NASLJEDNO PRAVO 20.
Ĉlan 22. Zakona o privatizaciji preduzeća
OPĆA POTRAŽIVANJA OSOBA KOJE SU UMRLE U VREMENU OD 23.3.1992. GODINE DO 6.12.1997. GODINE, KAO DANA STUPANJA NA SNAGU ZAKONA O PRIVATIZACIJI PREDUZEĆA, NE MOGU BITI PREDMET ZAOSTAVŠTINE U OSTAVINSKOM POSTUPKU.
Iz obrazloţenja:
Ne mogu biti predmet raspravljanja zaostavštine lica umrlih prije 6.12.1997. god., njegovi opći certifikati, već se takvo potraţivanje, pod uvjetima iz ĉl. 22.
Zakona o privatizaciji preduzeća neposredno u Zavodu za platni promet, upisuje na njegovu maloljetnu djecu.
Naime, ako je osoba koja bi imala pravo na opće potraţivanje (certifikat) po ĉl. 21. Zakona o privatizaciji preduzeća, umrla iza 23.3.1992. god. pa do 6.12.1997. god. kao dana stupanja na snagu Zakona, opće potraţivanje koje bi joj pripalo da je ţiva, pripada zajedniĉki njezinoj maloljetnoj djeci (ĉl. 22. Zakona).
Dok se opća potraţivanja, na jedinstvene raĉune graĊana, unose po nalogu Agencije za privatizaciju u FBiH, a na osnovu evidencije koju dostavlja Federalno ministarstvo unutarnjih poslova, opća potraţivanja umrlih osoba iz ĉl. 22. spomenutog Zakona, evidentiraju se na temelju prijave koju za maloljetnu djecu podnosi roditelj, staratelj ili usvojitelj, općinskoj sluţbi nadleţnoj za poslove opće uprave. Prijava se podnosi na posebnom obrascu, nakon ĉega općinska sluţba izdaje uvjerenje o pravu na opće potraţivanje. Uvjerenje se dostavlja nadleţnoj agenciji radi evidentiranja i proslijeĊivanja Zavodu za platni promet (ĉlan 5. i 6. Uputstva o evidenciji i realizaciji potraţivanja graĊana sa jedinstvenog raĉuna).
Iz navedenih propisa proizilazi da se u ostavinskom postupku iza osoba urmlih prije 6.12.1997. godine ne moţe odluĉivati o nasljeĊivanju općih certifikata. Stoga bi općinski sudovi trebali odbiti unošenje u ostavinsku masu i općih potraţivanja (certifikata) umrlih osoba, pa i onda kada je greškom došlo do evidentiranja tog potraţivanja na raĉunu umrle osobe, polazeći od naprijed navedenih prinudnih propisa.
Ako ipak doĊe do toga da se u ostavinskom postupku odluĉi o nasljeĊivanju općih potraţivanja osoba iz ĉlana 22. Zakona o privatizaciji preduzeća, mislimo da takvo rješenje o nasljeĊivanju ne obavezuje Zavod, odnosno Agenciju za privatizaciju i ne moţe posluţiti kao temelj za promjene na jedinstvenom raĉunu graĊana. Ovo stoga što pravomoćno rješenje o nasljeĊivanju obavezuje samo uĉesnike ostavinskog postupka (nasljednike, legatare i druge osobe koje ostvaruju neko pravo u ostavinskom postupku).
Pri ovome treba imati u vidu da svoje nepravilno rješenje o nasljeĊivanju prvostepeni sud moţe izmijeniti samo povodom blagovremene ţalbe, a drugostepeni sud i kada je ţalba neblagovremena, ali oba pod uvjetom da se time ne vrijeĊaju prava drugih sudionika, zasnovana na rješenju o nasljeĊivanju.
(Zakljuĉak graĊanskog odjela Vrhovnog suda Federacije BiH sa sjednice od 11.9.2003. god.)
Ĉlan 22. Zakona o privatizaciji preduzeća
OPĆA POTRAŽIVANJA OSOBA KOJE SU UMRLE U VREMENU OD 23.3.1992. GODINE DO 6.12.1997. GODINE, KAO DANA STUPANJA NA SNAGU ZAKONA O PRIVATIZACIJI PREDUZEĆA, NE MOGU BITI PREDMET ZAOSTAVŠTINE U OSTAVINSKOM POSTUPKU.
Iz obrazloţenja:
Ne mogu biti predmet raspravljanja zaostavštine lica umrlih prije 6.12.1997. god., njegovi opći certifikati, već se takvo potraţivanje, pod uvjetima iz ĉl. 22.
Zakona o privatizaciji preduzeća neposredno u Zavodu za platni promet, upisuje na njegovu maloljetnu djecu.
Naime, ako je osoba koja bi imala pravo na opće potraţivanje (certifikat) po ĉl. 21. Zakona o privatizaciji preduzeća, umrla iza 23.3.1992. god. pa do 6.12.1997. god. kao dana stupanja na snagu Zakona, opće potraţivanje koje bi joj pripalo da je ţiva, pripada zajedniĉki njezinoj maloljetnoj djeci (ĉl. 22. Zakona).
Dok se opća potraţivanja, na jedinstvene raĉune graĊana, unose po nalogu Agencije za privatizaciju u FBiH, a na osnovu evidencije koju dostavlja Federalno ministarstvo unutarnjih poslova, opća potraţivanja umrlih osoba iz ĉl. 22. spomenutog Zakona, evidentiraju se na temelju prijave koju za maloljetnu djecu podnosi roditelj, staratelj ili usvojitelj, općinskoj sluţbi nadleţnoj za poslove opće uprave. Prijava se podnosi na posebnom obrascu, nakon ĉega općinska sluţba izdaje uvjerenje o pravu na opće potraţivanje. Uvjerenje se dostavlja nadleţnoj agenciji radi evidentiranja i proslijeĊivanja Zavodu za platni promet (ĉlan 5. i 6. Uputstva o evidenciji i realizaciji potraţivanja graĊana sa jedinstvenog raĉuna).
Iz navedenih propisa proizilazi da se u ostavinskom postupku iza osoba urmlih prije 6.12.1997. godine ne moţe odluĉivati o nasljeĊivanju općih certifikata. Stoga bi općinski sudovi trebali odbiti unošenje u ostavinsku masu i općih potraţivanja (certifikata) umrlih osoba, pa i onda kada je greškom došlo do evidentiranja tog potraţivanja na raĉunu umrle osobe, polazeći od naprijed navedenih prinudnih propisa.
Ako ipak doĊe do toga da se u ostavinskom postupku odluĉi o nasljeĊivanju općih potraţivanja osoba iz ĉlana 22. Zakona o privatizaciji preduzeća, mislimo da takvo rješenje o nasljeĊivanju ne obavezuje Zavod, odnosno Agenciju za privatizaciju i ne moţe posluţiti kao temelj za promjene na jedinstvenom raĉunu graĊana. Ovo stoga što pravomoćno rješenje o nasljeĊivanju obavezuje samo uĉesnike ostavinskog postupka (nasljednike, legatare i druge osobe koje ostvaruju neko pravo u ostavinskom postupku).
Pri ovome treba imati u vidu da svoje nepravilno rješenje o nasljeĊivanju prvostepeni sud moţe izmijeniti samo povodom blagovremene ţalbe, a drugostepeni sud i kada je ţalba neblagovremena, ali oba pod uvjetom da se time ne vrijeĊaju prava drugih sudionika, zasnovana na rješenju o nasljeĊivanju.
(Zakljuĉak graĊanskog odjela Vrhovnog suda Federacije BiH sa sjednice od 11.9.2003. god.)
