmetne kuće u B2.u, te da iz nalaza i mišljenja vještaka grafologa, Lj. G., proizlazi da je potpis na ugovoru o pozajmici, potpis prvotuženog, P.M..
Revizija neosnovano pokušava dovesti u pitanje zaključak nižestepenih sudova, da je kuća u B2.u kupljena zajedničkim sredstvima i da kao takva predstavlja zajedničku bračnu tečevinu sa po ½ dijela tužilje i prvotuženog, P.M..
Naime, revizijom se ističe da je kuću u B2.u kupio prvotuženi, P. M. ličnim sredstvima, jer da je od N.P. 05.09.2005. godine pozajmio 20.000,00 kanadskih dolara i podigao kredit 10.10.2005. godine u iznosu od 25.000,00 EURA.
Kada se ima u vidu, da prvotuženi, P. M. u toku postupka nije dokazao, da je sa N.P. zaključio ugovor o pozajmici 20.000,00 EURA, te da je kupoprodajna cijena za kuću u B2.u isplaćena 30.09.2005. g., a kredit podignut 10.10.2005. godine, ima se uzeti, da se revizijom ne dovodi u sumnju zaključak nižestepenih sudova, da je kuća u B2.u kupljena zajedničkim sredstvima i da kao takva predstavlja zajedničku bračnu tečevinu sa po ½ dijela tužilje i prvotuženog, P.M..
Slijedom datih razloga, ovaj sud nalazi, da su neosnovani i revizioni prigovori, da nižestepeni sudovi nisu u dovoljnoj mjeri cijenili iskaz svjedoka S. K. i S. R. iz kojih proizilazi da su bračni odnosi između tužilje i prvotuženog, P.M. bili poremećeni već od 2004. godine i da je prvotuženi, P. M. stoga kupio kuću u B2.u samo za sebe, odnosno, da ista ne predstavlja bračnu tekovinu.
Naime, kako iz iskaza tužilje i prvotuženog, P.M. proizilazi, da su kuću u B2.u kupili 2005. g, u toku trajanja bračne zajednice, radi njihovih porodičnih interesa i radi potrebe da svoju bračnu zajednicu još više učvrste, jer podižu dva sina, onda nema sumnje, da su nižestepeni sudovi pravilnom ocjenom provedenih dokaza u smislu odredba člana 8. Zakona o parnčnom postupku ("Sl. glasnik RS", br. 58/03, 85/03, 74/05, 63/07, 49/09 i 61/13 - u daljem tekstu ZPP), došli i do pravilnog zaključka, da kuća u B2.u predstavlja zajedničku bračnu tečevinu tužilje i prvotuženog, P.M. i da istima pripada po ½ dijela, shodno jednakom doprinosu u sticanju kuće u B2.u.
Kod nespornih činjenica, da je prvotuženi, P. M., bez saglasnosti tužilje raspolagao kućom u B2.u, tako što je istu zamijenio za stan u ul..., vrijednosti 100.000,00 KM, te da mu je na ime razlike u cijeni, a po osnovu ugovora o razmjeni sa L. G. isplaćeno još 66.000,00 KM, ovaj sud nalazi, da su nižestepeni sudovi pravilno sudili kada su obavezali prvotuženog, P.M., da tužilji na ime njene ½ dijela na kući u B2.u, isplati 83.000,00 KM, shodno odredbama člana 273.stav 5. Porodičnog zakona.
Kako se revizijom prvotuženog, P.M. ne dovodi u pitanje zakonitost i pravilnost odluke drugostepenog suda, te kako ista nije zahvaćena nedostacima na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je primjenom člana 248. ZPP donijeti odluku kao u izreci ove presude."
(Presuda Vrhovnog suda Republike Srpske, 71 0 P 047264 17 Rev od 27.2.2018. godine)
www.webdesignstudio.ba
