• Hirvisaari protiv Finske

  • Građansko pravna pitanja
Građansko pravna pitanja
 #161  Postao/la legalis
 
Hirvisaari protiv Finske
(predstavka br. 49684/99) - 27. septembar 2001.

1. Osnovne cinjenice

Podnosilac predstavke je finski državljanin.
Dana 14. februara 1992. podnosiocu predstavke je određena puna privremena invalidska penzija iz fonda poslodavca, koja je nakon toga više puta produžavana.
Dana 13. juna 1997. penzioni fond je ispitao svoju prethodnu odluku i izmijenio penziju podnosioca predstavke u djelomičnu penziju na neodređeno vrijeme. Penzioni fond je obrazložio svoju odluku na način da se, prema raspoloživoj dokumentaciji, nije moglo smatrati da je radna sposobnost podnosioca do te mjere umanjena da mu daje pravo na punu invalidsku penziju. Također je navedeno da se od podnosioca predstavke može očekivati da radi skraćeno radno vrijeme.
Podnosilac predstavke se žalio Penzionom odboru, koji je odbio njegovu žalbu. Odluka je obrazložena na sljedeći način:
„Radnik ima pravo na punu penziju usljed gubitka radne sposobnosti ukoliko je njegova ili njena sposobnost kontinuirano umanjivana za najmanje tri petine u periodu od najmanje jedne godine i ukoliko je do ovog umanjenja došlo usljed bolesti, oboljenja ili povrede. Prilikom ocjene o smanjenju radne sposobnosti mora se uzeti u obzir preostala radna sposobnost radnika da ostvaruje zaradu obavljajući posao koji mu se može omogućiti i za koji se može osnovano očekivati da ga može obavljati. Osim toga, obrazovanje radnika/ce, prethodni poslovi, starosna dob, životni uslovi i drugi uporedni faktori će se uzeti u obzir.



54 55




Prema izjavama [podnosioca predstavke] o zdravstvenom stanju, [podnosilac predstavke] boluje od depresije koja se pojačala tokom jeseni 1997. Međutim, simptomi [podnosioca predstavke] se smatraju blagim. Iz tih razloga, Penzioni odbor utvrđuje da je [podnosilac predstavke] i dalje djelomično radno sposoban počev od 1. juna 1997.”
Podnosilac predstavke se žalio Osiguravajućem sudu, oslanjajući se na više medicinskih izvještaja prema kojima je nesposoban da obavlja posao zbog svog mentalnog oboljenja. Osiguravajući sud je odbio žalbu, sa sljedećim obrazloženjem:
„[Osiguravajući sud upućuje na] razloge koje je dao Penzioni odbor u svojoj odluci. Novi dokazi dostavljeni u toku postupka [pred Osiguravajućim sudom] ne utiču na izmjenu procjene radne sposobnosti [podnosioca predstavke].”
Penzioni fond je kasnije odlučio da odbije obnovljenu prijavu podnosioca predstavke za utvrđenje pune invalidske penzije umjesto djelomične, iako je ovo konačno preinačeno od strane Osiguravajućeg suda, koji je naložio da mu se osigura penzija zbog potpune radne nesposobnosti počev od 1. januara 1999. godine.

2. Odluka Suda

Podnosilac predstavke se žalio da mu nije omogućeno pravično suđenje iz razloga što Penzioni odbor ni Osiguravajući sud nisu dali adekvatno obrazloženje za svoje odluke u vezi sa pravom podnosioca predstavke na punu invalidsku penziju.
Sud je na početku istakao svoja opšta načela u vezi sa obavezom sudova da na adekvatan način iznesu razloge na kojima zasnivaju svoje presude.
U predmetnom slučaju, Sud je uočio da se prvi dio razloga koje je iznio Penzioni odbor jedva doticao relevantnih odredbi zakona koje predviđaju opšte uslove po kojima radnik može ostvariti penziju. U drugom dijelu obrazloženja spomenuto je da je mentalno stanje podnosioca predstavke pogoršano tokom jeseni 1997. godine, pri čemu se simptomi njegove bolesti smatraju blagim. Na ovim osnovama je Penzioni odbor utvrdio da je podnosilac predstavke sposoban za rad počev od 1. juna 1997. godine. Sud je istakao da dok kratko obrazloženje ne mora nužno biti suprotno zahtjevima člana 6, u posebnim okolnostima slučaja može biti neadekvatno: u svjetlu činjenice da je podnosilac predstavke ranije primao penziju zbog potpune radne nesposobnosti, pozivanje na njegovo pogoršano zdravstveno stanje u odluci kojom se potvrđuje njegovo pravo na djelomičnu penziju je očigledno moralo proizvesti određeni osjećaj konfuzije kod podnosioca predstavke. Sud je također uzeo u obzir šta ovo pitanje znači za podnosioca predstavke.

Osim toga, nedovoljno obrazloženje Odbora nije ispravljeno od strane Osiguravajućeg suda, koji je jednostavno prihvatio razloge iz odluke nižeg organa. Iako je ovakav način obrazloženja žalbenog suda, u principu, prihvatljiv, u datim okolnostima nije ispunio zahtjeve koje postavlja pravično suđenje. Pošto se osnovna žalba podnosioca predstavke ticala adekvatnosti obrazloženja Penzionog odbora, u tom slučaju je utoliko važnije bilo da Osiguravajući sud obrazloži svoju vlastitu odluku.
Na temelju navedenog, Sud je našao da su i Penzioni odbor i Osiguravajući sud kao žalbeni organ propustili da adekvatno obrazlože odluke, što je dovelo do povrede člana 6 stav 1 Konvencije.

Clan 41

Sud je dosudio podnosiocu predstavke iznos od FIM 20.000 (otprilike 3.365 eura) na ime nematerijalne štete i FIM 10.000 (otprilike 1.682 eura) na ime troškova i izdataka.

O nama

Forum Pravo BiH je pokrenut sa ciljem poticanja i poboljšanja komunikacije unutar pravne struke

Pravo BiH

Responzivni forum