Oduzimanje imovinske koristi pribavljene izvršenjem krivičnog djela od pravnog lica – član 111. KZ BiH
Bez obzira što je u konkretnom slučaju dokazano da je optuženi počinilac krivičnog djela, te da je isti krivično djelo izvršio u svojstvu odgovornog lica (direktora) u pravnom licu, Sud je primjenom odredbe člana 111. KZ BiH, koja predviđa mogućnost oduzimanja imovinske koristi od trećih lica, utvrđenu imovinsku korist, nasuprot prijedloga Tužilaštva da se ista oduzme od optuženog, oduzeo od predmetnog pravnog lica.
Iz obrazloženja:
Kada je u pitanju odluka Suda o oduzimanju imovinske koristi od pravnog lica “E…” d.o.o. ..., zakonska odredba člana 110. KZ BiH nalaže da se od učinioca krivičnog djela oduzima imovinska korist pribavljena krivičnim djelom. Međutim, bez obzira što je u konkretnom slučaju dokazano da je optuženi M.D. počinilac krivičnog djela, te da je isti krivično djelo izvršio u svojstvu odgovornog lica u navedenom pravnom licu, Sud ukazuje da je zakonskom odredbom člana 111. KZ BiH predviđena mogućnost oduzimanja imovinske koristi od trećih lica, i to na način da će se imovinska korist oduzeti od osobe (fizičke ili pravne) na koju je prenesena bez naknade, ako je ona znala ili mogla znati da je imovinska korist pribavljena krivičnim djelom. Primjenjujući navedene kriterije na konkretni slučaj, Sud je našao da su ispunjeni uslovi za oduzimanje imovinske koristi od strane pravnog lica „E...“ jer je na osnovu svih provedenih dokaza, posmatranih pojedinačno i u njihovoj međusobnoj povezanosti, utvrđeno, a na što je branilac osnovano ukazao, da imovinsku korist optuženi nije lično sebi prisvojio, on je kao direktor navedenog pravnog lica svojim postupanjem izbjegao plaćanje davanja propisanih poreskim zakonodavstvom, te je u principu imovinska korist proizašla iz takvog postupanja zadržana u pravnom licu.
Naime, u konkretnom slučaju nesporno je utvrđeno da je porezni obaveznik pravno lice “E…”, te je na osnovu provedenih dokaza Sud utvrdio da je ovo pravno lice u svojoj knjigovodstvenoj dokumentaciji evidentiralo i proknjižilo pdv koju je UIO utvrdila kao obavezu pravnog lica, pa je tako u analitičkoj kartici konta u računu broj 4708 (obaveze PDV-a po rješenju UIO) odnosno u računu broj 5558 ( troškovi pravnog lica), pravno lice evidentiralo iznos od 93.259 KM koji iznos je utvrđen upravo u Zapisniku o kontroli odnosno Rješenju o razrezu poreza UIO. Također u tom smislu utvrđeno je da je pravno lice proknjižilo manjak na teret firme, a kako to vještak odbrane K.P. zaključuje, to i jeste obaveza pravnog lica, pa je tako također na analitičkoj kartici konta na računu 5766 evidentiran iznos od 424,797,09 KM kao manjak trgovačke robe, pa samim tim se društvo tereti za navedeni iznos. U konkretnom slučaju vještak je utvrdila da ovdje nije u pitanju klasični manjak već prisvajanje vrijednosti robe od strane vlasnika, te da ovakvom radnjom vlasnik tereti samog sebe, svoje vlasništvo, i samim tim priznaje da je imovinsku korist on prisvojio, a ne neko drugi ko radi za njega.
S druge strane, na osnovu provedenih dokaza, posebno izjava ovlaštenih službenih lica, ali i samog vlasnika H.Š., Sud je utvrdio da je vlasnik imao, a prema izjavi vlasnika još uvijek ima, nesumnjivu namjeru platiti navedeni iznos utajenog pdv-a, te se u spisu nalaze i dokazi da je jedan manji dio i plaćen, što govori u prilog činjenici da je u ovoj krivično pravnoj stvari stvarnu korist imalo jedino pravno lice
“E…”, zbog čega je sud i donio ovakvu odluku. Sud je u skladu sa odredbom člana
393. ZKP BiH predstavniku pravnog lica dozvolio izvođenje dokaza kojim bi se utvrđivale sve relevantne činjenice vezano za i movi nsku kor i st i li poči nj eno
kr i vi čno dj el o . Pa tako uloženi dokazi .. i druge činjenice koje je predstavnik pravnog lica nastojao dokazati, po ocjeni Suda nisu relevantni dokazi, odnosno nisu predmet ovog postupka, niti je bilo koja od činjenica iz navedenih dokaza bitna za elemente ovog krivičnog djela, a posebno ne za imovinsku korist u kontekstu da li je ista zadržana ili ne u pravnom licu. Sud napominje da je predstavnik pravnog lica imao adekvatnu stručnu pomoć u toku postupka.
(Presuda Suda BiH, broj S1 2 K 020373 16 K od 21.11.2016. godine)
Bez obzira što je u konkretnom slučaju dokazano da je optuženi počinilac krivičnog djela, te da je isti krivično djelo izvršio u svojstvu odgovornog lica (direktora) u pravnom licu, Sud je primjenom odredbe člana 111. KZ BiH, koja predviđa mogućnost oduzimanja imovinske koristi od trećih lica, utvrđenu imovinsku korist, nasuprot prijedloga Tužilaštva da se ista oduzme od optuženog, oduzeo od predmetnog pravnog lica.
Iz obrazloženja:
Kada je u pitanju odluka Suda o oduzimanju imovinske koristi od pravnog lica “E…” d.o.o. ..., zakonska odredba člana 110. KZ BiH nalaže da se od učinioca krivičnog djela oduzima imovinska korist pribavljena krivičnim djelom. Međutim, bez obzira što je u konkretnom slučaju dokazano da je optuženi M.D. počinilac krivičnog djela, te da je isti krivično djelo izvršio u svojstvu odgovornog lica u navedenom pravnom licu, Sud ukazuje da je zakonskom odredbom člana 111. KZ BiH predviđena mogućnost oduzimanja imovinske koristi od trećih lica, i to na način da će se imovinska korist oduzeti od osobe (fizičke ili pravne) na koju je prenesena bez naknade, ako je ona znala ili mogla znati da je imovinska korist pribavljena krivičnim djelom. Primjenjujući navedene kriterije na konkretni slučaj, Sud je našao da su ispunjeni uslovi za oduzimanje imovinske koristi od strane pravnog lica „E...“ jer je na osnovu svih provedenih dokaza, posmatranih pojedinačno i u njihovoj međusobnoj povezanosti, utvrđeno, a na što je branilac osnovano ukazao, da imovinsku korist optuženi nije lično sebi prisvojio, on je kao direktor navedenog pravnog lica svojim postupanjem izbjegao plaćanje davanja propisanih poreskim zakonodavstvom, te je u principu imovinska korist proizašla iz takvog postupanja zadržana u pravnom licu.
Naime, u konkretnom slučaju nesporno je utvrđeno da je porezni obaveznik pravno lice “E…”, te je na osnovu provedenih dokaza Sud utvrdio da je ovo pravno lice u svojoj knjigovodstvenoj dokumentaciji evidentiralo i proknjižilo pdv koju je UIO utvrdila kao obavezu pravnog lica, pa je tako u analitičkoj kartici konta u računu broj 4708 (obaveze PDV-a po rješenju UIO) odnosno u računu broj 5558 ( troškovi pravnog lica), pravno lice evidentiralo iznos od 93.259 KM koji iznos je utvrđen upravo u Zapisniku o kontroli odnosno Rješenju o razrezu poreza UIO. Također u tom smislu utvrđeno je da je pravno lice proknjižilo manjak na teret firme, a kako to vještak odbrane K.P. zaključuje, to i jeste obaveza pravnog lica, pa je tako također na analitičkoj kartici konta na računu 5766 evidentiran iznos od 424,797,09 KM kao manjak trgovačke robe, pa samim tim se društvo tereti za navedeni iznos. U konkretnom slučaju vještak je utvrdila da ovdje nije u pitanju klasični manjak već prisvajanje vrijednosti robe od strane vlasnika, te da ovakvom radnjom vlasnik tereti samog sebe, svoje vlasništvo, i samim tim priznaje da je imovinsku korist on prisvojio, a ne neko drugi ko radi za njega.
S druge strane, na osnovu provedenih dokaza, posebno izjava ovlaštenih službenih lica, ali i samog vlasnika H.Š., Sud je utvrdio da je vlasnik imao, a prema izjavi vlasnika još uvijek ima, nesumnjivu namjeru platiti navedeni iznos utajenog pdv-a, te se u spisu nalaze i dokazi da je jedan manji dio i plaćen, što govori u prilog činjenici da je u ovoj krivično pravnoj stvari stvarnu korist imalo jedino pravno lice
“E…”, zbog čega je sud i donio ovakvu odluku. Sud je u skladu sa odredbom člana
393. ZKP BiH predstavniku pravnog lica dozvolio izvođenje dokaza kojim bi se utvrđivale sve relevantne činjenice vezano za i movi nsku kor i st i li poči nj eno
kr i vi čno dj el o . Pa tako uloženi dokazi .. i druge činjenice koje je predstavnik pravnog lica nastojao dokazati, po ocjeni Suda nisu relevantni dokazi, odnosno nisu predmet ovog postupka, niti je bilo koja od činjenica iz navedenih dokaza bitna za elemente ovog krivičnog djela, a posebno ne za imovinsku korist u kontekstu da li je ista zadržana ili ne u pravnom licu. Sud napominje da je predstavnik pravnog lica imao adekvatnu stručnu pomoć u toku postupka.
(Presuda Suda BiH, broj S1 2 K 020373 16 K od 21.11.2016. godine)
