Page 1 of 1

Maksimalna kazna za djela koja su izvrsena u sticaju i za koja je utvrdena kazna zatvora

PostPosted:Fri Aug 09, 2019 3:22 pm
by comodore
MAKSIMALNA KAZNA ZA DJELA KOJA SU IZVRŠENA U STICAJU I ZA KOJA JE UTVRĐENA KAZNA ZATVORA
Krivični zakonik Republike Srpske

čl. 56 i 58

Nema prekoračenja ovlašćenja koja sud ima po zakonu kada za djela izvršena u sticaju za koja su izrečene kazne zatvora u trajanju od 20 godina i u trajanju od 4 mjeseca izrekne kao jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 20 godina.

Obrazloženje:

"U smislu odredbe člana 350. stav 1. ZKP RS, Zahtjev se može podnijeti protiv pravosnažne presude samo u slučajevima povrede Krivičnog zakona, te povrede odredaba krivičnog postupka iz člana 311. stav 1. tačka g) ZKP RS, koja se manifestuje u povredi prava na odbranu, a uz ograničenja propisana u stavu 2. i 3. istog zakonskog propisa.

U prilog tvrdnji o povredi Krivičnog zakona, u Zahtjevu se navodi da, u konkretnom slučaju, nije bilo uslova za izricanje jedinstvene kazne zatvora za djela izvršena u sticaju u smislu člana 56. stav 1. i 2. tačka 3. u vezi sa članom 58. Krivičnog zakonika Republike Srpske (u daljem tekstu: Zakonik). Prihvatanjem zahtjeva za nepravo ponavljanje krivičnog postupka, prema navodima iz Zahtjeva i izricanjem jedinstvene kazne zatvora u trajanju od 20 (dvadeset) godina, kazna zatvora od 4 (četiri) mjeseca izrečena presudom Osnovnog suda u B. L. broj 71 0 K... K od 13.10.2016. godine se "utopila" u izrečenu jedinstvenu kaznu zatvora. Slijedom navedenog, po stavu iz Zahtjeva, sud je primijenio sistem odmjeravanja kazne koji je bio propisan odredbama člana 42. stav 1. tačka 2. ranijeg Krivičnog zakona Republike Srpske, a da Zakonik, na čiju se primjenu sud poziva a ne primjenjuje ih, ne poznaje taj sistem odmjeravanja kazne za djela u sticaju.

U navedenom, podnosilac Zahtjeva nalazi povredu Krivičnog zakona iz člana 312. stav 1. tačka d) ZKP RS, tvrdnjom da je odlukom o kazni (za djela izvršena u sticaju), sud prekoračio ovlašćenja koja ima po zakonu u smislu odredbi člana 56. stav 1. i 2. tačka 3. u vezi sa članom 58. Zakonika, radi čega je Zahtjev, pravilnom primjenom člana 341. ZKP RS, trebalo odbiti.

Iznesenim argumentima iz Zahtjeva, se ne može osporiti pravilnost i zakonitost pobijane presude ovog suda od 13.02.2019. godine (pa time i presude Okružnog suda u B. L. broj 11 0 K... Kvl od 03.9.2018. godine), sa aspekta pravilne primjene Krivičnog zakona. Naime, u toj presudi je valjano obrazloženo da je odmjeravanje kazne osuđenom licu, uređeno odredbama člana 58. Zakonika, da ove odredbe, u stavu 1. citiranog člana propisuju da će sud osuđenom licu za krivično djelo učinjeno za vrijeme izdržavanja kazne zatvora izreći jedinstvenu kaznu za sva krivična djela izvršena u sticaju primjenom odredaba člana 56. Zakonika, uzimajući ranije izrečenu kaznu kao već utvrđenu. Valjano je obrazloženo i da, korištenjem termina "sud će izreći", sudu nije ostavljena mogućnost odluke da li će ovu odredbu primijeniti ako su ispunjeni navedeni uslovi (osim u slučaju koji su propisani u stavu 2. člana 58. Zakonika, a koji se odnosi na pitanje ostvarenje svrhe kažnjavanja), te da ovu obavezu sud ostvaruje primjenom odredaba člana 56. stav 2. tačka 3. Zakonika, koje propisuju način odmjeravanja kazne za djela u sticaju, kada su za njih utvrđene zatvorske kazne, na način da "jedinstvena kazna zatvora mora biti veća od svake pojedinačno utvrđene kazne, ali ne smije dostići zbir utvrđenih kazni, niti preći dvadest godina zatvora". Dakle, maksimum kazne zatvora, koja se po odredbi člana 56. stav 2. tačka 3. Zakonika, za konkretna djela izvršena u sticaju (kazna zatvora u trajanju od 20 godina i kazna zatvora u trajanju od 4 mjeseca), može izreći kao jedinstvena, jeste kazna zatvora od 20 (dvadeset) godina.

Slijedom navedenog, nisu osnovani argumenti iz Zahtjeva o povredi Krivičnog zakona iz člana 312. stav 1. tačka d) ZKP RS, tvrdnjom da je odlukom o kazni, sud prekoračio ovlašćenja koja ima po zakonu u smislu odredbi člana 56. stav 1. i 2. tačka 3. u vezi sa članom 58. Zakonika, radi čega je Zahtjev, kao neosnovan, trebalo odbiti.

Iz navedenih razloga, i na osnovu člana 355. ZKP RS, odlučeno je kao u izreci ove presude."



(Presuda Vrhovnog suda Republike Srpske, 11 0 K 003422 19 Kvlz 2 od 23.5.2019. godine)

https://www.advokat.attorney/