Vaš pravni kompas 

  • Nacin odredivanja predmeta i obima vjestacenja

  • Građansko pravna pitanja
Građansko pravna pitanja
 #662  by comodore
 
NAČIN ODREĐIVANJA PREDMETA I OBIMA VJEŠTAČENJA
Zakon o parničnom postupku

član 148 stav 1

Prilikom određivanja predmeta i obima vještačenja, tužitelj treba da se vodi time da kroz naznačeni predmet i obim vještačenja može dokazati da postoji uzročna veza između radnji tuženih i štete koju on potražuje.

Obrazloženje:

"Ne stoji povreda odredbe člana 8. Zakona o parničnom postupku (u daljem tekstu: ZPP) na koju ukazuju revidenti. Drugostepeni sud je u okviru kontrolne funkcije prihvatio da je prvostepeni sud ocijenio sve dokaze savjesno i brižljivo, kako svaki dokaz posebno tako i sve dokaze zajedno. Tužitelj ne može sa uspjehom svoju subjektivnu ocjenu dokaza suprotstaviti ocjeni dokaza koju su dali nižestepeni sudovi u skladu sa odredbom člana 8. ZPP. Drugostepeni sud je cijenio sve žalbene navode od odlučnog značaja i za svoju odluku dao odgovarajuće razloge (član 231. u vezi sa članom 191. stav 4. ZPP) pa prema tome nije bilo povreda iz člana 209. ZPP.

Ocjenom prihvaćenih dokaza koje su stranke izvele na glavnoj raspravi kod prvostepenog suda nižestepeni sudovi su utvrdili da su parnične stranke vlasnici parcela koje se međusobno graniče, da je tužitelj vlasnik parcele označene kao k.č.... i k.č.... k.o. B. koje po starom operatu odgovaraju parceli k.č.... k.o. B., da su tuženi vlasnici parcela k.č.... k.o. B. koja odgovara po starom operatu parceli k.č.... i k.č.... koja odgovara parceli po starom operatu k.č.... k.o. B., da su tuženi posljednje radove na svojoj nekretnini završili 1996. - 1997. godine, da je tužitelj pomoćne objekte, garažu i pregradni zid pravio unazad četiri do pet godina (2008. - 2009. godine), da je tužitelj pomoćne objekte dužine 11,70 metara, pregradni zid dužine 4 metra i garažu dužine 5 metara izgradio bez urbanističke saglasnosti i odobrenja za građenje, da tuženi svojim radnjama u vidu iskopa kanala u dužini od 11,70 metara koji se nalazi uz istočnu stranu garaže nisu prouzrokovali štetu tužitelju.

Polazeći od ovakvog utvrđenog činjeničnog stanja u pobijanoj presudi, koje veže i revizijski sud bez ovlaštenja da ga ispituje i mijenja (član 240. stav 2. ZPP), i ovaj sud smatra da su nižestepeni sudovi pravilnom primjenom materijalnog prava odbili tužbeni zahtjev tužitelja.

Pravilnom ocjenom nalaza vještaka građevinske struke utvrđeno je da na pomoćnom objektu tužitelja i pregradnom zidu gotovo da nema temelja jer je vidljiva dubina oko 15-20 cm, što se ne može smatrati temeljenjem. Nadalje, vještak građevinske struke je na glavnoj raspravi kod prvostepenog suda od 28. 10. 2013. godine rekao da nije utvrdio da je došlo do naginjanja zida na objektu tužitelja jer ispod stoji kao temeljna armirana greda na koju je zid oslonjen.

Ni ovaj sud u nalazu i mišljenju vještaka građevinske struke nije našao nelogičnosti, nedosljednosti, površnosti i protivrječnosti koji bi dovodili u pitanje točnost nalaza vještaka koji je dat po pravilima struke, pa je bilo osnova da nižestepeni sudovi zaključe da u radnjama tuženih ne postoji uzročna veza za štetu koju potražuje tužitelj (član 154. stav 1. ZOO u vezi sa članom 123. stav 1. i 126. ZPP).

Neosnovano tužitelj ukazuje da vještak građevinske struke nije uradio nalaz i mišljenje prema rješenju prvostepenog suda od 6. 9. 2013. godine. Predmet i obim vještačenja odredio je tužitelj na pripremnom ročištu kod prvostepenog suda 16. 5. 2013. godine, što je prihvatio i prvostepeni sud u svom rješenju od 6. 9. 2013. godine (član 148. stav 1. ZPP). Ovaj sud zapaža da tužitelj kroz naznačeni predmet i obim vještačenja nije mogao dokazati da postoji uzročna veza između radnji tuženih i štete koju potražuje tužitelj. Tužitelj je na glavnoj raspravi kod prvostepenog suda postavljao pitanja vještaku na koja je adekvatno odgovoreno, pa ukoliko je smatrao da vještak nije uradio nalaz prema određenom predmetu vještačenja imao je mogućnost da traži da vještak uradi dopunu nalaza, što je propustio učiniti.

Na okolnost tražene visine materijalne štete u iznosu od 10.000,00 KM tužitelj nije predlagao niti izvodio odgovarajuće dokaze, pa su pravilno postupili nižestepeni sudovi kada su taj dio tužbenog zahtjeva odbili primjenom pravila o teretu dokazivanja.

Nema osnova ni za primjenu odredbe člana 178. ZPP jer je tužitelj odbijen sa tužbenim zahtjevom kojim je tražio da se tuženi obavežu da izvrše navedene sanacione radove radi otklanjanja štete na objektima tužitelja.

Kako ne postoje razlozi revizije kao ni razlozi na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je reviziju tužitelja odbiti shodno odredbi člana 248. ZPP.

Ovaj sud je odbio zahtjev tužitelja za naknadu troškova za sastav revizije, sa kojom nije uspio u parnici (član 397. stav 1. ZPP).

Ovaj sud je odbacio dopunu revizije tužitelja kao neblagovremenu jer je podnijeta nakon isteka zakonskog roka za izjavljivanje revizije, shodno odredbi člana 247. stav 1. ZPP. Raniji punomoćnik tužitelja N. D. primio je drugostepenu presudu 21.12. 2017. godine, tako da dopuna revizije od 14. 3. 2018. godine nije blagovremena."



(Presuda Vrhovnog suda Federacije BiH, 58 0 P 083811 18 Rev od 29.1.2019. godine)

O nama

Forum Pravo BiH je pokrenut sa ciljem poticanja i poboljšanja komunikacije unutar pravne struke

Pravo BiH

Responzivni forum