TROŠKOVI POSTUPKA U SLUČAJU SMANJENJA TUŽBENOG ZAHTJEVA U TOKU POSTUPKA
Zakon o parničnom postupku
član 386 stav 2
Kada tužitelj u toku postupka smanji tužbeni zahtjev, pravilna odluka o troškovima postupka se može donijeti samo na osnovu utvrđivanja parcijalnog uspjeha stranaka u parnici.
Obrazloženje:
"Naime, tužitelj je u toku ovog postupka smanjivao tužbeni zahtjev dva puta, zbog čega se pravilna odluka o troškovima postupka može donijeti samo na osnovu utvrđivanja parcijalnog uspjeha stranaka u parnici. Nižestepeni sudovi su svoju odluku o troškovima postupka zasnovali na ocjeni da je tužitelj u ovoj parnici uspio u cijelosti, budući da mu je presudom dosuđen iznos naknade koji je konačno opredijeljen na posljednjem ročištu za glavnu raspravu dana 30. 5. 2014. godine. Tuženi smatra da je tužitelj u ovoj parnici djelimično uspio, jer konačno postavljeni tužbeni zahtjev predstavlja 60% od iznosa tužbenog zahtjeva postavljenog u tužbi, pa da je, shodno tome, sud odluku o troškovima trebao donijeti primjenom odredbe člana 386. stav 2., a ne člana 386. stav 1. ZPP.
Djelimično prihvatajući navode tuženog, ovaj sud je ocijenio da nižestepeni sudovi nisu pravilno primijenili odredbe člana 386. ZPP jer prilikom donošenja presude nisu utvrđivali parcijalni uspjeh stranaka u različitim stadijima ovog postupka, a s obzirom na činjenicu da je tužitelj dva puta nakon podnošenja tužbe smanjivao tužbeni zahtjev.
Imajući u vidu naprijed navedeno, ovaj sud je na osnovu odredbe člana 250. stav 1. ZPP odlučio da preinači odluku o troškovima parničnog postupka, pa je obračunao troškove stranaka na sljedeći način:
Budući da su i tužitelj i tuženi postavili zahtjev za naknadu troškova postupka, sud je utvrdio ukupne troškove tužitelja, koji se sastoje od troškova za sastav tužbe u iznosu od 680,00 KM (60% uspjeha u sporu), troškova zastupanja na pripremnom ročištu dana 20. 1. 2014. u iznosu od 569,00 KM (79% uspjeha u sporu), zastupanja na glavnoj raspravi dana 4. 4. 2014. godine u iznosu od 569,00 KM (79% uspjeha u sporu), te zastupanja na ročištu dana 30. 5. 2014. godine (nastavak glavne rasprave-50% AT) u iznosu od 360,00 KM (100% uspjeh u sporu), tako da troškovi zastupanja ukupno iznose 2.178,00 KM, a sa uvećanjem od 17% (PDV), iznose 2.548,20 KM. Sud je prilikom utvrđivanja uspjeha tužitelja u ovoj parnici imao u vidu da je u tužbi od 4. 6. 2010. godine vrijednost spora bila označena u iznosu od 30.426,50 KM, da je tužitelj na pripremnom ročištu dana 20. 1. 2014. godine smanjio tužbeni zahtjev na iznos od 24.266,00 KM, te da je tužbeni zahtjev konačno opredijelio na glavnoj raspravi dana 30. 5. 2014. godine u iznosu od 19.117,20 KM. Pored navedenih troškova, tužitelju pripadaju i troškovi vještačenja koje je izvršeno u ovom parničnom postupku u iznosu od 1.000,00 KM, te troškovi sudske takse od 1.147,00 KM, što sve ukupno iznosi 4.695,24 KM.
Troškovi koji su priznati tuženom, shodno njegovom uspjehu u parnici, iznose ukupno 763,30 KM, a sastoje se od troškova za sastav odgovora na tužbu u iznosu od 350,40 KM (37% uspjeha u parnici), zastupanja tuženog na ročištu dana 20. 1.2014. godine u iznosu od 151,20 KM (21% uspjeha u parnici), zastupanja na glavnoj raspravi dana 4. 4. 2014. godine u iznosu od 151,20 KM (21% uspjeha u parnici), što ukupno iznosi 652,40 KM, a sa uvećanjem za 17% (PDV) 763,30 KM.
Prebijanjem utvrđenih troškova tužitelja i troškova tuženog je dobiven iznos od 3.931,94 KM, koji je tužitelju dosuđen ovom presudom."
(Presuda Vrhovnog suda Federacije BiH, 23 0 P 009590 15 Rev od 3.4.2018. godine)
Zakon o parničnom postupku
član 386 stav 2
Kada tužitelj u toku postupka smanji tužbeni zahtjev, pravilna odluka o troškovima postupka se može donijeti samo na osnovu utvrđivanja parcijalnog uspjeha stranaka u parnici.
Obrazloženje:
"Naime, tužitelj je u toku ovog postupka smanjivao tužbeni zahtjev dva puta, zbog čega se pravilna odluka o troškovima postupka može donijeti samo na osnovu utvrđivanja parcijalnog uspjeha stranaka u parnici. Nižestepeni sudovi su svoju odluku o troškovima postupka zasnovali na ocjeni da je tužitelj u ovoj parnici uspio u cijelosti, budući da mu je presudom dosuđen iznos naknade koji je konačno opredijeljen na posljednjem ročištu za glavnu raspravu dana 30. 5. 2014. godine. Tuženi smatra da je tužitelj u ovoj parnici djelimično uspio, jer konačno postavljeni tužbeni zahtjev predstavlja 60% od iznosa tužbenog zahtjeva postavljenog u tužbi, pa da je, shodno tome, sud odluku o troškovima trebao donijeti primjenom odredbe člana 386. stav 2., a ne člana 386. stav 1. ZPP.
Djelimično prihvatajući navode tuženog, ovaj sud je ocijenio da nižestepeni sudovi nisu pravilno primijenili odredbe člana 386. ZPP jer prilikom donošenja presude nisu utvrđivali parcijalni uspjeh stranaka u različitim stadijima ovog postupka, a s obzirom na činjenicu da je tužitelj dva puta nakon podnošenja tužbe smanjivao tužbeni zahtjev.
Imajući u vidu naprijed navedeno, ovaj sud je na osnovu odredbe člana 250. stav 1. ZPP odlučio da preinači odluku o troškovima parničnog postupka, pa je obračunao troškove stranaka na sljedeći način:
Budući da su i tužitelj i tuženi postavili zahtjev za naknadu troškova postupka, sud je utvrdio ukupne troškove tužitelja, koji se sastoje od troškova za sastav tužbe u iznosu od 680,00 KM (60% uspjeha u sporu), troškova zastupanja na pripremnom ročištu dana 20. 1. 2014. u iznosu od 569,00 KM (79% uspjeha u sporu), zastupanja na glavnoj raspravi dana 4. 4. 2014. godine u iznosu od 569,00 KM (79% uspjeha u sporu), te zastupanja na ročištu dana 30. 5. 2014. godine (nastavak glavne rasprave-50% AT) u iznosu od 360,00 KM (100% uspjeh u sporu), tako da troškovi zastupanja ukupno iznose 2.178,00 KM, a sa uvećanjem od 17% (PDV), iznose 2.548,20 KM. Sud je prilikom utvrđivanja uspjeha tužitelja u ovoj parnici imao u vidu da je u tužbi od 4. 6. 2010. godine vrijednost spora bila označena u iznosu od 30.426,50 KM, da je tužitelj na pripremnom ročištu dana 20. 1. 2014. godine smanjio tužbeni zahtjev na iznos od 24.266,00 KM, te da je tužbeni zahtjev konačno opredijelio na glavnoj raspravi dana 30. 5. 2014. godine u iznosu od 19.117,20 KM. Pored navedenih troškova, tužitelju pripadaju i troškovi vještačenja koje je izvršeno u ovom parničnom postupku u iznosu od 1.000,00 KM, te troškovi sudske takse od 1.147,00 KM, što sve ukupno iznosi 4.695,24 KM.
Troškovi koji su priznati tuženom, shodno njegovom uspjehu u parnici, iznose ukupno 763,30 KM, a sastoje se od troškova za sastav odgovora na tužbu u iznosu od 350,40 KM (37% uspjeha u parnici), zastupanja tuženog na ročištu dana 20. 1.2014. godine u iznosu od 151,20 KM (21% uspjeha u parnici), zastupanja na glavnoj raspravi dana 4. 4. 2014. godine u iznosu od 151,20 KM (21% uspjeha u parnici), što ukupno iznosi 652,40 KM, a sa uvećanjem za 17% (PDV) 763,30 KM.
Prebijanjem utvrđenih troškova tužitelja i troškova tuženog je dobiven iznos od 3.931,94 KM, koji je tužitelju dosuđen ovom presudom."
(Presuda Vrhovnog suda Federacije BiH, 23 0 P 009590 15 Rev od 3.4.2018. godine)
