Kada se radi o medjunarodno priznatom žigu (kod Medjunarodnog ureda za intelektualno vlasništvo) zemlje, na čijim se teritorijama zaštita žiga proteže, nadležni organi ne donose rješenje o priznavanju medjunarodnog žiga, jer samim registriranjem žigova kod Medjunarodnog ureda, a u skladu s Madridskim sporazumom o medjunarodnom registriranju žigova, osigurava se zaštita žigova u svim zemljama na koje se ovaj Sporazum odnosi (zemlje ugovarateljice) ili samo na odredjene zemlje, koje je vlasnik žiga naveo u zahtjevu za teritorijalno protezanje žiga.
Iz obrazloženja:
Prema pravilima upravnog postupka, dispozitiv rješenja mora biti jasan i odredjen, dok je dispozitiv osporenog rješenja nejasan i nerazumljiv. Iz dispozitiva osporenog rješenja proizilazi da je tuženi odlučivao o proglašavanju ništavnim rješenja o priznanju prava na medjunarodni žig broj: 694011, iako takvo rješenje o priznanju ovog žiga ne postoji, niti se takvo rješenje donosi, jer kada se radi o zaštiti medjunarodno priznatog žiga, zemlje na čijim se teritorijama zaštita žiga proteže ne donose rješenje o priznavanju medjunarodnog žiga, pa je nejasno i nerazumljivo na osnovu čega je tuženi zaključio da je predmet odlučivanja proglašavanje ništavnim rješenja o priznanju prava na medjunarodni žig. U konkretnom slučaju predmet osporavanja je medjunarodni žig registriran kod Medjunarodnog ureda za intelektualno vlasništvo (u daljnjem tekstu Medjunarodni ured), kako je to evidentno iz izvoda (koji se nalazi u spisu) medjunarodne baze za žig. Prema Madridskom sporazumu o medjunarodnoj registraciji žigova, registriranjem žigova kod Medjunarodnog ureda osigurava se zaštita žigova u svim zemljama na koje se odnosi ovaj sporazum – zemlje ugovarateljice (član 1 citiranog Sporazuma) – ili samo na odredjene zemlje, koje je vlasnik žiga u zahtjevu za teritorijalno protezanje zaštite naveo (član 3 bis i član 3 ter Sporazuma). Na temelju obavljene registracije kod Medjunarodnog ureda i nakon saopćenja ovog ureda zaštita žiga u zainteresiranim zemljama ista je kao da je žig direktno bio registriran u toj zemlji (član 4 citiranog Sporazuma). Iz izloženog slijedi da zemlje na koje se proteže zaštita medjunarodnog žiga ne donose posebno rješenje o priznanju tog žiga, jer isti uživa zaštitu temeljem registracije kod Medjunarodnog ureda, osim ako zemlja kojoj je saopćena registracija ne odbije zaštitu tog žiga na teritoriji te zemlje, a u smislu člana 5 stav 1 Madridskog sporazuma, i u rokovima propisanim u stavu 2 ovog člana. Predmet osporavanja, dakle, u konkrenom slučaju je medjunarodnog registrirani žig, zbog čega je u dispozitivu osporenog rješenja trebalo navesti da je tuženi odlučivao o proglašavanju ništavnim medjunarodnog žiga, u kom pravcu je i tužitelj bio dužan da precizira zahtjev, a, osim toga, u dispozitivu je trebalo navesti da se radi o zahtjevu za poništenje navedenog žiga na teritoriji Bosne i Hercegovine, kako je tužitelj naveo u zahtjevu, a tuženi u dispozitivu osporenog rješenja to propustio (vidi član 94 Zakona o industrijskom vlasništvu Bosne i Hercegovine – „Službeni glasnik BiH“, broj 3/02 – kojim je, takodjer, regulisano da se medjunarodno registrirani žig sa učinkom u BiH može proglasiti ništavnim).
(Presuda Suda Bosne i Hercegovine, broj: U-07/04 od 14.05.2004.godine)
Iz obrazloženja:
Prema pravilima upravnog postupka, dispozitiv rješenja mora biti jasan i odredjen, dok je dispozitiv osporenog rješenja nejasan i nerazumljiv. Iz dispozitiva osporenog rješenja proizilazi da je tuženi odlučivao o proglašavanju ništavnim rješenja o priznanju prava na medjunarodni žig broj: 694011, iako takvo rješenje o priznanju ovog žiga ne postoji, niti se takvo rješenje donosi, jer kada se radi o zaštiti medjunarodno priznatog žiga, zemlje na čijim se teritorijama zaštita žiga proteže ne donose rješenje o priznavanju medjunarodnog žiga, pa je nejasno i nerazumljivo na osnovu čega je tuženi zaključio da je predmet odlučivanja proglašavanje ništavnim rješenja o priznanju prava na medjunarodni žig. U konkretnom slučaju predmet osporavanja je medjunarodni žig registriran kod Medjunarodnog ureda za intelektualno vlasništvo (u daljnjem tekstu Medjunarodni ured), kako je to evidentno iz izvoda (koji se nalazi u spisu) medjunarodne baze za žig. Prema Madridskom sporazumu o medjunarodnoj registraciji žigova, registriranjem žigova kod Medjunarodnog ureda osigurava se zaštita žigova u svim zemljama na koje se odnosi ovaj sporazum – zemlje ugovarateljice (član 1 citiranog Sporazuma) – ili samo na odredjene zemlje, koje je vlasnik žiga u zahtjevu za teritorijalno protezanje zaštite naveo (član 3 bis i član 3 ter Sporazuma). Na temelju obavljene registracije kod Medjunarodnog ureda i nakon saopćenja ovog ureda zaštita žiga u zainteresiranim zemljama ista je kao da je žig direktno bio registriran u toj zemlji (član 4 citiranog Sporazuma). Iz izloženog slijedi da zemlje na koje se proteže zaštita medjunarodnog žiga ne donose posebno rješenje o priznanju tog žiga, jer isti uživa zaštitu temeljem registracije kod Medjunarodnog ureda, osim ako zemlja kojoj je saopćena registracija ne odbije zaštitu tog žiga na teritoriji te zemlje, a u smislu člana 5 stav 1 Madridskog sporazuma, i u rokovima propisanim u stavu 2 ovog člana. Predmet osporavanja, dakle, u konkrenom slučaju je medjunarodnog registrirani žig, zbog čega je u dispozitivu osporenog rješenja trebalo navesti da je tuženi odlučivao o proglašavanju ništavnim medjunarodnog žiga, u kom pravcu je i tužitelj bio dužan da precizira zahtjev, a, osim toga, u dispozitivu je trebalo navesti da se radi o zahtjevu za poništenje navedenog žiga na teritoriji Bosne i Hercegovine, kako je tužitelj naveo u zahtjevu, a tuženi u dispozitivu osporenog rješenja to propustio (vidi član 94 Zakona o industrijskom vlasništvu Bosne i Hercegovine – „Službeni glasnik BiH“, broj 3/02 – kojim je, takodjer, regulisano da se medjunarodno registrirani žig sa učinkom u BiH može proglasiti ništavnim).
(Presuda Suda Bosne i Hercegovine, broj: U-07/04 od 14.05.2004.godine)
