Page 1 of 1

Propust suda da o prijedlogu za određivanje mjere osiguranja oduzimanja imovinske koristi

PostPosted:Tue Mar 24, 2020 9:34 am
by AntunHun
Propust suda da o prijedlogu za određivanje mjere osiguranja oduzimanja imovinske koristi odluči u roku od 7 (sedam) dana
10.
Član 17. stav 4. Zakona o oduzimanju nezakonito stečene imovine kaznenim djelom

OKOLNOST DA JE OD PODNOŠENJA PRIJEDLOGA ZA ODREĐIVANJE MJERE OSIGURANJA PA DO DANA ODLUČIVANJA O ISTOM PROTEKLO VIŠE OD SEDAM RADNIH DANA NE MOŽE BITI OSNOV ZA GUBITAK MOGUĆNOSTI PRVOSTUPANJSKOG SUDA DA O PREDMETNOM PRIJEDLOGU MJERODAVNO ODLUČUJE, JER SE RADI O INSTRUKTIVNOM ROKU KOJI, U OSNOVI, TREBA OSIGURATI PRAVOVREMENO ODLUČIVANJE O PRIJEDLOGU KANTONALNOG TUŽITELJA ZA ODREĐIVANJE PRIVREMENE MJERE.

Iz obrazloženja:

„Branitelj u žalbi ističe da nezakonitost osporenog rješenja proizlazi i iz činjenice da je prvostupanjski sud prilikom odlučivanja o prijedlogu kantonalnog tužitelja za određivanje privremene mjere nepravilno primijenio odredbu člana 17. stav 4. Zakona o oduzimanju nezakonito stečene imovine kaznenim djelom (u daljnjem tekstu Zakon - „Službene novine Federacije BiH“ broj 71/14), da ova odredba propisuje da se rješenje kojim se određuje privremena mjera ima donijeti u roku od sedam dana od dana podnošenja prijedloga, da je predmetni prijedlog podnesen zajedno sa optužnicom od 13.04.2015. godine (ista potvrđena


1 Službene novine FBiH broj 71/2014



28.04.2015. godine), te da je, in concreto, u vrijeme donošenja rješenja o privremenoj mjeri (21.09.2015. godine) već bila nastupila zakonska prekluzija za njegovo donošenje.

Ovi žalbeni prigovori također nisu osnovani.

Iz stanja spisa predmeta proizlazi da je optužnicom Kantonalnog tužiteljstva u Sarajevu broj T09 0 KTPO 0007140 08 od 13.04.2015. godine optuženiku A.V. na teret stavljeno da je radnjama bliže navedenim u istoj počinio produženo kazneno djelo Zloupotreba položaja ili ovlasti iz člana 383. stav 3. u vezi sa stavom 1. i članom 55. KZ FBiH, da je kantonalni tužitelj u istoj predložio da sud prema imenovanom odredi privremenu mjeru osiguranja imovinske koristi pribavljene kaznenim djelom (zabrana otuđenja i opterećenja nekretnine upisane u z.k. ul. K.O. ..., k.č. ..., u naravi Posebni dio stambeno-poslovne zgrade, koji se sastoji od poslovnog prostora br. 1 površine 191,56 m2, ostave 1 površine 13,68 m2 i ostave 2 površine 4,20 m2, u ukupnoj površini od 209,44 m2 – poslovni prostor 209 m2), te da predmetni optužni akt, također, sadrži i prijedlog za zabilježbu tražene zabrane u zemljišnim knjigama Zemljišno-knjižnog ureda Općinskog suda u Sarajevu. Ranije navedena optužnica je u Kantonalnom sudu u Sarajevu primljena dana 14.04.2015. godine, a od strane suca za prethodno saslušanje tog suda ista je u cijelosti potvrđena dana 28.04.2015. godine. Treba istaći da u ovoj fazi postupka prvostupanjski sud (funkcionalno je nadležan bio sudac za prethodno saslušanje) o prijedlogu kantonalnog tužitelja za određivanje privremene mjere nije odlučivao. Dalje podaci iz spisa predmeta ukazuju da se optuženi na ročištu za izjašnjenje o krivnji izjasnio da nije kriv po potvrđenoj optužnici, da je nakon tog izjašnjenja spis proslijeđen vijeću radi zakazivanja glavnog pretresa, da je u ovoj fazi postupka kantonalni tužitelj podneskom broj T09 0 KTPO 0007140 08 od 15.09.2015. godine urgirao donošenje odluke o prijedlogu za određivanje privremene mjere osiguranja iz optužnice, te da je, upravo nakon ovako podnesene urgencije, izvanraspravno vijeće prvostupanjskog suda donijelo odluku vezano za navedeni prijedlog – u konkretnom slučaju se radi o rješenju broj 09 0 K 023659 15 K od 21.09.2015. godine. Kako je od momenta podnošenja predmetnog prijedloga (13.04.2015. godine), do dana donošenja pobijanog rješenja (21.09.2015. godine), nesporno protekao vremenski period duži od sedam radnih dana, to je, onda, po stavu optuženikova branitelja, a sve sukladno odredbi člana 17. stav
4. Zakona, u međuvremenu nastupila zakonska prekluzija za donošenje rješenja o privremenoj mjeri. Prvostupanjski sud je mogao odlučivati o prijedlogu kantonalnog tužitelja jer rok iz prethodno navedene odredbe nije prekluzivan.

Neprihvatljiva je tvrdnja iz žalbe optuženikova branitelja da prvostupanjski sud, zbog toga što je od podnošenja prijedloga za određivanje privremene mjere osiguranja imovinske koristi stečene kaznenim djelom pa do odlučivanja o tom prijedlogu protekao vremenski period duži od sedam dana, predloženu mjeru nije mogao izreći, odnosno da je, postupajući suprotno prethodno navedenom, na konkretan slučaj nepravilno primijenio odredbu člana 17. stav 4. ranije navedenog Zakona, koja propisuje da rješenje kojim se određuju mjere osiguranja do podizanja optužnice donosi sudac za prethodni postupak, nakon podizanja optužnice do njenog potvrđivanja sudac za prethodno saslušanje, a nakon potvrđivanja optužnice, sudac pojedinac ili vijeće kaznenog odjeljenja suda u skladu sa ZKP FBiH, najkasnije u roku sedam radnih dana od dana podnošenja prijedloga od strane tužitelja. Predmetnom odredbom je, dakle, prvenstveno određena funkcionalna nadležnost pojedinih procesnih subjekata za odlučivanje o prijedlogu mjerodavnog tužitelja za određivanje mjere osiguranja ovisno o fazi konkretnog kaznenog postupka, a potom i instruktivni rok od najmanje sedam radnih dana u odnosu na dan podnošenja prijedloga u kojem sudac za prethodno saslušanje (Kps faza), odnosno sudac pojedinac ili vijeće kaznenog odjeljenja nadležnog suda sukladno odgovarajućim odredbama



ZKP FBiH (K faza), donose rješenje kojim se predložene mjere osiguranja određuju ili eventualno odbija njihova primjena“.

(Rješenje Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj: 09 0 K 023659 15 Kž od 18.02.2016. godine)


https://www.bih-pravo.org/