Page 1 of 1

Pravo na amnestiju

PostPosted:Mon Aug 05, 2019 10:42 am
by AntunHun
PRAVO NA AMNESTIJU
Zakon o amnestiji

član 5 stav 2

Lice koje je osuđeno prema zakonu koji je prestao da važi za krivično djelo koje odgovara djelu koje nije obuhvaćeno amnestijom, nema pravo na amnestiju za to djelo.

Obrazloženje:

"Odredbom člana 1. Zakona o amnestiji ("Službeni glasnik Republike Srpske", broj 61/18), propisano je da se daje amnestija licima koja su osuđena pravosnažnom presudom sudova u Republici Srpskoj, a koja su se na dan stupanja na snagu ovog zakona (14.7.2018. godine) zatekla na izdržavanju kazne zatvora u kazneno-popravnim ustanovana u Republici Srpskoj, Federaciji Bosne i Hercegovine ili inostranstvu, kao i za lica koja su pravosnažno osuđena, a nisu upućena na izdržavanje izrečene kazne zatvora, izuzev lica koja to pravo ne mogu ostvariti zbog postojanja okolnosti i pod uslovima predviđenim odredbom člana 5. istog zakona.

Odredbom članom 5. stav 1. tačke 6. i 7. Zakona o amnestiji je propisano da pravo na amnestiju nemaju lica koja su počinila taksativno navedena krivična djela propisana Krivičnim zakonikom Republike Srpske ("Službeni glasnik Republike Srpske", broj 64/17) i Krivičnim zakonom Republike Srpske ("Službeni glasnik Republike Srpske", broj 49/03, 108/04, 37/06, 70/06, 73/10, 1/12 i 67/13), između ostalih i krivična djela protiv života i tijela

(teško ubistvo iz člana 125./149.).

Odredbom člana 5. stav 2. Zakona o amnestiji je propisano da pravo na amnestiju nemaju lica koja se nalaze na izdržavanju kazne zatvora za krivična djela iz stava 1. tačke 6. i 7. ovog člana, a koja su osuđena i prema zakonima koji su prestali da važe.

Žalbenim prigovorima se ne može osporiti pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja. S obzirom da krivično djelo ubistvo iz člana 36. stav 2. tačka 3. KZ RS-Posebni dio ("Službeni list SR BiH", broj 16/77, sa izmjenama), po svim bitnim obilježjima odgovara krivičnom djelu teško ubistvo iz člana 125. stav 1. tačke 5. i 6. Krivičnog zakonika Republike Srpske i člana 149. stav 1. tačke 4. i 5. Krivičnog zakona Republike Srpske, to osuđeni, u smislu odredbe člana 5. stav 2. u vezi stavom 1. tačke 6. i 7. Zakona o amnestiji, nema pravo na amnestiju za krivično djelo ubistvo iz člana 36. stav 2. tačka 3. KZ RS-Posebni dio, jer je za to djelo osuđen prema zakonu koji je prestao da važi i radi se o krivičnom djelu koje nije obuhvaćeno amnestijom, u skladu sa citiranim odredbama Zakona o amnestiji.

Slijedom navedenog, pravilno je prvostepeni sud, u skladu sa odredbom člana 1. i 3. Zakona o amnestiji, dao osuđenom amnestiju samo za krivično djelo teško djelo protiv opšte sigurnosti ljudi i imovine iz člana 177. stav 1. u vezi sa članom 172. stav 1. KZ RS-Posebni dio, za koje mu je navedenom pravosnažnom presudom utvrđena kazna zatvora u trajanju od 4 (četiri) godine, na način da je jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 15 (petnaest) godina, umanjio za 25% od prethodno utvrđene kazne zatvora za to krivično djelo, u skladu sa članom 3. Zakona o amnestiji, što ukupno iznosi 1 (jednu) godinu, tako da preostali dio izrečene jedinstvene kazne zatvora iznosi 14 (četrnaest) godina.

Kako je dopunu žalbe osuđenog, njegov bračni drug osuđenog, S.Ž., dostavila izvan roka propisanog u odredbi člana 306. stav 1. ZKP RS, to ovaj sud, u smislu citirane zakonske odredbe, te člana 9. stav 2. Zakona o amnestiji, istu nije razmatrao.

Na osnovu navedenog, odlučeno je kao u izreci ovog rješenja, primjenom odredbe člana 337. stav 3. Zakona o krivičnom postupku Republike Srpske, člana 1 i 3., te člana 5. stav 1. i 2. u vezi sa tačkom 6. i 7. Zakona o amnestiji."



(Rješenje Vrhovnog suda Republike Srpske, 11 0 K 020944 18 Kž od 6.9.2018. godine)

https://forum.ba/