Opasnost od bjekstva
Redovni sudovi nisu dali bilo kakvo obrazlozenje da postoji vjerovatnoca da apelant ima namjeru da bjezi, odnosno da izbjegava eventualno suclenje u Bosni i Hercegovini.
Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 1150/10 od 14. septembra 2010. godine
Iz obrazloženja rješenja o određivanju pritvora:
„Vezano za postojanje posebnih zakonskih osnova za određivanje pritvora nalazim da je prema osumnjičenom [M. R.] opravdan pritvorski osnov iz člana 197. stav 1. tačka a) ZKP jer je, kako to navodi i Specijalno tužilaštvo u svom prijedlogu i kako to ne spori ni osumnjičeni u svojoj izjavi, državljanin Republike Srbije, da i tamo ima svoju imovinu, a obzirom na težinu krivičnog djela koje mu se stavlja na teret, a to je predviđena kazna zatvora od najmanje 5 godina za krivično djelo iz člana
383. a) stav 2. KZRS a kazna zatvora od 2 do 10 godina, za krivično djelo iz člana
347. stav 4. u vezi sa stavom 3. i članom 24. i 25. KZ RS, (jer se izvršilac može kazniti
kao da je to krivično djelo sam učinio), to sve predstavlja okolnosti koje ukazuju na
opasnost od bjekstva a pogotovo kod činjenice da se sa pasošem Republike Srbije,
bez problema može napustiti i ta teritorija.”
Iz odluke Ustavnog suda BiH:
„U vezi s postojanjem razloga za određivanje pritvora na osnovu odredbi člana
197. stav 1. tačka a) ZKP RS-a, Ustavni sud ističe da činjenica da apelant posjeduje
pasoš Republike Srbije, odnosno da ima dvojno državljanstvo, da posjeduje
nekretnine-kuću u Republici Srbiji, sama po sebi ne može biti valjan i opravdan
razlog na osnovu kojeg sudovi mogu zaključiti da postoje okolnosti koje ukazuju na opasnost od apelantovog bijega, niti se zbog ove činjenice za svako osumnjičeno lice, koje posjeduje državljanstvo susjedne države te imovinu u njoj, po automatizmu može smatrati da postoji bojazan da će pobjeći od pravde u Bosni i Hercegovini. Analizirajući razloge i okolnosti na osnovu kojih je apelantu određen i produžen pritvor po navedenoj osnovi, Ustavni sud primjećuje da Okružni sud pritvorski osnov iz člana 197. stav 1. tačka a) ZKP RS-a ničim nije dokazao, odnosno da nije dao bilo kakve razloge da postoje okolnosti koje ukazuju makar na vjerovatnoću da apelant ima namjeru ili sklonost ka bježanju ili izigravanju pravde, osim paušalnih navoda da apelant posjeduje dvojno državljanstvo (BiH i R Srbija) te da sa pasošem Republike Srbije bez problema može napustiti teritoriju te države. Prema tome, Ustavni sud smatra da se Okružni sud proizvoljno pozvao na postojanje razloga za pritvor iz člana 197. stav 1. tačka a) ZKP RS-a, jer u konkretnom slučaju ne postoji bilo kakvo obrazloženje koje bi ukazivalo da postoji apelantova namjera ili sklonost ka bježanju, odnosno izbjegavanju pravde.”
Redovni sudovi nisu dali bilo kakvo obrazlozenje da postoji vjerovatnoca da apelant ima namjeru da bjezi, odnosno da izbjegava eventualno suclenje u Bosni i Hercegovini.
Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 1150/10 od 14. septembra 2010. godine
Iz obrazloženja rješenja o određivanju pritvora:
„Vezano za postojanje posebnih zakonskih osnova za određivanje pritvora nalazim da je prema osumnjičenom [M. R.] opravdan pritvorski osnov iz člana 197. stav 1. tačka a) ZKP jer je, kako to navodi i Specijalno tužilaštvo u svom prijedlogu i kako to ne spori ni osumnjičeni u svojoj izjavi, državljanin Republike Srbije, da i tamo ima svoju imovinu, a obzirom na težinu krivičnog djela koje mu se stavlja na teret, a to je predviđena kazna zatvora od najmanje 5 godina za krivično djelo iz člana
383. a) stav 2. KZRS a kazna zatvora od 2 do 10 godina, za krivično djelo iz člana
347. stav 4. u vezi sa stavom 3. i članom 24. i 25. KZ RS, (jer se izvršilac može kazniti
kao da je to krivično djelo sam učinio), to sve predstavlja okolnosti koje ukazuju na
opasnost od bjekstva a pogotovo kod činjenice da se sa pasošem Republike Srbije,
bez problema može napustiti i ta teritorija.”
Iz odluke Ustavnog suda BiH:
„U vezi s postojanjem razloga za određivanje pritvora na osnovu odredbi člana
197. stav 1. tačka a) ZKP RS-a, Ustavni sud ističe da činjenica da apelant posjeduje
pasoš Republike Srbije, odnosno da ima dvojno državljanstvo, da posjeduje
nekretnine-kuću u Republici Srbiji, sama po sebi ne može biti valjan i opravdan
razlog na osnovu kojeg sudovi mogu zaključiti da postoje okolnosti koje ukazuju na opasnost od apelantovog bijega, niti se zbog ove činjenice za svako osumnjičeno lice, koje posjeduje državljanstvo susjedne države te imovinu u njoj, po automatizmu može smatrati da postoji bojazan da će pobjeći od pravde u Bosni i Hercegovini. Analizirajući razloge i okolnosti na osnovu kojih je apelantu određen i produžen pritvor po navedenoj osnovi, Ustavni sud primjećuje da Okružni sud pritvorski osnov iz člana 197. stav 1. tačka a) ZKP RS-a ničim nije dokazao, odnosno da nije dao bilo kakve razloge da postoje okolnosti koje ukazuju makar na vjerovatnoću da apelant ima namjeru ili sklonost ka bježanju ili izigravanju pravde, osim paušalnih navoda da apelant posjeduje dvojno državljanstvo (BiH i R Srbija) te da sa pasošem Republike Srbije bez problema može napustiti teritoriju te države. Prema tome, Ustavni sud smatra da se Okružni sud proizvoljno pozvao na postojanje razloga za pritvor iz člana 197. stav 1. tačka a) ZKP RS-a, jer u konkretnom slučaju ne postoji bilo kakvo obrazloženje koje bi ukazivalo da postoji apelantova namjera ili sklonost ka bježanju, odnosno izbjegavanju pravde.”