Page 1 of 1

Relenvatna cinjenica prilikom odlucivanja o povratu u prijasnje stanje

PostPosted:Wed Jun 19, 2019 1:16 pm
by comodore
RELEVANTNA ČINJENICA PRILIKOM ODLUČIVANJA O POVRATU U PRIJAŠNJE STANJE
Zakon o parničnom postupku

član 328

Činjenica koja je relevantna za odlučivanje o prijedlogu za povrat u prijašnje stanje zbog propusta pripravnika punomoćnika tužitelja da pristupi na ročište je između ostalih i ta da je on usljed opravdanih razloga koji se nisu mogli predvidjeti niti izbjeći propustio da o nemogućnosti pristupa obavijesti advokatski ured.

Obrazloženje:

"Povodom prijedloga tužitelja za povrat u prijašnje stanje, prvostepeni sud je zakazao raspravu i nakon ocjene izvedenih dokaza donio rješenje od 21. 11.2014. godine, kojim je odbio prijedlog za povrat parnice u prijašnje stanje. Ovakvo rješenje doneseno je nakon što je prvostepeni sud utvrdio da ocjenom priložene medicinske dokumentacije nije mogao zaključiti da su kod pripravnika punomoćnika tužitelja postojale takve zdravstvene tegobe koje bi ga spriječile da pristupi na zakazanu glavnu raspravu 24. 10. 2014. godine, ili da svog principala obavijesti o nemogućnosti pristupa. Prvostepeni sud zaključuje da pripravnik punomoćnika tužitelja D. V. nije dokazima potkrijepio svoj navod da je bio zadržan u zdravstvenoj ustanovi, i to u bolničkom krevetu navedenog dana sve do 13,00 sati, budući da nije dostavio protokol te zdravstvene ustanove o njegovom zadržavanju i smještaju u bolnicu. Takođe prvostepeni sud cijeni da nalaz i mišljenje dr. A. H. od 24. 10. 2014. godine ne predstavlja valjan dokaz o stvarnim zdravstvenim tegobama pripravnika punomoćnika tužitelja, jer bi takav dokument morao biti izdat od strane zdravstvene ustanove u kojoj je taj ljekar zaposlen, što u konkretnom nije slučaj.

Drugostepeni sud je, odlučujući o navodima žalbe tužitelja, ispitao kako pobijano prvostepeno rješenje kojim se tužba smatra povučenom, tako i pobijano rješenje kojim je odbijen prijedlog za povrat u prijašnje stanje, budući da se takvo rješenje ne može pobijati posebnom žalbom, ali može žalbom protiv odluke o glavnoj stvari. Prihvativši u cijelosti činjenične i pravne razloge date u obrazloženju rješenja kojim je odbijen prijedlog za povrat u prijašnje stanje, kao i rješenja o povlačenju tužbe, drugostepeni sud je odbio žalbu tužitelja.

Suprotno revizijskim tvrdnjama, ovaj sud cijeni da je prvostepeni sud ocjenu izvedenih dokaza izvršio u skladu sa odredbom člana 8. Zakona o parničnom postupku, cijeneći svaki dokaz zasebno i sve dokaze zajedno, pri čemu ta ocjena dokaza nije bila arbitrarna, kako je to pravilno zaključio u razlozima svoje odluke i drugostepeni sud. Slobodnoj ocjeni dokaza od strane suda stranka ne može osnovano suprotstaviti svoju ocjenu dokaza, pogotovo kada ova uključuje u sebi i prigovore činjenične prirode, koji u revizijskom postupku nisu relevantni (član 240. stav 2. ZPP).

Bez osnova je i prigovor revidenta u pogledu odluke prvostepenog suda o odbijanju prijedloga za saslušanje svjedoka. Nižestepeni sudovi su pravilno utvrdili činjenicu koja je relevantna za odlučivanje o prijedlogu za povrat u prijašnje stanje, tj. da do propusta pripravnika punomoćnika tužitelja da pristupi na ročište ili da o eventualnoj nemogućnosti pristupa obavijesti advokatski ured, nije došlo usljed opravdanih razloga koji se nisu mogli predvidjeti niti izbjeći. Naprotiv, ni po ocjeni ovog suda, okolnost da u advokatskom uredu punomoćnika tužitelja nisu znali da li je pripravnik otišao na ročište ili nije, nije bila od uticaja na pravilno i zakonito odlučivanje o prijedlogu tužitelja za povrat u prijašnje stanje, te radi utvrđivanja te činjenice nije bilo potrebno izvoditi dokaze.

Nižestepeni sudovi su takođe pravilno ocijenili da saslušanje supruge pripravnika punomoćnika tužitelja nije bilo od značaja za utvrđivanje njegove spriječenosti da pristupi na raspravu, imajući u vidu da je, prema navodima samog pripravnika, do spriječenosti pristupa na sud došlo usljed njegovog boravka u bolnici, koja činjenična tvrdnja se na pouzdan način mogla dokazati potvrdom zdravstvene ustanove u kojoj je pripravnik navodno bio zadržan.

Preostalim navodima revizije osporavaju se činjenična utvrđenja nižeste- penih sudova, zbog kojih se u smislu člana 240. stav 2. ZPP revizija ne može izjaviti, pa te navode ovaj sud nije ni razmatrao."



(Rješenje Vrhovnog suda Federacije BiH, 23 0 P 011642 15 Rev od 31.10.2018. godine)