Blanketni propisi koji čine obilježja krivičnog djela
Pravni opis djela koji je u optužnici dat od strane tužioca, ne može potpadati pod odredbu člana 227. stav 1. tačka d) ZKP BiH, već se prema svom značenju može vezati samo za dati činjenični opis djela i zajedno s njim činiti dio optužnice iz tačke c – dakle „opis djela“.
Iz obrazloženja:
U konkretnom slučaju suštinsko pitanje je da li dio optužnice naveden poslije činjeničnog opisa djela (poslije riječi “dakle“), a koji predstavlja tzv. pravni opis djela, onakav kakav je od strane postupajućeg tužioca naveden u optužnici, a u kojem su jasno navedeni blanketni propisi shodno kojim je riječ o protivpravnom postupanju psihotropnom supstancom proglašenom opojnom drogom, predstavlja sastavni dio činjeničnog supstrata optužnice (kojim je sud vezan pri odlučivanju) ili pak predstavlja dio zakonskog naziva - pravne kvalifikacije djela, kojom sud nije vezan prilikom odlučivanja. Od odgovora na to pitanje zavisi stav da li u konkretnom slučaju opis djela sadrži blanketne propise ili ne, te da li su ispunjena zakonska obilježja djela koje je optuženim stavljeno na teret ili se zbog neispunjenja svih obilježja ne radi o djelu koje je zakonom propisano kao krivično djelo, kako je to zaključilo prvostepeno vijeće.
Apelaciono vijeće je u cilju razjašnjenja ovog pitanja najprije analiziralo odredbu člana 227. stav 1. ZKP BiH, kojom je propisan sadržaj optužnice. Tako je pod tačkom c) navedenog stava i člana propisano da optužnica sadrži:
''opis djela iz kog proizilaze zakonska obilježja krivičnog djela, vrijeme i mjesto učinjenja krivičnog djela, predmet na kome je i sredstvo kojim je izvršeno krivično
djelo, kao i ostale okolnosti potrebne da se krivično djelo što preciznije odredi'',
dok je pod tačkom d) istog stava i člana propisano da optužnica sadrži:
''zakonski naziv krivičnog djela, s navođenjem odredbe krivičnog zakona''.
Dakle, navedena zakonska odredba ne dijeli opis djela na pravni i činjenični, niti pravni opis svrstava u dio naveden u članu 227. stav 1. ZKP BiH tačka d) sadržaja optužnice – zakonski naziv krivičnog djela s navođenjem odredbe krivičnog zakona. Za razliku od opisa djela, zakonski naziv – pravna kvalifikacija1, predstavlja dio optužnice kojim sud nije vezan.
Budući da je odredba člana 227. stav 1. tačka d) ZKP BiH, konkretna i jasna (zakonski naziv krivičnog djela s navođenjem odredbe krivičnog zakona), po ocjeni ovog vijeća, pravni opis djela koji je u konkretnoj optužnici od 21.12.2012. godine
1 U konkretnom slučaju to je: Organizirani kriminal iz člana 250. stav 2. i 3. KZ BiH u vezi sa krivičnim djelom Neovlašteni promet opojnim drogama iz člana 195. stav 1. KZ BiH.
dat od strane tužioca, shodno tome ne može potpadati pod ovu tačku sadržaja optužnice (tačku d.), već se prema svom značenju može vezati samo za dati činjenični opis djela i zajedno s njim činiti dio optužnice iz tačke c – „opis djela“. U suštini, pravni opis je nastavak datog činjeničnog opisa, odnosno njegov supstrat. To je određeni rezime tužioca prethodno iznesenog činjeničnog opisa, zaključak koji iz njega proizilazi i logički slijedi. Na to ukazuje i početak i sadržaj tog dijela optužnice („ dakle....“). Nakon tog dijela optužnice slijedi zakonski naziv krivičnog djela koji se optuženim stavlja na teret – pravna ocjena tužioca, kvalifikacija djela, kojom sud nije vezan. Kao što je u sudskoj praksi već ustaljeno, taj dio (pravni opis) nije obavezno navoditi, ali je u konkretnom slučaju uslijedio odmah nakon činjeničnog opisa i u istom su jasno navedeni svi potrebni blanketni propisi koji konkretnu blanketnu normu djela koje se optuženim stavlja na teret čine potpunom.
Apelaciono vijeće primjećuje da se prvostepeno vijeće praktično, prilikom donošenja odluke u ovoj krivičnopravnoj stvari više bavilo formalnom, nego suštinskom stranom optužnice, zbog čega je, kako to Tužilaštvo razumljivo navodi u žalbi, stvoren privid kao da optužnica i ne sadrži blanketne propise. U vezi sa ovom konstatacijom, Apelaciono vijeće ukazuje na autonomno značenje pojma ''optužnica'' u kontekstu Evropske konvencije o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda, odnosno člana 6 (1) Konvencije, koji predviđa suštinski a ne formalni pojam krivične optužnice. U skladu s tim, optužnica predstavlja ''zvanično obavještenje nadležne vlasti dato pojedincu o tvrdnji da je počinjeno krivično djelo''.
Prema tome, suprotno navodima odbrane da iz predmetne optužnice ne proizilazi za šta se terete optuženi i da im to nije jasno, Apelaciono vijeće zaključuje da su se optuženi, kroz sadržaj optužnice, nedvojbeno upoznali o svim elementima krivičnih djela koja su im stavljena na teret, dakle, i sa elementima zabranjenosti, odnosno protivpravnosti prometovanja opojnom drogom kokain.
(Rješenje vijeća Apelacionog odjeljenja Suda BiH, broj S1 2 K 009050 15 Kž 3 od
23.04.2015. godine)
Sentencu pripremile sudije Apelacionog odjeljenja Suda BiH
Pravni opis djela koji je u optužnici dat od strane tužioca, ne može potpadati pod odredbu člana 227. stav 1. tačka d) ZKP BiH, već se prema svom značenju može vezati samo za dati činjenični opis djela i zajedno s njim činiti dio optužnice iz tačke c – dakle „opis djela“.
Iz obrazloženja:
U konkretnom slučaju suštinsko pitanje je da li dio optužnice naveden poslije činjeničnog opisa djela (poslije riječi “dakle“), a koji predstavlja tzv. pravni opis djela, onakav kakav je od strane postupajućeg tužioca naveden u optužnici, a u kojem su jasno navedeni blanketni propisi shodno kojim je riječ o protivpravnom postupanju psihotropnom supstancom proglašenom opojnom drogom, predstavlja sastavni dio činjeničnog supstrata optužnice (kojim je sud vezan pri odlučivanju) ili pak predstavlja dio zakonskog naziva - pravne kvalifikacije djela, kojom sud nije vezan prilikom odlučivanja. Od odgovora na to pitanje zavisi stav da li u konkretnom slučaju opis djela sadrži blanketne propise ili ne, te da li su ispunjena zakonska obilježja djela koje je optuženim stavljeno na teret ili se zbog neispunjenja svih obilježja ne radi o djelu koje je zakonom propisano kao krivično djelo, kako je to zaključilo prvostepeno vijeće.
Apelaciono vijeće je u cilju razjašnjenja ovog pitanja najprije analiziralo odredbu člana 227. stav 1. ZKP BiH, kojom je propisan sadržaj optužnice. Tako je pod tačkom c) navedenog stava i člana propisano da optužnica sadrži:
''opis djela iz kog proizilaze zakonska obilježja krivičnog djela, vrijeme i mjesto učinjenja krivičnog djela, predmet na kome je i sredstvo kojim je izvršeno krivično
djelo, kao i ostale okolnosti potrebne da se krivično djelo što preciznije odredi'',
dok je pod tačkom d) istog stava i člana propisano da optužnica sadrži:
''zakonski naziv krivičnog djela, s navođenjem odredbe krivičnog zakona''.
Dakle, navedena zakonska odredba ne dijeli opis djela na pravni i činjenični, niti pravni opis svrstava u dio naveden u članu 227. stav 1. ZKP BiH tačka d) sadržaja optužnice – zakonski naziv krivičnog djela s navođenjem odredbe krivičnog zakona. Za razliku od opisa djela, zakonski naziv – pravna kvalifikacija1, predstavlja dio optužnice kojim sud nije vezan.
Budući da je odredba člana 227. stav 1. tačka d) ZKP BiH, konkretna i jasna (zakonski naziv krivičnog djela s navođenjem odredbe krivičnog zakona), po ocjeni ovog vijeća, pravni opis djela koji je u konkretnoj optužnici od 21.12.2012. godine
1 U konkretnom slučaju to je: Organizirani kriminal iz člana 250. stav 2. i 3. KZ BiH u vezi sa krivičnim djelom Neovlašteni promet opojnim drogama iz člana 195. stav 1. KZ BiH.
dat od strane tužioca, shodno tome ne može potpadati pod ovu tačku sadržaja optužnice (tačku d.), već se prema svom značenju može vezati samo za dati činjenični opis djela i zajedno s njim činiti dio optužnice iz tačke c – „opis djela“. U suštini, pravni opis je nastavak datog činjeničnog opisa, odnosno njegov supstrat. To je određeni rezime tužioca prethodno iznesenog činjeničnog opisa, zaključak koji iz njega proizilazi i logički slijedi. Na to ukazuje i početak i sadržaj tog dijela optužnice („ dakle....“). Nakon tog dijela optužnice slijedi zakonski naziv krivičnog djela koji se optuženim stavlja na teret – pravna ocjena tužioca, kvalifikacija djela, kojom sud nije vezan. Kao što je u sudskoj praksi već ustaljeno, taj dio (pravni opis) nije obavezno navoditi, ali je u konkretnom slučaju uslijedio odmah nakon činjeničnog opisa i u istom su jasno navedeni svi potrebni blanketni propisi koji konkretnu blanketnu normu djela koje se optuženim stavlja na teret čine potpunom.
Apelaciono vijeće primjećuje da se prvostepeno vijeće praktično, prilikom donošenja odluke u ovoj krivičnopravnoj stvari više bavilo formalnom, nego suštinskom stranom optužnice, zbog čega je, kako to Tužilaštvo razumljivo navodi u žalbi, stvoren privid kao da optužnica i ne sadrži blanketne propise. U vezi sa ovom konstatacijom, Apelaciono vijeće ukazuje na autonomno značenje pojma ''optužnica'' u kontekstu Evropske konvencije o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda, odnosno člana 6 (1) Konvencije, koji predviđa suštinski a ne formalni pojam krivične optužnice. U skladu s tim, optužnica predstavlja ''zvanično obavještenje nadležne vlasti dato pojedincu o tvrdnji da je počinjeno krivično djelo''.
Prema tome, suprotno navodima odbrane da iz predmetne optužnice ne proizilazi za šta se terete optuženi i da im to nije jasno, Apelaciono vijeće zaključuje da su se optuženi, kroz sadržaj optužnice, nedvojbeno upoznali o svim elementima krivičnih djela koja su im stavljena na teret, dakle, i sa elementima zabranjenosti, odnosno protivpravnosti prometovanja opojnom drogom kokain.
(Rješenje vijeća Apelacionog odjeljenja Suda BiH, broj S1 2 K 009050 15 Kž 3 od
23.04.2015. godine)
Sentencu pripremile sudije Apelacionog odjeljenja Suda BiH
