Rana v. Hungary, (br. 40888/17), 16.07.2020. Povreda člana 8. EK
Aplikant je Jafarizad Barenji Rana, iranski državljanin rođen 1987. godine. Živi u Budimpešti.
Aplikant je rođen kao ženska osoba u Iranu, ali je od rane dobi identificiran kao muška osoba. Aplikant je 2015. godine podnio zahtjev za azil u Mađarskoj, a u decembru te godine nadležni organ je odobrio njegov zahtjev, utvrdivši da je u Iranu pretrpio progon zbog svog rodnog identiteta (transseksualnost).
U martu 2016. aplikant je Mađarskom uredu za imigraciju i državljanstvo podnio zahtjev za promjenu spola i imena s obzirom na to da su ga iranski dokumenti identificirali kao žensku osobu.
Ured je obavijestio aplikanta da se promjena spola načelno registrira u Uredu za registraciju rođenja, braka i smrti (matičnom uredu). U julu 2016. godine, Ured za imigraciju i državljanstvo je donio službenu odluku o odbacivanju zahtjeva bez ispitivanja njegove osnovanosti, smatrajući da nije nadležan za poduzimanje bilo kakvih daljnjih radnji. Kako rođenje aplikanta nije registrirano u Mađarskoj, zahtjev nije mogao biti proslijeđen matičnom uredu.
Nadležni sud u Budimpešti odbio je aplikantovu žalbu u novembru 2016. godine, a u februaru slijedeće godine aplikant je podnio ustavnu tužbu.
Ustavni sud je odbio tužbu u junu 2018., utvrdivši da sudija koji je postupao u predmetu aplikanta nije mogao drugačije odlučiti u aplikantovom slučaju s obzirom na to da zakonodavni okvir nije davao nikakvu pravnu osnovu za promjenu imena osobama koji nisu mađarski državljani.
Međutim, naglašeno je da je pravo na promjenu imena osnovno pravo i da je takva promjena blisko vezana sa promjenom spola. Utvrđeno je da je zakonodavni propust nesrazmjerno
restriktivan i neustavan, te je pozvao Parlament da pronađe rješenje kako bi se dopustila promjena imena zakonito naseljenim osobama koji nisu upisani u mađarske matične knjige rođenih, na primjer unosom promjene imena u druge službene dokumente koje su izdale mađarske vlasti. Zakonodavne izmjene koje je tražio Ustavni sud još nisu izvršene.
Aplikant prigovara da odbijanje vlasti da mu se promijeni ime i spol iz „žensko“ u „muško“ u njegovim identifikacijskim dokumentima predstavlja kršenje člana 8. Evropske konvencije (pravo na poštovanje privatnog i porodičnog života).
Evropski sud je, između ostalog, istakao da su vlasti odbacile aplikantov zahtjev iz čisto formalnih razloga, ne ispitujući njegovu situaciju, a na taj način ne vagajući konkurentne interese u pitanju. Posebno, nisu uzeli u obzir činjenicu da mu je dodijeljen azil upravo zato što je progonjen u svojoj zemlji porijekla zbog svog transseksualizma. Sud je smatrao da se od njega nije moglo razumno očekivati da traži priznanje svoje promjene spola u Iranu. Sud je primijetio da je omogućavanje pristupa postupku zakonskog priznavanja spola osobama bez mađarskih rodnih listova, zajedno s ispitivanjem njihovih zahtjeva za osnovanost, moglo biti dodatno administrativno opterećenje za vlasti. Međutim, to ne može samo po sebi opravdati bezuvjetno odbijanje aplikantovog zahtjeva. Pored toga, pozitivna obaveza koju je postavio Ustavni sud je bila relativno sužena i čini se da nije imala jači utisak na državu. Sud je zaključio da nije uspostavljena pravična ravnoteža između javnog interesa i aplikantovog prava na poštovanje njegovog privatnog života kada mu je bio uskraćen pristup pravnom postupak priznavanja spola. Stoga je došlo do kršenja člana 8.
https://www.anwalt-bih.de
Aplikant je Jafarizad Barenji Rana, iranski državljanin rođen 1987. godine. Živi u Budimpešti.
Aplikant je rođen kao ženska osoba u Iranu, ali je od rane dobi identificiran kao muška osoba. Aplikant je 2015. godine podnio zahtjev za azil u Mađarskoj, a u decembru te godine nadležni organ je odobrio njegov zahtjev, utvrdivši da je u Iranu pretrpio progon zbog svog rodnog identiteta (transseksualnost).
U martu 2016. aplikant je Mađarskom uredu za imigraciju i državljanstvo podnio zahtjev za promjenu spola i imena s obzirom na to da su ga iranski dokumenti identificirali kao žensku osobu.
Ured je obavijestio aplikanta da se promjena spola načelno registrira u Uredu za registraciju rođenja, braka i smrti (matičnom uredu). U julu 2016. godine, Ured za imigraciju i državljanstvo je donio službenu odluku o odbacivanju zahtjeva bez ispitivanja njegove osnovanosti, smatrajući da nije nadležan za poduzimanje bilo kakvih daljnjih radnji. Kako rođenje aplikanta nije registrirano u Mađarskoj, zahtjev nije mogao biti proslijeđen matičnom uredu.
Nadležni sud u Budimpešti odbio je aplikantovu žalbu u novembru 2016. godine, a u februaru slijedeće godine aplikant je podnio ustavnu tužbu.
Ustavni sud je odbio tužbu u junu 2018., utvrdivši da sudija koji je postupao u predmetu aplikanta nije mogao drugačije odlučiti u aplikantovom slučaju s obzirom na to da zakonodavni okvir nije davao nikakvu pravnu osnovu za promjenu imena osobama koji nisu mađarski državljani.
Međutim, naglašeno je da je pravo na promjenu imena osnovno pravo i da je takva promjena blisko vezana sa promjenom spola. Utvrđeno je da je zakonodavni propust nesrazmjerno
restriktivan i neustavan, te je pozvao Parlament da pronađe rješenje kako bi se dopustila promjena imena zakonito naseljenim osobama koji nisu upisani u mađarske matične knjige rođenih, na primjer unosom promjene imena u druge službene dokumente koje su izdale mađarske vlasti. Zakonodavne izmjene koje je tražio Ustavni sud još nisu izvršene.
Aplikant prigovara da odbijanje vlasti da mu se promijeni ime i spol iz „žensko“ u „muško“ u njegovim identifikacijskim dokumentima predstavlja kršenje člana 8. Evropske konvencije (pravo na poštovanje privatnog i porodičnog života).
Evropski sud je, između ostalog, istakao da su vlasti odbacile aplikantov zahtjev iz čisto formalnih razloga, ne ispitujući njegovu situaciju, a na taj način ne vagajući konkurentne interese u pitanju. Posebno, nisu uzeli u obzir činjenicu da mu je dodijeljen azil upravo zato što je progonjen u svojoj zemlji porijekla zbog svog transseksualizma. Sud je smatrao da se od njega nije moglo razumno očekivati da traži priznanje svoje promjene spola u Iranu. Sud je primijetio da je omogućavanje pristupa postupku zakonskog priznavanja spola osobama bez mađarskih rodnih listova, zajedno s ispitivanjem njihovih zahtjeva za osnovanost, moglo biti dodatno administrativno opterećenje za vlasti. Međutim, to ne može samo po sebi opravdati bezuvjetno odbijanje aplikantovog zahtjeva. Pored toga, pozitivna obaveza koju je postavio Ustavni sud je bila relativno sužena i čini se da nije imala jači utisak na državu. Sud je zaključio da nije uspostavljena pravična ravnoteža između javnog interesa i aplikantovog prava na poštovanje njegovog privatnog života kada mu je bio uskraćen pristup pravnom postupak priznavanja spola. Stoga je došlo do kršenja člana 8.
https://www.anwalt-bih.de
