PRESTANAK MANDATA LICU IMENOVANOM NA FUNKCIJU DIREKTORA
Zakon o administrativnoj službi u upravi Republike Srpske
član 48
Licu koje je imenovano na funkciju direktora kada je prema Zakonu o administrativnoj službi u upravi Republike Srpske mandat na navedenoj funkciji bio neograničen, mandat prestaje po sili zakona, po isteku mandatnog perioda obzirom da je Zakon menjan tako što je propisano ograničenje trajanja mandata na period od 5 godina.
Obrazloženje:
"Prema utvrđenju nižestepenih sudova, rješenjem Vlade Republike Srpske od 27.08.2003. godine, tužiteljica je imenovana na dužnost direktora G. C. R. S.. Tome je prethodilo osnivanje Centra, na osnovu Odluke o osnivanju G. C. R. S., koju odluku je Vlada Republike Srpske donijela na sjednici održanoj dana 20.12.2001. godine. Stavom 2. navedene odluke je propisano da se na rad Centra primjenjuju propisi koji važe za republičke organe uprave, republičke ustanove i druge republičke institucije, ako ovom odlukom nije drugačije određeno. Saglasno stavu 2. odluke o osnivanju, te odredbi člana 1. i 2. stav 3. ZOAS, koji zakonski propis je bio na snazi u vrijeme imenovanja tužiteljice, pravilan je zaključak drugostepenog suda da su za razrješenje ovog spora relevantne odredbe ZOAS.
U vrijeme imenovanja tužiteljice (27.08.2003. godine), prema tadašnjem tekstu odredbe člana 48. mandat na navedenoj funkciji nije bio ograničen, kao što tužiteljica i navodi u tužbi. Međutim, ova zakonska odredba je mijenjana članom 10. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o administrativnoj službi u upravi Repbulike Srpske ("Službeni glasnik Republike Srpske” broj 49/06), koji je stupio na snagu dana 06.06.2006. godine, tako što je propisano ograničenje trajanja mandata na period od 5 godina, koje se odražava i na radno pravni status tužiteljice. Na isti način ograničenje mandata je propisano i odredbom člana 26. Zakona o državnim službenicima ("Službeni glasnik Republike Srpske" broj 118/08, 117/11, 37/12), koji zakonski propis je sada na snazi. Od dana stupanja na snagu navedenih izmjena zakona, a pogotovo od dana imenovanja tužiteljice, pa do njenog razrješenja (12.09.2013. godine) je prošao mandatski period od 5 godina. Protekom tog perioda, po sili zakona, tužiteljica je izgubila pravo obavljanja navedene funkcije, a činjenica da je i po isteku mandata, sve do donošenja rješenja o razrješenju, obavljala tu funkciju, nije na njenu štetu.
Kako je, dakle, po sili zakona tužiteljica izgubila pravo da obavlja spornu funkciju, te kako nema automatskog produženja mandata, bez obzira što je po tužbi tužiteljice u upravnom sporu poništeno rješenje o razrješenju (koje je deklaratornog karaktera), nema mjesta nalaganju tuženoj da tužiteljicu vrati na dužnost direktora G. C. R. S., niti nalaganju isplate razlike plate, kako je to pravilno zaključio i drugostepeni sud.
Tužiteljici, saglasno odredbi člana 48. stav 4. ZOAS, po isteku mandata, pripada pravo da se vrati na ranije radno mjesto, ali tužiteljica u tom pravcu nije postavila zahtjev, niti je utvrđeno koje je poslove obavljala prije imenovanja na spornu funkciju.
Prema tome, pobijanom odlukom je pravilno, usvajanjem žalbe tužene, prvostepena presuda preinačena i zahtjev tužiteljice odbijen.
Iz datih razloga, revizioni navodi kojima tužiteljica ponavlja navode tužbe da je imenovana bez ograničenja mandata i da ne može biti razrješena i kojima se poziva na presudu koju je ishodila u upravnom sporu, ne mogu ishoditi drugačiju odluku u ovoj parnici. Tužiteljica se u revizionim navodima neosnovano poziva na Zakon o ministarskim, vladinim i drugim imenovanjima Republike Srpske, s obzirom da je odredbama ovog zakona propisana procedura prilikom imenovanja, dok isti ne sadrži odredbe koje bi bile primjenjive u odnosu na radno pravni status tužiteljice. Suprotno navodima iz revizije, drugostepena odluka nije zasnovana na dokazima koje je tužena priložila uz žalbu."
(Presuda Vrhovnog suda Republike Srpske, 71 0 Rs 212493 18 Rev od 13.12.2018. godine)
Zakon o administrativnoj službi u upravi Republike Srpske
član 48
Licu koje je imenovano na funkciju direktora kada je prema Zakonu o administrativnoj službi u upravi Republike Srpske mandat na navedenoj funkciji bio neograničen, mandat prestaje po sili zakona, po isteku mandatnog perioda obzirom da je Zakon menjan tako što je propisano ograničenje trajanja mandata na period od 5 godina.
Obrazloženje:
"Prema utvrđenju nižestepenih sudova, rješenjem Vlade Republike Srpske od 27.08.2003. godine, tužiteljica je imenovana na dužnost direktora G. C. R. S.. Tome je prethodilo osnivanje Centra, na osnovu Odluke o osnivanju G. C. R. S., koju odluku je Vlada Republike Srpske donijela na sjednici održanoj dana 20.12.2001. godine. Stavom 2. navedene odluke je propisano da se na rad Centra primjenjuju propisi koji važe za republičke organe uprave, republičke ustanove i druge republičke institucije, ako ovom odlukom nije drugačije određeno. Saglasno stavu 2. odluke o osnivanju, te odredbi člana 1. i 2. stav 3. ZOAS, koji zakonski propis je bio na snazi u vrijeme imenovanja tužiteljice, pravilan je zaključak drugostepenog suda da su za razrješenje ovog spora relevantne odredbe ZOAS.
U vrijeme imenovanja tužiteljice (27.08.2003. godine), prema tadašnjem tekstu odredbe člana 48. mandat na navedenoj funkciji nije bio ograničen, kao što tužiteljica i navodi u tužbi. Međutim, ova zakonska odredba je mijenjana članom 10. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o administrativnoj službi u upravi Repbulike Srpske ("Službeni glasnik Republike Srpske” broj 49/06), koji je stupio na snagu dana 06.06.2006. godine, tako što je propisano ograničenje trajanja mandata na period od 5 godina, koje se odražava i na radno pravni status tužiteljice. Na isti način ograničenje mandata je propisano i odredbom člana 26. Zakona o državnim službenicima ("Službeni glasnik Republike Srpske" broj 118/08, 117/11, 37/12), koji zakonski propis je sada na snazi. Od dana stupanja na snagu navedenih izmjena zakona, a pogotovo od dana imenovanja tužiteljice, pa do njenog razrješenja (12.09.2013. godine) je prošao mandatski period od 5 godina. Protekom tog perioda, po sili zakona, tužiteljica je izgubila pravo obavljanja navedene funkcije, a činjenica da je i po isteku mandata, sve do donošenja rješenja o razrješenju, obavljala tu funkciju, nije na njenu štetu.
Kako je, dakle, po sili zakona tužiteljica izgubila pravo da obavlja spornu funkciju, te kako nema automatskog produženja mandata, bez obzira što je po tužbi tužiteljice u upravnom sporu poništeno rješenje o razrješenju (koje je deklaratornog karaktera), nema mjesta nalaganju tuženoj da tužiteljicu vrati na dužnost direktora G. C. R. S., niti nalaganju isplate razlike plate, kako je to pravilno zaključio i drugostepeni sud.
Tužiteljici, saglasno odredbi člana 48. stav 4. ZOAS, po isteku mandata, pripada pravo da se vrati na ranije radno mjesto, ali tužiteljica u tom pravcu nije postavila zahtjev, niti je utvrđeno koje je poslove obavljala prije imenovanja na spornu funkciju.
Prema tome, pobijanom odlukom je pravilno, usvajanjem žalbe tužene, prvostepena presuda preinačena i zahtjev tužiteljice odbijen.
Iz datih razloga, revizioni navodi kojima tužiteljica ponavlja navode tužbe da je imenovana bez ograničenja mandata i da ne može biti razrješena i kojima se poziva na presudu koju je ishodila u upravnom sporu, ne mogu ishoditi drugačiju odluku u ovoj parnici. Tužiteljica se u revizionim navodima neosnovano poziva na Zakon o ministarskim, vladinim i drugim imenovanjima Republike Srpske, s obzirom da je odredbama ovog zakona propisana procedura prilikom imenovanja, dok isti ne sadrži odredbe koje bi bile primjenjive u odnosu na radno pravni status tužiteljice. Suprotno navodima iz revizije, drugostepena odluka nije zasnovana na dokazima koje je tužena priložila uz žalbu."
(Presuda Vrhovnog suda Republike Srpske, 71 0 Rs 212493 18 Rev od 13.12.2018. godine)
