Član 386. stav 2. važećeg Zakona o parničnom postupku
Član 10. stav 1. Zakona o zaštiti od klevete Federacije BiH
U SPOROVIMA U KOJIMA JE POSTAVLJENI TUŽBENI ZAHTJEV NOVČANO IZRAŽEN, A TUŽITELJ JE OČITO PREVISOKO POSTAVIO TAKAV ZAHTJEV, KOD OCJENE ZNAČAJA OSNOVA TUŽBE PRI ODMJERAVANJU TROŠKOVA PARNIČNOG POSTUPKA STRANKAMA U SPORU, SUD MORA NA ADEKVATAN NAČIN UZETI I CIJENITI I VISINU NOVČANOG IZNOSA STVARNO POSTIGNUTOG USPJEHA STRANAKA U SPORU.
Iz obrazloženja:
Tužitelji su tražili naknadu štete zbog klevete u iznosima od po 500.000,00 KM svaki. Prvotužitelj je odbijen sa tužbenim zahtjevom, a drugotužitelju je dosuĊena naknada u iznosu od 5.000,00 KM, dok je sa viškom tužbenog zahtjeva odbijen. Prvostepeni sud je odlučio da svaka stranka snosi svoje troškove parničnog postupka.
Po žalbi tuženog ovaj sud je, cijeneći uspjeh drugotužitelja u parnici ne samo kvantitativno već i kvalitativno, pozivom na odredbu člana 386. stav 1. ZPP-a, odluku o troškovima parničnog postupak preinačio tako što je prvotužitelja obavezao da tuženome naknadi polovicu njegovih ukupnih troškova, a drugotužitelja da tuženome naknadi 50 % od druge polovice ovih troškova. Ovo zbog toga što je prvotužitelj u cijelosti izgubio parnicu, dok je drugotužitelj u parnici djelimično uspio, jer je pobijanom presudom utvrĊeno da osnov njegovog tužbenog zahtjeva postoji – sud je utvrdio da je tuženi odgovoran za štetu po odredbi člana 6. stav 1. Zakona o zaštiti od klevete FBiH koju je drugotužitelj pretrpio objavom spornog članka. No, kako je u pogledu visine tužbenog zahtjeva uspio samo djelimično, to je dužan tuženome
naknaditi 50% parničnih troškova koje je tuženi imao u odnosu na tužbeni zahtjev drugotužitelja.
(Presuda Vrhovnog suda FBiH, broj: Gž–82/04 od 23.8.2004. god.)
Član 10. stav 1. Zakona o zaštiti od klevete Federacije BiH
U SPOROVIMA U KOJIMA JE POSTAVLJENI TUŽBENI ZAHTJEV NOVČANO IZRAŽEN, A TUŽITELJ JE OČITO PREVISOKO POSTAVIO TAKAV ZAHTJEV, KOD OCJENE ZNAČAJA OSNOVA TUŽBE PRI ODMJERAVANJU TROŠKOVA PARNIČNOG POSTUPKA STRANKAMA U SPORU, SUD MORA NA ADEKVATAN NAČIN UZETI I CIJENITI I VISINU NOVČANOG IZNOSA STVARNO POSTIGNUTOG USPJEHA STRANAKA U SPORU.
Iz obrazloženja:
Tužitelji su tražili naknadu štete zbog klevete u iznosima od po 500.000,00 KM svaki. Prvotužitelj je odbijen sa tužbenim zahtjevom, a drugotužitelju je dosuĊena naknada u iznosu od 5.000,00 KM, dok je sa viškom tužbenog zahtjeva odbijen. Prvostepeni sud je odlučio da svaka stranka snosi svoje troškove parničnog postupka.
Po žalbi tuženog ovaj sud je, cijeneći uspjeh drugotužitelja u parnici ne samo kvantitativno već i kvalitativno, pozivom na odredbu člana 386. stav 1. ZPP-a, odluku o troškovima parničnog postupak preinačio tako što je prvotužitelja obavezao da tuženome naknadi polovicu njegovih ukupnih troškova, a drugotužitelja da tuženome naknadi 50 % od druge polovice ovih troškova. Ovo zbog toga što je prvotužitelj u cijelosti izgubio parnicu, dok je drugotužitelj u parnici djelimično uspio, jer je pobijanom presudom utvrĊeno da osnov njegovog tužbenog zahtjeva postoji – sud je utvrdio da je tuženi odgovoran za štetu po odredbi člana 6. stav 1. Zakona o zaštiti od klevete FBiH koju je drugotužitelj pretrpio objavom spornog članka. No, kako je u pogledu visine tužbenog zahtjeva uspio samo djelimično, to je dužan tuženome
naknaditi 50% parničnih troškova koje je tuženi imao u odnosu na tužbeni zahtjev drugotužitelja.
(Presuda Vrhovnog suda FBiH, broj: Gž–82/04 od 23.8.2004. god.)