Vaš pravni kompas 

  • Krivicno djelo Porezna utaja ili prevara iz clana 210. KZ BiH

  • Krivicno procestno i krivicnom materijalno pravo u Bosni i Hercegovini
Krivicno procestno i krivicnom materijalno pravo u Bosni i Hercegovini
 #608  by comodore
 
Krivično djelo Porezna utaja ili prevara iz člana 210. KZ BiH


Apelaciono vijeće nalazi da se u predmetnom slučaju ne radi o presuđenoj stvari, tj. da je u pitanju tzv. jedinstveno krivično djelo koje ima karakter produženog krivičnog djela poreske utaje, jer poreske utaje koje su učinjene na početku 2005. godine predstavljaju samostalnu i autonomnu kriminalnu cjelinu, imajući u vidu da između njih i poreskih utaja učinjenih na kraju te godine, za koje je optužena osuđena, ne postoji neophodna objektivna i subjektivna veza, tj. međusobna funkcionalna povezanost koja sva ta djela povezuje u jedinstvenu kriminalnu cjelinu, što je bitan zakonski element konstrukcije produženog krivičnog djela iz člana 54. stava 2. KZ BiH.


Iz obrazloženja:
U predmetnom slučaju ispostavilo se kao sporno i pitanje konstrukcije produženog krivičnog djela, a shodno tome i pitanje da li je ovaj krivičnopravni slučaj, donošenjem ranije presude od strane ovog Suda kojom su obuhvaćene poreske utaje optužene N.V. sa kraja 2005. godine, presuđen ili nije.
Apelaciono vijeće u predmetnom slučaju nije prihvatilo stav da se radi o presuđenoj stvari, odnosno da je u pitanju tzv. jedinstveno krivično djelo koje ima karakter produženog krivičnog djela u smislu člana 54. KZ BiH, u čiju konstrukciju ulaze sve poreske utaje iz te godine, jer za to nisu ispunjeni ne samo kriminalnopolitički, već ni zakonski uslovi. Naime, predmetne poreske utaje učinjene odmah na početku 2005. godine, a što proizilazi iz izvedenih dokaza, po svim svojim elementima predstavljaju samostalnu i autonomnu kriminalnu cjelinu, koja ni objektivno ni subjektivno, nije u takvoj funkcionalnoj vezi sa poreskim utajama učinjenim na kraju te godine, da bi činile jedno jedinstveno krivično djelo. Ovo nije sporno ako se ima u vidu da je riječ o radnjama koje su činjene ne samo u različito vrijeme i na različitim mjestima, već i radnjama koje su preduzimane u poslovanju sa potpuno različitim subjektima i različitim predmetom poslovanja, što potvrđuje da u preduzimanju inkriminisanih radnji sa početka i na kraju 2005. godine nema kontinutiteta ni u objektivnom ni u subjektivnom smislu. Naime, kako poslovanjem sa početka godine nisu ostvareni očekivani rezultati, optužena mijenja svoju odluku i prelazi na poslovanje drugog karaktera i sa drugim poslovnim subjektima, a imajući u vidu i vrijeme koje je proteklo između ove dvije „grupe poreskih utaja“, jasno je da između tih inkriminisanih radnji optužene ne postoji ni objektivna ni subjektivna povezanost, tj. neophodna međusobna funkcionalna povezanost tih radnji koja sva ova djela povezuje u jedinstvenu kriminalnu cjelinu, a što je bitan zakonski elemenat produženog krivičnog djela iz člana 54. stava 2. KZ BiH. Dakle, kako je optužena svoju raniju odluku o poslovanju izmijenila, ne samo u odnosu na prirodu i subjekte poslovanja, već je to učinila i nakon proteka dužeg vremena, to nesumnjivo potvrđuje da ne postoji ni tzv. jedinstveni umišljaj kao neophodni subjektivni elemenat produženog krivičnog djela, koji sve navedene poreske utaje sjedinjuje u jedno jedinstveno krivično djelo poreske utaje, što je takođe jedan od bitnih elemenata ove zakonske konstrukcije.
Ako se, pored toga, ima u vidu i da je i kriminalna količina poreskih utaja sa početka godine (koje su predmet ovog postupka) gotovo za tri puta veća, onda je jasno da je i sa stanovišta kriminalne politike, posve neopravdano prihvatanje teze


da se ovdje radi o presuđenoj stvari. To bi isto tako bilo u suprotnosti i sa namjenom konstrukcije produženog krivičnog djela u materiji prividnog sticaja (koji je opravdan samo onda kada se kroz jedno djelo može adekvatno izraziti ukupna kriminalna količina izvršenih djela), te krivično-pravnom svrhom koju ona ima. Najzad, a što je posebno značajno, to bi predstavljalo i negiranje temeljnih principa kriminalne politike i krivičnog prava: prije svih principa srazmjernosti između težine učinjenih kriminalnih radnji i visine kazne, zatim subjektivne krivične odgovornosti, pravičnosti, itd.
Na osnovu naprijed iznesenog, ovo vijeće nalazi da novootkrivene radnje izvršenja djela poreske utaje sa početka navedene godine koje je optužena učinila, predstavljaju samostalnu i autonomnu kriminalnu cjelinu koja u konkretnom slučaju predstavlja potpuno samostalno produženo krivično djelo poreske utaje koje nije i ne može biti obuhvaćeno konstrukcijom produženog krivičnog djela za koje je optužena ranije osuđena. Ovakav stav je zasnovan i na tome što je kriminalna količina novootkrivenih utaja mnogo veća od presuđenih, što je okolnost koja je od posebnog značaja u kvalifikaciji postojanja produženog krivičnog djela i koja bi bitno uticala na visinu, odnosno mjeru kazne da je sud za te radnje znao, odnosno da je i njih vrednovao pri izricanju kazne optuženoj. Od kakvog je značaja ova okolnost, potvrđuju i zakonska rješenja u zakonodavstvima u okruženju koja novootkrivena djela u ovakvim slučajevima tretiraju posebnim krivičnim djelima ili posebnim produženim djelima za koja se posebno kažnjava (tako npr. KZ Srbije, Makedonije, Crne Gore, KZ RS). Na isti ili sličan način su i stavovi u krivičnopravnoj teoriji i novijoj praksi primjene ove zakonske konstrukcije.
Dakle, imajući u vidu već navedeni način preduzimanja inkriminisanih radnji i sve druge okolnosti pod kojima je to činjeno, ovo vijeće cijeni da je neosnovana teza da se u predmetnom slučaju radi o presuđenoj stvari, tj. da i predmetne poreske utaje ulaze u jedinstveno produženo krivično djelo poreske utaje u smislu člana 54. KZ BiH, odnosno da sve navedene poreske utaje čine „jedinstvenu kriminalnu cjelinu“ u smislu stava 2. člana 54. KZ BiH. Takva kvalifikacija u konkretnom slučaju, po ocjeni ovog vijeća, ne bi bila u krivičnopravnom smislu opravdana, jer ne bi na zadovoljavajući način obuhvatila ukupni ili makar pretežni kriminalni sadržaj cijelog kriminalnog događaja, a što je, kako je navedeno, osnovno polazište kod prividnog sticaja i istovremeno ratio legis institucije iz člana 54. KZ BiH i njenog kriminalnog političkog opravdanja. Zbog toga bi prihvatanje konstrukcije produženog krivičnog djela u konkretnom slučaju bilo suprotno zahtjevima kriminalne politike i interesima pravde, kao temeljnim postulatima na kojim primjena ove konstrukcije treba da se temelji.


Iz ovih razloga Apelaciono vijeće cijeni da je u pobijanoj presudi prvostepeni sud neopravdano i bez adekvatne argumentacije, ocjene i vrednovanja relevantnih okolnosti predmetnog slučaja, prihvatio konstrukciju produženog krivičnog djela, a čije bi prihvatanje i u ovakvom slučaju predstavljalo i svojevrsni vid zloupotrebe ovog instituta i, kako je već navedeno, negiranja osnovnih principa krivičnog krivičnog prava.

(Presuda vijeća Apelacionog odjeljenja Suda BiH, broj: S1 2 K 017189 17 Kžk od
23.03.2017. godine)

O nama

Forum Pravo BiH je pokrenut sa ciljem poticanja i poboljšanja komunikacije unutar pravne struke

Pravo BiH

Responzivni forum