Page 1 of 1

Uredna antidiskriminatorska tuzba

PostPosted:Mon Dec 09, 2019 4:54 pm
by AntunHun
UREDNA ANTIDISKRIMINATORSKA TUŽBA
Zakon o zabrani diskriminacije

član 12 stav 1 tačka b)

U tužbi za zabranu (propuštanje), pored zahtjeva za zabranu radnje kojom je već povrijeđeno pravo, odnosno radnje čije preduzimanje prijeti, za uspješnu sudsku zaštitu tužitelj treba tražiti i zabranu drugih mogućih radnji kojima bi se umjesto te radnje mogla počiniti ili ponoviti povreda prava tužitelja, pri čemu je potrebno i te druge moguće radnje precizirati.

Obrazloženje:

"Za osnovanost tužbenog zahtjeva iz osnova diskriminacije, mora se dokazati da je do stavljanja u nejednak položaj došlo zbog jednog od zabranjenih osnova (član 2. stav 1. i član 5. ZZD). Zaštićeni osnovi, dakle, predstavljaju ključni elemenat diskriminacije i različito tretiranje lica postaje diskriminacija, samo ukoliko se zasniva na jednom od zaštićenih osnova (po osnovu rase, jezika, vjere, etničke pripadnosti i drugo).

Odredbom člana 12. ZZD predviđene su vrste tužbi za zaštitu prava na jednako postupanje - putem posebne, individualne antidiskriminacijske tužbe i to: tužba za utvrđivanje diskriminacije (deklaratorna antidiskriminacijska tužba), tužba za zabranu (prohibitivna tužbe), za otklanjanje diskriminacije (restitutivna tužba) i tužba za naknadu štete (kondemnatorna antidiskriminacijska tužba).

Tužitelj je u tužbi, shodno odredbi člana 12. stav 2. ZZD, kumulirao tužbene zahtjeve tako što je postavio zahtjev za naknadu štete (koji je pravosnažno odbijen i kako je već rečeno nije predmet revizijskog postupka), zahtjev za zabranu (propuštanje) diskriminacije i zahtjev za objavu presude (pri čemu nije naveo na kom, od zaštićenih osnova se zasniva diskriminacija).

Prema odredbi člana 12. stav 1. tačka b) ZZD, u kondemnatornoj antidiskriminacijskoj tužbi tužitelj postavlja zahtjev kojim se traži zabrana (propuštanje) preduzimanja radnji kojima se krši ili može prekršiti tužiočevo pravo na jednako postupanje. U slučaju usvajanja ovakvog zahtjeva, od tuženog se traži suzdržavanje od daljeg djelovanja. Zaštita se može tražiti sve dok postoji opasnost da će se diskrimnatorska radnja izvršiti, nastaviti da se vrši ili ponoviti.

Po tužbi za zabranu diskriminatorske radnje, sud će pružiti zaštitu samo ako u vrijeme podnošenja tužbe postoji konkretna i ozbiljna opasnost da će se diskriminatorska radnja izvršiti, nastaviti ili ponoviti. Ako se tužba podnosi da bi se spriječilo da diskriminator izvrši radnju koja tek predstoji, a kojom bi nastupila diskriminacija, tada se traži da sud diskriminatoru zabrani vršenje konkretne radnje. Ukoliko se tužba podnosi zbog povrede koja nastaje nastavljanjem diskriminacije koju tuženi već vrši (kao što je ovdje slučaj), tada se od suda traži, da tu radnju tuženom zabrani - da zabrani da ubuduće ponovi tu radnju, ukoliko se radi o radnji za koju postoji opasnost da će se ponoviti.

Prema tome, u tužbi za propuštanje, pored zahtjeva za zabranu radnje kojom je već povrijeđeno pravo, odnosno radnje čije preduzimanje akutno prijeti, za uspješnu sudsku zaštitu tužitelj treba tražiti i zabranu drugih mogućih radnji kojima bi se umjesto te radnje mogla počiniti (ponoviti) povreda prava tužitelja, pri čemu je potrebno i te druge moguće radnje precizirati. Restitutivnim zahtjevom žrtva diskriminacije ili ovlašteni tužitelj traži da tuženi izvrši radnje kojima se uklanja diskriminacija ili njena posljedica. Cilj takvog zahtjeva je da se situacija vrati u stanje u kojoj je bila prije povrede prava na jednako postupanje, što zahtijeva aktivno djelovanje tuženog.

Iz postavljenog zahtjeva tužitelja proizlazi, da se tužbenim zahtjevom traži otklanjanje posljedica diskriminacije (restitutivni zahtjev), a da se ne traži zabrana radnje, kojom tužitelj tvrdi - da je povrijeđeno njegovo pravo na jednako postupanje, objavljenih spiskova zabrane, to jeste, ne traži da sud zabrani da tuženi ubuduće ponove tu radnju, na što se osnovano ukazuju u izjavljenoj reviziji.

Iz navedenog proizlazi, da tužbeni zahtjev (koji se identifikuje po tužbenom prijedlogu i činjenicama na kojima se taj prijedlog zasniva), u tom dijelu nije postavljen u skladu sa činjeničnim navodima tužbe, iz kojih mora proizlaziti tužbeni zahtjev (član 53. stav 2. tačka 1. ZPP), kao ni u smislu odredaba člana 12. stav 1. b) ZZD."



(Rješenje Vrhovnog suda Republike Srpske, 92 0 P 045948 18 Rev od 22.5.2019. godine)