Supruznik koji nije nositelj stanarskog prava na zajednickom stanu
PostPosted:Thu Oct 10, 2019 2:58 pm
Ĉlanak 20. st.2. Zakona o stambenim odnosima
SUPRUŽNIKU KOJI NIJE ODREĐEN ZA NOSITELJA STANARSKOG PRAVA NA ZAJEDNIĈKOM STANU, NE OSIGURAVA SE NUŽNI SMJEŠTAJ AKO NIJE KORISNIK STANA.
Iz obrazloţenja:
Neosnovano revizija prigovora pogrešnoj primjeni materijalnog prava i stoga što predlagateljici nije odluĉeno o nuţnom smještaju, jer i po mišljenju ovoga suda nije bilo zakonskih uvjeta za to. Naime, prema odredbi ĉlanka 20. st.2. Zakona o stambenim odnosima, nuţni smještaj se osigurava prilikom iseljenja ranijeg braĉnog druga koji nije odredjen za nositelja stanarskog prava. Do iseljenja po samom zakonu ne moţe doći dok se ne osigura takav smještaj, pa u tome pravcu rješenje suda moţe imati samo deklaratorno znaĉenje.
U ovome postupku medjutim, nije bilo uvjeta za donošenje bilo kakvog rješenja o osiguranju nuţnog smaještaja, jer predlagateljica dugo vrijeme nije korisnik stana, pa time po prirodi stvari ne moţe ni doći do njezina iseljenja, kao uvjeta ostvarenju prava na nuţni smještaj.
(Presuda Vrhovnog suda Federacije BiH broj: Rev–257/03 od 26.8.2003. god.)
SUPRUŽNIKU KOJI NIJE ODREĐEN ZA NOSITELJA STANARSKOG PRAVA NA ZAJEDNIĈKOM STANU, NE OSIGURAVA SE NUŽNI SMJEŠTAJ AKO NIJE KORISNIK STANA.
Iz obrazloţenja:
Neosnovano revizija prigovora pogrešnoj primjeni materijalnog prava i stoga što predlagateljici nije odluĉeno o nuţnom smještaju, jer i po mišljenju ovoga suda nije bilo zakonskih uvjeta za to. Naime, prema odredbi ĉlanka 20. st.2. Zakona o stambenim odnosima, nuţni smještaj se osigurava prilikom iseljenja ranijeg braĉnog druga koji nije odredjen za nositelja stanarskog prava. Do iseljenja po samom zakonu ne moţe doći dok se ne osigura takav smještaj, pa u tome pravcu rješenje suda moţe imati samo deklaratorno znaĉenje.
U ovome postupku medjutim, nije bilo uvjeta za donošenje bilo kakvog rješenja o osiguranju nuţnog smaještaja, jer predlagateljica dugo vrijeme nije korisnik stana, pa time po prirodi stvari ne moţe ni doći do njezina iseljenja, kao uvjeta ostvarenju prava na nuţni smještaj.
(Presuda Vrhovnog suda Federacije BiH broj: Rev–257/03 od 26.8.2003. god.)