Ĉlanovi 8., 10. stav 3. i 12. stav 4. Odluke o profesionalnoj rehabilitaciji djece ometene u fiziĉkom ili psihiĉkom razvoju
PRAVO NA NOVĈANU NAKNADU ZA VRIJEME ĈEKANJA NA POSAO, OSTVARUJE DIJETE OMETENO U FIZIĈKOM I PSIHIĈKOM RAZVOJU KOJE JE USPJEŠNO ZAVRŠILO REHABILITACIJU, ALI SAMO U SKLADU SA RJEŠENJEM KOJIM JE TA REHABILITACIJA PRIZNATA.
Iz obrazloţenja:
Odredbama ĉlana 8. Odluke o profesionalnoj rehabilitaciji djece ometene u fiziĉkom ili psihiĉkom razvoju ("Sl. list SRBiH", broj: 22/85, 37/85, 29/86, 34/87 i 26/88) jasno je propisano da se vrsta posla za koje će se dijete ometeno u fiziĉkom ili psihiĉkom razvoju osposobljavati, odreĊuje zavisno od godina ţivota djeteta, fiziĉke i psihiĉke sposobnosti, te sklonosti djeteta, dok je ĉlanom 10. stav 3. iste Odluke propisano da se rješenje o pravu na rehabilitaciju donosi na osnovu konaĉnog nalaza, ocjene i mišljenja struĉnog organa Instituta o utvrĊivanju osnova za profesionalnu rehabilitaciju djeteta. Isto tako ĉlanom 12. stav 4. navedene Odluke propisano je da, po uspješno završenoj rehabilitaciji, do stupanja na rad, dijete ima pravo na novĉanu naknadu za vrijeme ĉekanja na posao.
Logiĉkim tumaĉenjem citiranih zakonskih odredbi jasno proizilazi da pravo na novĉanu naknadu za vrijeme ĉekanja na posao, ostvaruje dijete koje je uspješno
završilo rehabilitaciju, ali samo u skladu sa rješenjem kojim mu je ta rehabilitacija priznata.
Kako to iz dokumentacije spisa predmeta kao i obrazloţenja pobijanih rješenja proizilazi, tuţiteljica je konaĉno u upravnom postupku odbijena sa zahtjevom za priznanje prava na novĉanu naknadu iz razloga što su upravni organi utvrdili da se imenovana nije osposobila za poslove navedene u rješenju broj: In-29714 od 30.09.1991. godine, kojim joj je priznato pravo na profesionalno osposobljavanje za poslove administrativnog smjera (a što tuţiteljica niti ne osporava). Predmetno rješenje doneseno je na temelju nalaza, ocjene i mišljenja Instituta za ocjenjivanje radne sposobnosti u oblasti penzijskog i invalidskog osiguranja - Odjeljenje u drugom stepenu broj: 469/91 od 16.04.1991. godine u kojem je izriĉito iskljuĉeno osposobljavanje za drugu vrstu poslova osim administrativnih, zbog postojanja funkcionalne i organske smetnje kod tuţiteljice.
Imajući u vidu ovakvo utvrĊenje upravnih organa, da se imenovana nije osposobila za navedene poslove, te gore citirane propise, ovaj sud nalazi da su upravni organi na pravilno i potpuno utvrĊeno ĉinjeniĉno stanje pravilno primijenili materijalno pravo kada su tuţiteljicu odbili sa postavljenim zahtjevom za novĉanu naknadu, zbog ĉega je valjalo primjenom odredbi ĉlana 38. stav 2. Zakona o upravnim sporovima tuţbu odbiti kao neosnovanu.
(Presuda Vrhovnog suda Federacije BiH, broj: U-1047/99 od 26.9.2002.g.)
PRAVO NA NOVĈANU NAKNADU ZA VRIJEME ĈEKANJA NA POSAO, OSTVARUJE DIJETE OMETENO U FIZIĈKOM I PSIHIĈKOM RAZVOJU KOJE JE USPJEŠNO ZAVRŠILO REHABILITACIJU, ALI SAMO U SKLADU SA RJEŠENJEM KOJIM JE TA REHABILITACIJA PRIZNATA.
Iz obrazloţenja:
Odredbama ĉlana 8. Odluke o profesionalnoj rehabilitaciji djece ometene u fiziĉkom ili psihiĉkom razvoju ("Sl. list SRBiH", broj: 22/85, 37/85, 29/86, 34/87 i 26/88) jasno je propisano da se vrsta posla za koje će se dijete ometeno u fiziĉkom ili psihiĉkom razvoju osposobljavati, odreĊuje zavisno od godina ţivota djeteta, fiziĉke i psihiĉke sposobnosti, te sklonosti djeteta, dok je ĉlanom 10. stav 3. iste Odluke propisano da se rješenje o pravu na rehabilitaciju donosi na osnovu konaĉnog nalaza, ocjene i mišljenja struĉnog organa Instituta o utvrĊivanju osnova za profesionalnu rehabilitaciju djeteta. Isto tako ĉlanom 12. stav 4. navedene Odluke propisano je da, po uspješno završenoj rehabilitaciji, do stupanja na rad, dijete ima pravo na novĉanu naknadu za vrijeme ĉekanja na posao.
Logiĉkim tumaĉenjem citiranih zakonskih odredbi jasno proizilazi da pravo na novĉanu naknadu za vrijeme ĉekanja na posao, ostvaruje dijete koje je uspješno
završilo rehabilitaciju, ali samo u skladu sa rješenjem kojim mu je ta rehabilitacija priznata.
Kako to iz dokumentacije spisa predmeta kao i obrazloţenja pobijanih rješenja proizilazi, tuţiteljica je konaĉno u upravnom postupku odbijena sa zahtjevom za priznanje prava na novĉanu naknadu iz razloga što su upravni organi utvrdili da se imenovana nije osposobila za poslove navedene u rješenju broj: In-29714 od 30.09.1991. godine, kojim joj je priznato pravo na profesionalno osposobljavanje za poslove administrativnog smjera (a što tuţiteljica niti ne osporava). Predmetno rješenje doneseno je na temelju nalaza, ocjene i mišljenja Instituta za ocjenjivanje radne sposobnosti u oblasti penzijskog i invalidskog osiguranja - Odjeljenje u drugom stepenu broj: 469/91 od 16.04.1991. godine u kojem je izriĉito iskljuĉeno osposobljavanje za drugu vrstu poslova osim administrativnih, zbog postojanja funkcionalne i organske smetnje kod tuţiteljice.
Imajući u vidu ovakvo utvrĊenje upravnih organa, da se imenovana nije osposobila za navedene poslove, te gore citirane propise, ovaj sud nalazi da su upravni organi na pravilno i potpuno utvrĊeno ĉinjeniĉno stanje pravilno primijenili materijalno pravo kada su tuţiteljicu odbili sa postavljenim zahtjevom za novĉanu naknadu, zbog ĉega je valjalo primjenom odredbi ĉlana 38. stav 2. Zakona o upravnim sporovima tuţbu odbiti kao neosnovanu.
(Presuda Vrhovnog suda Federacije BiH, broj: U-1047/99 od 26.9.2002.g.)
