OBRAZLOŽENjE DRUGOSTEPENE PRESUDE S ASPEKTA PRAVA NA ODBRANU
Zakon o krivičnom postupku Republike Srpske
član 311 stav 1 tačka g)
U odluci suda više instance donesene u postupku po žalbi na prvostepenu presudu je od suštinskog značaja, s aspekta prava na odbranu i prava da djelotvoran pravni lijek, to da je drugostepeni sud razmotrio sve relevantne žalbene prigovore na prvostepenu presudu i naveo razloge u obrazloženju presude za njihovo neprihvatanje, a kada ne razmotri sve relevantne žalbene prigovore tada je povrijeđeno pravo optuženog na odbranu.
Obrazloženje:
"Zahtjev za zaštitu zakonitosti se, u smislu odredbe člana 350. stav 1. ZKP RS, može podnijeti protiv pravosnažne presude samo u slučajevima povrede Krivičnog zakona, te povrede odredaba krivičnog postupka iz člana 311. stav 1. tačka g) ZKP RS (koja se manifestuje u povredi prava na odbranu), a uz ograničenja propisana u stavu 2. i stavu 3. ove zakonske odredbe. Ograničenjima iz stava 2. isključena je mogućnost ulaganja ovog pravnog lijeka ako nije izjavljena žalba na prvostepenu presudu, a na navedene povrede materijalnog i procesnog zakona se nije moguće pozivati u Zahtjevu, ako nisu bile iznesene u žalbi (osim ako se radi o povredi učinjenoj u žalbenom postupku), dok je ograničenjima iz stava 3. isključena mogućnost ulaganja ovog pravnog lijeka protiv presude Vrhovnog suda donesene u trećem stepenu.
Povreda Krivičnog zakona je u istom obliku, kojim se osporava pravna kvalifikacija radnji optuženog preduzetih kritičnog događaja uz argumente zasnovane na tvrdnji da je u pogledu krivičnog djela koje je predmet optužbe primjenjen zakon koji se ne može primjeniti, a slijedom toga da su radnje optuženog pogrešno pravno kvalifikovane kao pokušaj krivičnog djela obljuba zloupotrebom položaja iz člana 196. stav 1. u vezi sa članom 20. KZ RS. Dakle, u ovom segmentu pobijanja pravosnažne presude se sugeriše (premda to eksplicitno nije naznačeno), da je učinjena povreda Krivičnog zakona iz člana 312. tačka a) i tačka g) ZKP RS.
Kada je u pitanju navedeni oblik bitne povrede odredaba krivičnog postupka iz člana 311. stav 1. tačka g) ZKP RS koji se ogleda u povredi prava na odbranu, Zahtjev u obrazloženju ističe da je ova bitna povreda učinjena u žalbenom postupku na način što drugostepeni sud nije obrazložio žalbene navode branioca u pogledu protivrječnih iskaza oštećene iz istrage i sa glavnog pretresa, u odnosu odlučne činjenice od značaja za pravnu kvalifikaciju radnji optuženog, posebno zamjerajući sudu da nije dao dovoljno razloga zbog čega je prihvaćen iskaz oštećene dat u istrazi a ne na glavnom pretresu. Pri tome se apostrofiraju segmenti onog dijela iskaza oštećene datog na glavnom pretresu kojim je oštećena izjavila da je direktor nije uslovljavao otkazom, zatim dio iskaza kojim objašnjava razloge zbog čega je pristala da ide sa direktorom u prostorije u koje je pozvao da pođe s njim (ocjenjujući obrazloženje oštećene za takvu odluku kao kontradiktorno i u suprotnosti sa zdravom logikom). U konačnom zahtjev ukazuje na apsurdnost zaključka u obrazloženju pobijane presude izveden prilikom analize iskaza oštećene, po kojem je ona pristala da ide sa direktorom iz prostorije u prostoriju zbog toga što je bila u strahu da će dobiti otkaz i da neće moći dobiti svoje stvari koje su bile zaključane u biblioteci, ističući da je takav zaključak u suprotnosti sa onim dijelom iskaza oštećene u kojem navodi da joj optuženi nikad nije prijetio otkazom.
Osnovan je prigovor Zahtjeva zasnovan na tvrdnji da je u postupku donošenja pobijane drugostepene presude povrijeđeno pravo na odbranu optuženog na način što drugostepeni sud nije dao razloge na žalbene prigovore od odlučnog značaja.
Naime, pravo na obrazloženje presude ima suštinski značaj za ostvarivanje prava na žalbu i ovo pravo bez sumnje ulazi u spektar prava koja odražavaju pravičnost postupka i obezbjeđuju ravnopravnost stranaka u postupku. Međutim, prema praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Ustavni sud), obaveza sudova da obrazlože svoje presude ne može biti shvaćena kao obaveza da se u presudi iznesu svi detalji i daju odgovori na sve argumente, a mjera u kojoj ta obaveza postoji zavisi od prirode odluke (…).
Kada su u pitanju odluke suda više instance (s obzirom na prirodu odluke), prema praksi Evropskog suda i Ustavnog suda Bosne i Hepcegovine, dovoljno je da obrazloženje odluke sadrži slaganje sa utvrđenjem nižestepenog suda, tako što će viši sud u obrazloženje svoje odluke inkorporirati ili uputiti na razloge iz obrazloženja nižestepenog suda, ili na drugi način ukazati da se slaže s njima (…). Suštinski zahtjev, kada se radi o odluci višeg suda, je da viši sud ukaže na to da je razmotrio pitanja istaknuta u žalbi koja su bila od suštinskog značaja (…) i da žalbu nije odbio prije nego što ju je prethodno razmotrio (…).
Dakle, kada se radi o odluci suda više instance donesene u postupku po žalbi na prvostepenu presudu, od suštinskog značaja s aspekta prava na odbranu i prava da djelotvoran pravni lijek, je to da je drugostepeni sud prije donošenja odluke po žalbi razmotrio sve relevantne žalbene prigovore na prvostepenu presudu i naveo razloge u obrazloženju presude za njihovo neprihvatanje.
Iz obrazloženja pobijane presude proizlazi da se u konkretnom slučaju drugostepeni sud nije uopšte očitovao na žalbene prigovore odbrane kojima je osporena pravilnost činjenične osnove na kojoj je zasnovana prvostepena osuđujuća presuda, a kojima je prvenstveno ukazano na kontradiktornost i neuvjerljivost iskaza oštećene. Pri tome je žalba posebno apostrofirala razlike u pogledu konkretno označenih odlučnih činjenica u iskazima oštećene iz istrage i sa glavnog pretresa, te naglasila objektivnu nemogućnost izvršenja djela na način kako je oštećena opisala (određenim prostorijama, koje su navedene kao mjesto izvršenja djela, nije bio moguć pristup jer su bile zaključane, dok su neke prostorije kuhinja i trpezarija pokrivene video nadzorom, koji je pregledan i analiziran od strane odgovarajućeg vještaka).
Pa kako drugostepeni sud nije razmotrio sve relevantne žalbene prigovore, to osnovana tvrdnja Zahtjeva da je na taj način u žalbenom postupku počinjena bitna povreda odredaba krivičnog postupka iz člana 311. stav 1. tačka g) ZKP RS.
Na osnovu izloženog, ovaj sud nalazi da je podneseni Zahtjev branioca osuđenog osnovan, radi čega je u smislu odredbe člana 356. ZKP RS odlučeno kao u izreci ove presude, tako što je ukinuta presuda Okružnog suda u D. broj … Kž od 25.09.2018. godine te se predmet vraća tom sudu na ponovno odlčivanje po žalbama optuženog i njegovog branioca izjavljenim protiv presude Osnovnog suda u D. broj … K od 19.03.2018. godine.
U ponovnom postupku drugostepeni sud će odlučujući o tim žalbama otkloniti povredu postupka na koju je ukazano ovim rješenjem, tako što će razmotriti i ocjeniti sve relevantne žalbene prigovore u pogledu osporenih činjeničnih i pravnih pitanja koja su od značaja za pravnu kvalifikaciju radnji osuđenog preduzetih kritičnog događaja, a odluku donesenu po žalbama će, u zavisnosti od rezultata ocjene svih relevantnih žalbenih prigovora, obrazložiti primjenom odgovarajućih odredbi člana 304. ZKP RS."
(Presuda Vrhovnog suda Republike Srpske, 85 0 K 060435 18 Kvlz od 7.5.2019. godine)
Zakon o krivičnom postupku Republike Srpske
član 311 stav 1 tačka g)
U odluci suda više instance donesene u postupku po žalbi na prvostepenu presudu je od suštinskog značaja, s aspekta prava na odbranu i prava da djelotvoran pravni lijek, to da je drugostepeni sud razmotrio sve relevantne žalbene prigovore na prvostepenu presudu i naveo razloge u obrazloženju presude za njihovo neprihvatanje, a kada ne razmotri sve relevantne žalbene prigovore tada je povrijeđeno pravo optuženog na odbranu.
Obrazloženje:
"Zahtjev za zaštitu zakonitosti se, u smislu odredbe člana 350. stav 1. ZKP RS, može podnijeti protiv pravosnažne presude samo u slučajevima povrede Krivičnog zakona, te povrede odredaba krivičnog postupka iz člana 311. stav 1. tačka g) ZKP RS (koja se manifestuje u povredi prava na odbranu), a uz ograničenja propisana u stavu 2. i stavu 3. ove zakonske odredbe. Ograničenjima iz stava 2. isključena je mogućnost ulaganja ovog pravnog lijeka ako nije izjavljena žalba na prvostepenu presudu, a na navedene povrede materijalnog i procesnog zakona se nije moguće pozivati u Zahtjevu, ako nisu bile iznesene u žalbi (osim ako se radi o povredi učinjenoj u žalbenom postupku), dok je ograničenjima iz stava 3. isključena mogućnost ulaganja ovog pravnog lijeka protiv presude Vrhovnog suda donesene u trećem stepenu.
Povreda Krivičnog zakona je u istom obliku, kojim se osporava pravna kvalifikacija radnji optuženog preduzetih kritičnog događaja uz argumente zasnovane na tvrdnji da je u pogledu krivičnog djela koje je predmet optužbe primjenjen zakon koji se ne može primjeniti, a slijedom toga da su radnje optuženog pogrešno pravno kvalifikovane kao pokušaj krivičnog djela obljuba zloupotrebom položaja iz člana 196. stav 1. u vezi sa članom 20. KZ RS. Dakle, u ovom segmentu pobijanja pravosnažne presude se sugeriše (premda to eksplicitno nije naznačeno), da je učinjena povreda Krivičnog zakona iz člana 312. tačka a) i tačka g) ZKP RS.
Kada je u pitanju navedeni oblik bitne povrede odredaba krivičnog postupka iz člana 311. stav 1. tačka g) ZKP RS koji se ogleda u povredi prava na odbranu, Zahtjev u obrazloženju ističe da je ova bitna povreda učinjena u žalbenom postupku na način što drugostepeni sud nije obrazložio žalbene navode branioca u pogledu protivrječnih iskaza oštećene iz istrage i sa glavnog pretresa, u odnosu odlučne činjenice od značaja za pravnu kvalifikaciju radnji optuženog, posebno zamjerajući sudu da nije dao dovoljno razloga zbog čega je prihvaćen iskaz oštećene dat u istrazi a ne na glavnom pretresu. Pri tome se apostrofiraju segmenti onog dijela iskaza oštećene datog na glavnom pretresu kojim je oštećena izjavila da je direktor nije uslovljavao otkazom, zatim dio iskaza kojim objašnjava razloge zbog čega je pristala da ide sa direktorom u prostorije u koje je pozvao da pođe s njim (ocjenjujući obrazloženje oštećene za takvu odluku kao kontradiktorno i u suprotnosti sa zdravom logikom). U konačnom zahtjev ukazuje na apsurdnost zaključka u obrazloženju pobijane presude izveden prilikom analize iskaza oštećene, po kojem je ona pristala da ide sa direktorom iz prostorije u prostoriju zbog toga što je bila u strahu da će dobiti otkaz i da neće moći dobiti svoje stvari koje su bile zaključane u biblioteci, ističući da je takav zaključak u suprotnosti sa onim dijelom iskaza oštećene u kojem navodi da joj optuženi nikad nije prijetio otkazom.
Osnovan je prigovor Zahtjeva zasnovan na tvrdnji da je u postupku donošenja pobijane drugostepene presude povrijeđeno pravo na odbranu optuženog na način što drugostepeni sud nije dao razloge na žalbene prigovore od odlučnog značaja.
Naime, pravo na obrazloženje presude ima suštinski značaj za ostvarivanje prava na žalbu i ovo pravo bez sumnje ulazi u spektar prava koja odražavaju pravičnost postupka i obezbjeđuju ravnopravnost stranaka u postupku. Međutim, prema praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Ustavni sud), obaveza sudova da obrazlože svoje presude ne može biti shvaćena kao obaveza da se u presudi iznesu svi detalji i daju odgovori na sve argumente, a mjera u kojoj ta obaveza postoji zavisi od prirode odluke (…).
Kada su u pitanju odluke suda više instance (s obzirom na prirodu odluke), prema praksi Evropskog suda i Ustavnog suda Bosne i Hepcegovine, dovoljno je da obrazloženje odluke sadrži slaganje sa utvrđenjem nižestepenog suda, tako što će viši sud u obrazloženje svoje odluke inkorporirati ili uputiti na razloge iz obrazloženja nižestepenog suda, ili na drugi način ukazati da se slaže s njima (…). Suštinski zahtjev, kada se radi o odluci višeg suda, je da viši sud ukaže na to da je razmotrio pitanja istaknuta u žalbi koja su bila od suštinskog značaja (…) i da žalbu nije odbio prije nego što ju je prethodno razmotrio (…).
Dakle, kada se radi o odluci suda više instance donesene u postupku po žalbi na prvostepenu presudu, od suštinskog značaja s aspekta prava na odbranu i prava da djelotvoran pravni lijek, je to da je drugostepeni sud prije donošenja odluke po žalbi razmotrio sve relevantne žalbene prigovore na prvostepenu presudu i naveo razloge u obrazloženju presude za njihovo neprihvatanje.
Iz obrazloženja pobijane presude proizlazi da se u konkretnom slučaju drugostepeni sud nije uopšte očitovao na žalbene prigovore odbrane kojima je osporena pravilnost činjenične osnove na kojoj je zasnovana prvostepena osuđujuća presuda, a kojima je prvenstveno ukazano na kontradiktornost i neuvjerljivost iskaza oštećene. Pri tome je žalba posebno apostrofirala razlike u pogledu konkretno označenih odlučnih činjenica u iskazima oštećene iz istrage i sa glavnog pretresa, te naglasila objektivnu nemogućnost izvršenja djela na način kako je oštećena opisala (određenim prostorijama, koje su navedene kao mjesto izvršenja djela, nije bio moguć pristup jer su bile zaključane, dok su neke prostorije kuhinja i trpezarija pokrivene video nadzorom, koji je pregledan i analiziran od strane odgovarajućeg vještaka).
Pa kako drugostepeni sud nije razmotrio sve relevantne žalbene prigovore, to osnovana tvrdnja Zahtjeva da je na taj način u žalbenom postupku počinjena bitna povreda odredaba krivičnog postupka iz člana 311. stav 1. tačka g) ZKP RS.
Na osnovu izloženog, ovaj sud nalazi da je podneseni Zahtjev branioca osuđenog osnovan, radi čega je u smislu odredbe člana 356. ZKP RS odlučeno kao u izreci ove presude, tako što je ukinuta presuda Okružnog suda u D. broj … Kž od 25.09.2018. godine te se predmet vraća tom sudu na ponovno odlčivanje po žalbama optuženog i njegovog branioca izjavljenim protiv presude Osnovnog suda u D. broj … K od 19.03.2018. godine.
U ponovnom postupku drugostepeni sud će odlučujući o tim žalbama otkloniti povredu postupka na koju je ukazano ovim rješenjem, tako što će razmotriti i ocjeniti sve relevantne žalbene prigovore u pogledu osporenih činjeničnih i pravnih pitanja koja su od značaja za pravnu kvalifikaciju radnji osuđenog preduzetih kritičnog događaja, a odluku donesenu po žalbama će, u zavisnosti od rezultata ocjene svih relevantnih žalbenih prigovora, obrazložiti primjenom odgovarajućih odredbi člana 304. ZKP RS."
(Presuda Vrhovnog suda Republike Srpske, 85 0 K 060435 18 Kvlz od 7.5.2019. godine)
