Page 1 of 1

Neophodnost dalje primjene mjere pritvora

PostPosted:Wed Aug 07, 2019 11:47 am
by comodore
NEOPHODNOST DALjE PRIMJENE MJERE PRITVORA
Zakon o krivičnom postupku Republike Srpske

član 197 i član 311 stav 1 tačka k)

Ukoliko od donošenja posljednjeg rješenja o produženju pritvora donesenog nakon potvrđivanja optužnice nisu nastale nove okolnosti, sud samo ocjenjuje da li je i dalje neophodna primjena mjere pritvora pa ako da valjane razloge o njegovoj neophodnosti, nema bitne povreda odredaba krivičnog postupka.

Obrazloženje:

"Bez osnova su žalbeni prigovori u prilog tvrdnji da su u obrazloženju pobijanog rješenja izostali razlozi o odlučnim činjenicama, te da je time počinjena bitna povreda odredaba krivičnog postupka iz člana 311. stav 1. tačka k) ZKP RS. Naime, prvostepeni sud je u obrazloženju pobijanog rješenja, pravilno konstatovao da je potvrđivanjem optužnice od strane sudije za prethodno saslušanje, ustanovljen opšti uslov za određivanje pritvora, odnosno, postojanje osnovane sumnje da je optuženi počinio krivično djelo za koje se tereti, te je utvrdio da nisu nastale nove okolnosti od donošenja poslednjeg rješenja o produženju pritvora donesenim nakon potvrđivanja optužnice. Osim toga, ovaj sud naglašava da je u tom rješenju prvostepenog suda od 03.01.2019. godine o produženju pritvora nakon potvrđivanja optužnice, izvršena ocjena dokaza, kroz ocjenu iskaza svjedoka oštećenog V.K. i zapisnika o prepoznavanju MUP RS PU B. od 09.9.2018. godine pod brojem..., rezultata vještačenja DNK analize izvršenog od strane JZU Zavod za … RS B. od 12.9.2018. i 18.9.2018. godine, kao vještačenja tjelesnih povreda oštećenog, koje je izvršeno po vještaku specijalisti sudske medicine dr M.S., te je na osnovu tih dokaza utvrđeno postojanje osnovane sumnje da je optuženi počinio krivično djelo ubistva iz člana 124. stav 1. u vezi sa članom 22. i 37. KZ RS. U ovoj fazi postupka, sud nije u obavezi da ponovo ocjenjuje dokaze, već ocjenjuje da li je i dalje neophodna primjena mjera pritvora. Prema tome, kako je u konkretnom slučaju, prvostepeni sud izvršio tu kontrolu, jer je u obrazloženju pobijanog rješenja dao valjane razloge o neophodnosti dalje primjene mjere pritvora, po uspostavljenom pritvorskom razlogu, to su bez osnova žalbeni prigovori kojima se ističe da pobijano rješenje ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama.

Takođe su neosnovani i žalbeni prigovori branioca optuženog da ne stoje razlozi za pritvor prema optuženom predviđeni u članu 197. stav 1. tačke g) ZKP RS.

Naime, pored okolnosti koje se odnose na težinu djela, te način i mjesto izvršenja istog (ispred stambene zgrade u kojoj stanuje oštećeni, u ranim večernjim satima kada je očekivano da je više građana na ulici, upornost optuženog i drugog saučesnika da oštećenom udarce zadaju metalnim predmetom - teleskop palicom u predjelu glave, a nakon što je od udaraca pao na tlo, nastavljaju udarce zadavati u predjelu glave i tijela), pravilno je prvostepni sud našao i postojanje vanrednih okolnosti u vremenu relevantnom za produženje pritvora i to u činjenici zainteresovanosti medija, a time i javnosti, koji u svojim TV kanalima, udarnim emisijama i dnevnicima, te pisanim sredstvima informisanja, redovno obavještavaju javnost o ovom krivičnom djelu i postupku, na koji je način šira javnost u potpunosti upoznata sa načinom izvršenja predmetnog krivičnog djela. Naprijed navedene okolnosti, zajedno sa činjenicom da je oštećeni novinar jedne medijske kuće, da su sredstva informisanja prikazivala proteste i okupljanja novinara, te iznosila saopštenja Udruženja novinara povodom ovog događaja, i po ocjeni ovog suda predstavljaju vanredne okolnosti zbog kojih bi puštanje na slobodu optuženog rezultiralo stvarnom prijetnjom narušavanja javnog reda. U tim okolnostima, pravilno prvostepeni sud nalazi da i dalje postoji pritvorski razlog iz odredbe člana 197. stav 1. tačka g) ZKP RS i o tome daje valjane razloge. Osim toga, suprotno žalbenim navodima, ispunjen je i objektivni uslov za postojanje ovog pritvorskog razloga, jer se za predmetno krivično djelo može izreći kazna zatvora najmanje 5 (pet) godina, a najviše 20 (dvadeset) godina, što znači da se može izreći i kazna zatvora od 10 (deset) godina ili teža kazna.

Stoga zalaganje žalbe da se pobijano rješenje preinači i optuženom ukine pritvor, te pusti na slobodu, nije osnovano.

Iz navedenih razloga žalba branioca optuženog nije osnovana, pa je valjalo tu žalbu odbiti na osnovu člana 337. stav 3. ZKP RS i odlučiti kao u izreci ovog rješenja."



(Rješenje Vrhovnog suda Republike Srpske, 11 0 K 023231 19 Kž 4 od 12.3.2019. godine)

https://epravo.ba/