ZAKON O ZAŠTITI SVJEDOKA POD PRIJETNJOM I UGROŽENIH SVJEDOKA
Primjena mjera zaštite i status „zaštićenog svjedoka“
Članovi 14. do 22. Zakona o zaštiti svjedoka pod prijetnjom i ugroženih svjedoka
Primjenom navedenih mjera zaštite svjedok „A“ nije dobio status „zaštićenog svjedoka“ u smislu odredaba iz članova 14. do 22. Zakona o zaštiti svjedoka pod prijetnjom i ugroženih svjedoka, kako se to u žalbi pogrešno navodi, u kojem slučaju bi zapisnik o njegovom saslušanju, u skladu sa članom 21. navedenog zakona, samo bio pročitan na glavnom pretresu.
Iz obrazloženja:
„Neosnovan je žalbeni prigovor branioca optuženog koji se odnosi na status svjedoka
„A“, koji je u toku pretresa uživao određene mjere zaštite, budući da iz rješenja prvostepenog vijeća od 18.12.2005. godine, proizilazi da je navedeni svjedok dobio pseudonim „A“, njegovi su lični podaci zaštićeni, a istom je na glavnom pretresu omogućeno da svjedoči uz korištenje elektronskog uređaja za promjenu glasa i slike. Primjenom navedenih mjera zaštite svjedok „A“ nije dobio status „zaštićenog svjedoka“ u smislu odredaba iz članova 14. do 22. Zakona o zaštiti svjedoka pod prijetnjom i ugroženih svjedoka, kako se to u žalbi pogrešno navodi, u kojem slučaju bi zapisnik o njegovom saslušanju, u skladu sa članom 21. navedenog zakona, samo bio pročitan na glavnom pretresu. Suprotno navedenom, svjedok „A“ je bio lično prisutan na glavnom pretresu, te je svoj iskaz dao neposredno pred sudećim vijećem, pa kako je isti, u skladu sa odredbom iz člana 262. ZKP BiH bio unakrsno ispitan od strane odbrane optuženog, na isti način kao i drugi svjedoci, žalbeni prigovor da je određivanjem navedenih mjera spriječeno unakrsno ispitivanje svjedoka u punom obimu, nije osnovan, te je kao takav i odbijen. Navod odbrane da su identitet svjedoka„A“ znali i prije nego su istom određene mjere zaštite, prema mišljenju ovog vijeća, nema nikakvog uticaja na ispravnost odluke suda da iste ipak odredi. Ovo iz razloga što svrha zaštite identiteta svjedoka nije samo da se isti zaštiti od eventualnog uticaja optuženog na svjedoka do momenta njegovog saslušanja na glavnom pretresu, kada se najkasnije, u skladu sa članom 12. stav 8. pomenutog zakona, njegov identitet odbrani svakako mora otkriti, već i da se isti ne otkriva u javnosti, te da se na taj način zaštiti privatnost ugrožene osobe i spriječe eventualne posljedice koje bi svjedok imao ukoliko bi njegov identitet bio otkriven trećim licima koja ne učestvuju u postupku.“
(Iz presude Suda BiH broj: X-KRŽ 05/16 od 27.10.2006. godine)
Primjena mjera zaštite i status „zaštićenog svjedoka“
Članovi 14. do 22. Zakona o zaštiti svjedoka pod prijetnjom i ugroženih svjedoka
Primjenom navedenih mjera zaštite svjedok „A“ nije dobio status „zaštićenog svjedoka“ u smislu odredaba iz članova 14. do 22. Zakona o zaštiti svjedoka pod prijetnjom i ugroženih svjedoka, kako se to u žalbi pogrešno navodi, u kojem slučaju bi zapisnik o njegovom saslušanju, u skladu sa članom 21. navedenog zakona, samo bio pročitan na glavnom pretresu.
Iz obrazloženja:
„Neosnovan je žalbeni prigovor branioca optuženog koji se odnosi na status svjedoka
„A“, koji je u toku pretresa uživao određene mjere zaštite, budući da iz rješenja prvostepenog vijeća od 18.12.2005. godine, proizilazi da je navedeni svjedok dobio pseudonim „A“, njegovi su lični podaci zaštićeni, a istom je na glavnom pretresu omogućeno da svjedoči uz korištenje elektronskog uređaja za promjenu glasa i slike. Primjenom navedenih mjera zaštite svjedok „A“ nije dobio status „zaštićenog svjedoka“ u smislu odredaba iz članova 14. do 22. Zakona o zaštiti svjedoka pod prijetnjom i ugroženih svjedoka, kako se to u žalbi pogrešno navodi, u kojem slučaju bi zapisnik o njegovom saslušanju, u skladu sa članom 21. navedenog zakona, samo bio pročitan na glavnom pretresu. Suprotno navedenom, svjedok „A“ je bio lično prisutan na glavnom pretresu, te je svoj iskaz dao neposredno pred sudećim vijećem, pa kako je isti, u skladu sa odredbom iz člana 262. ZKP BiH bio unakrsno ispitan od strane odbrane optuženog, na isti način kao i drugi svjedoci, žalbeni prigovor da je određivanjem navedenih mjera spriječeno unakrsno ispitivanje svjedoka u punom obimu, nije osnovan, te je kao takav i odbijen. Navod odbrane da su identitet svjedoka„A“ znali i prije nego su istom određene mjere zaštite, prema mišljenju ovog vijeća, nema nikakvog uticaja na ispravnost odluke suda da iste ipak odredi. Ovo iz razloga što svrha zaštite identiteta svjedoka nije samo da se isti zaštiti od eventualnog uticaja optuženog na svjedoka do momenta njegovog saslušanja na glavnom pretresu, kada se najkasnije, u skladu sa članom 12. stav 8. pomenutog zakona, njegov identitet odbrani svakako mora otkriti, već i da se isti ne otkriva u javnosti, te da se na taj način zaštiti privatnost ugrožene osobe i spriječe eventualne posljedice koje bi svjedok imao ukoliko bi njegov identitet bio otkriven trećim licima koja ne učestvuju u postupku.“
(Iz presude Suda BiH broj: X-KRŽ 05/16 od 27.10.2006. godine)
