• Home

  • Ovo je index stranica foruma
Nekretnine, vlasništvo, posjed, stanovi, kuće, imovina, stvari u Bosni i Hercegovini
 #539  Postao/la comodore
 sri svi 15, 2019 12:02 pm
PRIMJENA ZAKONA NA POSTUPAK LEGALIZACIJE
Zakon o uređenju prostora i građenju

član 196 stav 1

Postupak legalizacije pokrenut pred nadležnim organom do dana stupanja na snagu ranije važećeg Zakona o uređenju prostora i građenju, okončaće se po odredbama tog zakona, osim ako je važeći Zakon o uređenju prostora i građenju povoljniji za investitora.

Obrazloženje:

"Iz podataka spisa predmeta proizlazi da je rješenjem Odjeljenja za prostorno uređenje broj … od 10.10.2011. godine odobrena tužiocu kao investitoru legalizacija izgrađenog predmetnog porodičnog stambenog objekta, u kojem rješenju je naznačeno da se legalizacija, odnosno odobrenje za građenje daje privremeno i traje najduže do momenta privođenja zemljišta krajnjoj namjeni u skladu sa Regulacionim planom "Centar grada", s tim da je investitor dužan objekat, ukoliko to zahtijeva nadležni organ, ukloniti i ranije. U tom rješenju je u tački 5. dispozitiva naznačeno da je rješenje o utvrđivanju konačnog iznosa naknade za uređenje gradskog građevinskog zemljišta i rente za legalizaciju tog izgrađenog objekta, donijeto od strane tog organa pod brojem … od 27.09.2011. godine, kojim je utvrđena tužiocu obaveza plaćanja naknade za privremenu legalizaciju tog objekta i to naknade za uređenje gradskog građevinskog zemljišta u iznosu od 2.407,63 KM i naknade za prirodnu pogodnost građevinskog zemljišta (jednokratne rente) u iznosu od 1.261,87 KM. Te naknade su, kako je u obrazloženju tog rješenja navedeno, utvrđene u konačnom iznosu prema zapisnicima o utvrđivanju visine tih naknada od 27.09.2011. godine, primjenom članova 16. do 43. Odluke o građevinskom zemljištu ("Službeni glasnik opštine Bijeljina" broj 10/11) i člana 10. Odluke o legalizaciji bespravno započetih ili izgrađenih objekata ili dijelova objekata na području opštine Bijeljina ("Službeni glasnik opštine Bijeljina" broj 7/11), a na osnovu člana 55. Zakona iz 2010. godine, kojim je propisano da rješenje o visini tih naknada donosi nadležni organ jedinice lokalne samouprave na osnovu programa i uređenja građevinskog zemljišta, u skladu sa propisima kojima je ta oblast uređena.

Nakon toga je Odjeljenje za stambene poslove donijelo, po službenoj dužnosti, pomenuto rješenje od 11.03.2015. godine kojim se tužiocu utvrđuje obaveza plaćanja naknade za legalizaciju izgrađenog predmetnog stambenog objekta i to naknade za uređenje gradskog građevinskog zemljišta u iznosu od 5.994,39 KM i rente u iznosu od 2.308,25 KM, pozivajući se na odredbe člana 73. i 74. važećeg Zakona kojima je propisana obaveza investitora da prije dobijanja građevinske dozvole plati te naknade, pri čemu su te naknade utvrđene u skladu sa Odlukom o uređenju prostora i građevinskom zemljištu ("Službeni glasnik grada Bijeljina" broj 11/14) i Odlukom o visini troškova uređenja gradskog građevinskog zemljišta ("Službeni glasnik grada Bijeljina" broj 11/14), shodno kojim je utvrđeno da tužilac nije platio pune iznose tih naknada već da je platio 80% od tih naknada, koje plaćanje je izvršio prema Odluci o građevinskom zemljištu ("Službeni glasnik opštine B." broj 10/11 i 19/11) a ne prema pomenutoj Odluci o uređenju prostora i građevinskom zemljištu ("Službeni glasnik grada B." broj 11/14). Osporenim aktom je odbijena žalba tužioca na to rješenje, a pobijanom presudom je tužba uvažena i osporeni akt poništen, sa razlozima koji su već izneseni u uvodnom dijelu obrazloženja ove presude.

Pobijana presuda je pravilna i zakonita.

Naime, članom 10. Odluke o legalizaciji bespravno započetih ili izgrađenih objekata ili dijelova objekata na području oštine Bijeljina ("Službeni glasnik opštine Bijeljina" broj 7/11), na osnovu koje odluke je tužiocu rješenjem Odjeljenja za prostorno uređenje od 27.09.2011. godine utvrđena naknada za uređenje gradskog građevinskog zemljišta i jednokratna renta, je propisano da se naknada za troškove uređenja gradskog građevinskog zemljišta i naknada za prirodne nepogodnosti (jednokratna renta) plaća u punom iznosu za sve objekte, koje naknade su u konkretnom slučaju i utvrđene u konačnom iznosu za predmetni tužiočev objekat, u skladu sa članom 55. Zakona iz 2010. godine. Stoga se taj zakon jedino može primjeniti u konkretnom slučaju, kako je to pobijanom presudom nižestepeni sud pravilno zaključio, imajući u vidu da je važećim Zakonom propisano u članu 196. stav 1. da upravni postupak pokrenut pred nadležnim organom do dana stupanja na snagu tog zakona, okončaće se po odredbama zakona koji bio na snazi u vrijeme pokretanja postupka, osim ako je važeći Zakon povoljniji za investitora.

Shodno tome, nije bilo osnova za primjenu važećeg Zakona u konkretnom slučaju, čije odredbe člana 166. se odnose na privremeno zadržavanje objekata do privođenja zemljišta krajnjoj namjeni prema sprovedbenom dokumentu prostornog uređenja, o čemu se ne radi u konkretnom slučaju jer je za tužiočev objekat dana 10.11.2011.godine izdato rješenje o legalizaciji, u kojem je u tački 5. dispozitiva navedeno da je od strane tog organa donijeto pomenuto rješenje od 27.09.2011. godine o utvrđivanju konačnog iznosa naknade za uređenje gradskog građevinskog zemljišta i rente za legalizaciju predmetnog izgrađenog porodičnog stambenog objekta. To znači da se u konkretnom slučaju i ne radi o bespravno izgrađenom objektu. Stoga je bez uticaja što je to rješenje o legalizaciji dato privremeno, do privođenja zemljišta trajnoj namjeni u skladu sa regulacionim planom, kako je to pravilno zaključeno u pobijanoj presudi, a koje razloge prihvata i ovaj sud.

Pri tome nije od uticaja ni to što je odredbom člana 152. važećeg Zakona, na koji se nižestepeni sud pozvao, propisano da se za individualne stambene objekte čija je bruto građevinska površina manja od 400 m2, kada organ nadležan za izdavanje građevinske dozvole utvrdi da objekat koji je predmet legalizacije ispunjava propisane uslove, naknadna građevinska i upotrebna dozvola izdaje istim rješenjem. To iz razloga što se u konkretnom slučaju postupak legalizacije jedino i mogao izvršiti prema Zakonu iz 2010. godine, prema kojem je započeta legalizacija, koji zakon je nesporno povoljniji za investitora, po kojem zakonu je tužilac navedene naknade platio u konačnom iznosu, imajući u vidu da se u konkretnom slučaju i nije radilo o privremenom zadržavanju objekta, već o legalizaciji objekta, koja je bila uslovljena privođenjem zemljišta trajnoj namjeni u skladu sa regulacionim planom. Zbog toga nisu ispunjeni uslovi da se tužiocu u smislu važećeg Zakona, odnosno Odlukom o uređenju prostora i građevinskom zemljištu ("Službeni glasnik grada Bijeljina"broj 11/14) i Odlukom o visini troškova uređenja gradskog građevinskog zemljišta ("Službeni glasnik grada Bijeljina" broj 11/14), utvrđuje razlika za plaćanje naknada koje je on u skladu sa Zakonom iz 2010 godine i opštinskim odlukama donesenim na osnovu tog zakona, već platio."



(Presuda Vrhovnog suda Republike Srpske, 12 0 U 005200 16 Uvp od 9.11.2018. godine)

O nama

Forum Pravo BiH je pokrenut sa ciljem poticanja i poboljšanja komunikacije unutar pravne struke

Pravo BiH

Responzivni forum