Donosenje presude zbog propustanja
PostPosted:Wed Jun 26, 2019 4:59 pm
DONOŠENJE PRESUDE ZBOG PROPUŠTANJA
Zakon o parničnom postupku
član 182
Ako je prvotužena uredno zaprimila tužbu sa prilozima na koju nije u zakonskom roku dostavila odgovor, prvostupeni sud donosi presudu zbog propuštanja.
Obrazloženje:
"Pravilno prvostepeni sud primjenjuje materijalno pravo, odredbe čl.182. u vezi sa čl.328. i čl. 339. ZPP-a, kada odbija prijedlog prvotužene za povratom u prijašnje stanje.
Naime, ovaj sud je pregledom spisa nedvojbeno utvrdio da je prvotužena putem zakonskog zastupnika Federalnog javnog pravobraniteljstva uredno zaprimila tužbu sa prilozima dana, 28.06.2011. godine o čemu u spisu postoji uredna dostavnica.
Prvotužena, iako propisno upozorena na činjenicu obaveznosti davanja odgovora na tužbu u zakonom propisanom roku od 30 dana, te upozorena na posljedice koje mogu nastati, ako to ne učini nije izjavila odgovor na tužbu, već je tužbu sa prilozima vratila prvostepenom sudu uz podnesak od 07.07.2011. godine u kome je navedeno da u radnim sporovima Federalno pravobraniteljstvo ne zastupa F BiH, sve pozivom na Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o Federalnom pravobraniteljstvu. Nakon toga sud je tužbu sa prilozima dostavio na obvezni odgovor prvotuženoj direktno dana 19.09.2011. godine, ali ni u naknadnom roku od 30 dana od dana prijema tužbe prvotužena nije izjavila odgovor na tužbu nego tek 09.11.2011. godine odgovor na tužbu izjavilo je Federalno pravobraniteljstvo kao zastupnik tužene po zakonu, pa je prvostupeni sud temeljem odredbi čl. 182. st.1. ZPP-a, a po prijedlogu tužitelja i donio presudu zbog propuštanja.
Prvostepeni sud je pravilno utvrdio da je prvotužena uredno zaprimila tužbu sa prilozima na koju nije u zakonskom roku dostavila odgovor na tužbu i dao valjane razloge za to.
Činjenica da je Federalno pravobraniteljstvo pogrešno vratilo sudu tužbu, smatrajući da nije nadležno zastupati prvotuženu, pa samim tim ni izjaviti odgovor na tužbu, ne oslobađa ga obveze izjavljivanja odgovora na tužbu u zakonskom roku ako za njegovu tvrdnju nema zakonskog uporišta, a što je u konkretnom slučaj, kako to pravilno zaključuje i prvostepeni sud.
To što je zakonski zastupnik prvotužene postupao pogrešno, radi čega nije u zakonskom roku izjavio odgovor na tužbu je propust prvotužene, za koji treba da snosi posljedice, koje se u konkretnom slučaju ogledaju u odbijanju njezinog prijedloga.
Naime, prijedlog za povrat se podnosi, u smislu odredbe čl. 328 ZPP-a, ako je stranka iz opravdanih razloga koji se nisu mogli predvidjeti niti izbjeći (bolest, saobraćajni udes, viša sila)propustila da preduzme određenu radnju. Dakle, prijedlog podrazumijeva da je stranka uredno obaviještena o radnji koju treba da preduzme - u konkretnom slučaju, da je uredno primila tužbu sa prilozima, ali su je neki opravdani razlozi spriječili da to uradi.
Razlozi koji su navedeni u prijedlogu i ponavljaju se u žalbi, ne spadaju u krug opravdnih razloga u smislu naprijed citirane odredbe i isti su se mogli izbjeći.
Slijedom iznesenog, žalbuje valjalo odbiti kao neosnovanu i prvostepeno rješenje potvrditi primjenom odredbi čl. 235. tač.2. ZPP-a."
(Rješenje Županijskog suda u Mostaru, 58 0 P 096359 16 Gž 3 od 6.12.2016. godine)
Zakon o parničnom postupku
član 182
Ako je prvotužena uredno zaprimila tužbu sa prilozima na koju nije u zakonskom roku dostavila odgovor, prvostupeni sud donosi presudu zbog propuštanja.
Obrazloženje:
"Pravilno prvostepeni sud primjenjuje materijalno pravo, odredbe čl.182. u vezi sa čl.328. i čl. 339. ZPP-a, kada odbija prijedlog prvotužene za povratom u prijašnje stanje.
Naime, ovaj sud je pregledom spisa nedvojbeno utvrdio da je prvotužena putem zakonskog zastupnika Federalnog javnog pravobraniteljstva uredno zaprimila tužbu sa prilozima dana, 28.06.2011. godine o čemu u spisu postoji uredna dostavnica.
Prvotužena, iako propisno upozorena na činjenicu obaveznosti davanja odgovora na tužbu u zakonom propisanom roku od 30 dana, te upozorena na posljedice koje mogu nastati, ako to ne učini nije izjavila odgovor na tužbu, već je tužbu sa prilozima vratila prvostepenom sudu uz podnesak od 07.07.2011. godine u kome je navedeno da u radnim sporovima Federalno pravobraniteljstvo ne zastupa F BiH, sve pozivom na Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o Federalnom pravobraniteljstvu. Nakon toga sud je tužbu sa prilozima dostavio na obvezni odgovor prvotuženoj direktno dana 19.09.2011. godine, ali ni u naknadnom roku od 30 dana od dana prijema tužbe prvotužena nije izjavila odgovor na tužbu nego tek 09.11.2011. godine odgovor na tužbu izjavilo je Federalno pravobraniteljstvo kao zastupnik tužene po zakonu, pa je prvostupeni sud temeljem odredbi čl. 182. st.1. ZPP-a, a po prijedlogu tužitelja i donio presudu zbog propuštanja.
Prvostepeni sud je pravilno utvrdio da je prvotužena uredno zaprimila tužbu sa prilozima na koju nije u zakonskom roku dostavila odgovor na tužbu i dao valjane razloge za to.
Činjenica da je Federalno pravobraniteljstvo pogrešno vratilo sudu tužbu, smatrajući da nije nadležno zastupati prvotuženu, pa samim tim ni izjaviti odgovor na tužbu, ne oslobađa ga obveze izjavljivanja odgovora na tužbu u zakonskom roku ako za njegovu tvrdnju nema zakonskog uporišta, a što je u konkretnom slučaj, kako to pravilno zaključuje i prvostepeni sud.
To što je zakonski zastupnik prvotužene postupao pogrešno, radi čega nije u zakonskom roku izjavio odgovor na tužbu je propust prvotužene, za koji treba da snosi posljedice, koje se u konkretnom slučaju ogledaju u odbijanju njezinog prijedloga.
Naime, prijedlog za povrat se podnosi, u smislu odredbe čl. 328 ZPP-a, ako je stranka iz opravdanih razloga koji se nisu mogli predvidjeti niti izbjeći (bolest, saobraćajni udes, viša sila)propustila da preduzme određenu radnju. Dakle, prijedlog podrazumijeva da je stranka uredno obaviještena o radnji koju treba da preduzme - u konkretnom slučaju, da je uredno primila tužbu sa prilozima, ali su je neki opravdani razlozi spriječili da to uradi.
Razlozi koji su navedeni u prijedlogu i ponavljaju se u žalbi, ne spadaju u krug opravdnih razloga u smislu naprijed citirane odredbe i isti su se mogli izbjeći.
Slijedom iznesenog, žalbuje valjalo odbiti kao neosnovanu i prvostepeno rješenje potvrditi primjenom odredbi čl. 235. tač.2. ZPP-a."
(Rješenje Županijskog suda u Mostaru, 58 0 P 096359 16 Gž 3 od 6.12.2016. godine)