Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 2886/17 od 11. oktobra 2017. godine
Iz obrazloženja rješenja redovnog suda:
„Ovaj sud smatra da okolnosti koje karakterišu način izvršenja krivičnog djela čine neophodnim da se optuženi zadrži i dalje u pritvoru. Naime, optuženom se stavlja na teret izvršenje krivičnog djela ubistvo u pokušaju za koje se može izreći kazna zatvora 10 godina ili veća kazna, a način izvršenja toga djela (optuženi je djelo isplanirao, maskirao se, ponio je drvenu palicu dužine 73 cm, blokirao je oštećenoj pokretanje vozila u podzemnoj garaži zgrade u kojoj drži svoje auto, u ranim jutarnjim časovima napao ju je i zadao joj više udaraca u predjelu glave, u dva navrata ju je pokušao ugurati u gepek vozila, pripremio je i komad platna koji je svezao oštećenoj preko usta i nosa, te je obuhvatio rukama glavu oštećene i istom je udarao više puta od betonsku podlogu), pri tome je iskazao bezobzirnost i upornost, a dovršetak radnje optuženog prekinut je od strane dva građana koja su ga spriječila u pokušaju ubistva oštećene. Sve navedene okolnosti su okolnosti koje ovo krivično djelo čine posebno teškim, a kada se imaju u vidu i posljedice izvršenja krivičnog djela, oštećena je u predmetnom događaju zadobila teške tjelesne povrede u vidu nagnječenja mozga, prelom šestog vratnog pršljenja, prelom drugog i devetog rebra desne strane grudnog koša, razdernu ranu tjemenog predjela glave, krvne podlive po grudnom košu, čelu, nadlaktici, podlaktici i lakatnom predjelu ruku. Dakle, optuženi je zadao više udaraca oštećenoj u vitalne dijelove tijela-glavu, drvenom palicom, sredstvom podobnim da se oštećena liši života, te je nakon izvršenja krivičnog djela pokušao da pobjegne sa lica mjesta, međutim u tome su
ga spriječili prisutni građani, a sve u nastojanju da prikrije izvršenje krivičnog djela. Sve navedeno, djelo čini tako teškim, a optuženog tako opasnim i poprima značaj posebnih okolnosti koje se mogu smatrati vanrednim, tako da bi puštanje optuženog na slobodu moglo rezultirati stvarnom prijetnjom narušavanju javnog reda na području Banjaluke, gdje je djelo izvršeno i gdje je živi oštećena, njen sin, rođaci i prijatelji, kao i optuženi, njegovi rođaci i prijatelji, između kojih bi moglo da dođe do pojačanih tenzija, pa i sukoba. Slijedom navedenog u konkretnim okolnostima predmetnog slučaja ukazuje se neophodnim da se optuženi i u daljem toku ovog krivičnog postupka zadrži u pritvoru zbog egzistiranja pritvorskih razloga iz člana
197. stav 1. tačka g) ZKP RS.”
Iz odluke Ustavnog suda BiH:
„U konkretnom slučaju Ustavni sud zapaža da redovni sudovi nisu niti jednim argumentom ukazali da postoji stvarna prijetnja narušavanju javnog reda u smislu navedenih stavova Evropskog i Ustavnog suda, već su iznijeli samo pretpostavku da bi puštanje apelanta na slobodu predstavljalo stvarnu opasnost za narušavanje javnog reda pri čemu su propustili da utvrde postojanje navedenih okolnosti u vremenu relevantnom za određivanje pritvora i pri čemu nisu naveli kojim radnjama i dešavanjima će se odigrati narušavanje javnog reda i mira. Samim tim, prema stavu Ustavnog suda, u potpunosti je izostala analiza okolnosti relevantnih za konkretnu situaciju u pogledu postojanja stvarne prijetnje za narušavanje javnog reda, budući da sama pretpostavka da će, zbog činjenice da apelant i oštećena B. K., kao i njihove porodice, rodbina i prijatelji žive u Banjoj Luci, doći do narušavanja javnog reda nije dovoljna za određivanje pritvora iz ovog pritvorskog razloga.”
Iz obrazloženja rješenja redovnog suda:
„Ovaj sud smatra da okolnosti koje karakterišu način izvršenja krivičnog djela čine neophodnim da se optuženi zadrži i dalje u pritvoru. Naime, optuženom se stavlja na teret izvršenje krivičnog djela ubistvo u pokušaju za koje se može izreći kazna zatvora 10 godina ili veća kazna, a način izvršenja toga djela (optuženi je djelo isplanirao, maskirao se, ponio je drvenu palicu dužine 73 cm, blokirao je oštećenoj pokretanje vozila u podzemnoj garaži zgrade u kojoj drži svoje auto, u ranim jutarnjim časovima napao ju je i zadao joj više udaraca u predjelu glave, u dva navrata ju je pokušao ugurati u gepek vozila, pripremio je i komad platna koji je svezao oštećenoj preko usta i nosa, te je obuhvatio rukama glavu oštećene i istom je udarao više puta od betonsku podlogu), pri tome je iskazao bezobzirnost i upornost, a dovršetak radnje optuženog prekinut je od strane dva građana koja su ga spriječila u pokušaju ubistva oštećene. Sve navedene okolnosti su okolnosti koje ovo krivično djelo čine posebno teškim, a kada se imaju u vidu i posljedice izvršenja krivičnog djela, oštećena je u predmetnom događaju zadobila teške tjelesne povrede u vidu nagnječenja mozga, prelom šestog vratnog pršljenja, prelom drugog i devetog rebra desne strane grudnog koša, razdernu ranu tjemenog predjela glave, krvne podlive po grudnom košu, čelu, nadlaktici, podlaktici i lakatnom predjelu ruku. Dakle, optuženi je zadao više udaraca oštećenoj u vitalne dijelove tijela-glavu, drvenom palicom, sredstvom podobnim da se oštećena liši života, te je nakon izvršenja krivičnog djela pokušao da pobjegne sa lica mjesta, međutim u tome su
ga spriječili prisutni građani, a sve u nastojanju da prikrije izvršenje krivičnog djela. Sve navedeno, djelo čini tako teškim, a optuženog tako opasnim i poprima značaj posebnih okolnosti koje se mogu smatrati vanrednim, tako da bi puštanje optuženog na slobodu moglo rezultirati stvarnom prijetnjom narušavanju javnog reda na području Banjaluke, gdje je djelo izvršeno i gdje je živi oštećena, njen sin, rođaci i prijatelji, kao i optuženi, njegovi rođaci i prijatelji, između kojih bi moglo da dođe do pojačanih tenzija, pa i sukoba. Slijedom navedenog u konkretnim okolnostima predmetnog slučaja ukazuje se neophodnim da se optuženi i u daljem toku ovog krivičnog postupka zadrži u pritvoru zbog egzistiranja pritvorskih razloga iz člana
197. stav 1. tačka g) ZKP RS.”
Iz odluke Ustavnog suda BiH:
„U konkretnom slučaju Ustavni sud zapaža da redovni sudovi nisu niti jednim argumentom ukazali da postoji stvarna prijetnja narušavanju javnog reda u smislu navedenih stavova Evropskog i Ustavnog suda, već su iznijeli samo pretpostavku da bi puštanje apelanta na slobodu predstavljalo stvarnu opasnost za narušavanje javnog reda pri čemu su propustili da utvrde postojanje navedenih okolnosti u vremenu relevantnom za određivanje pritvora i pri čemu nisu naveli kojim radnjama i dešavanjima će se odigrati narušavanje javnog reda i mira. Samim tim, prema stavu Ustavnog suda, u potpunosti je izostala analiza okolnosti relevantnih za konkretnu situaciju u pogledu postojanja stvarne prijetnje za narušavanje javnog reda, budući da sama pretpostavka da će, zbog činjenice da apelant i oštećena B. K., kao i njihove porodice, rodbina i prijatelji žive u Banjoj Luci, doći do narušavanja javnog reda nije dovoljna za određivanje pritvora iz ovog pritvorskog razloga.”