Vaš pravni kompas 

  • Propust da se jasno i precizno odrede radnje koje su obuhvacene produzenim krivicnim djelom

  • Krivicno procestno i krivicnom materijalno pravo u Bosni i Hercegovini
Krivicno procestno i krivicnom materijalno pravo u Bosni i Hercegovini
 #215  by matrix
 
Propust da se jasno i precizno odrede radnje koje su obuhvacene produzenim krivicnim djelom


Iz obrazloženja drugostepene presude:

U konkretnom slučaju se nesumnjivo radi o različitim radnjama koje preduzimaju optuženi a kojima se sukcesivno i u kontinuitetu ostvaruju elementi i jednog i drugog krivičnog djela, pri čemu se radnje kojima se realizuje tzv. pranje novca redovno preduzimaju nakon što je predmetni novac pribavljen kroz poresku utaju, što je i sasvim logično s obzirom da djelu pranja novca mora prethoditi određeno krivično djelo iz koga potiče taj novac. Prema tome, optuženi su prvo preduzimali radnje

kojima su ostvarivali krivično djelo poreske utaje iz člana 273. st. 3. KZ FBiH, a tek nakon toga, iako svjesni da se radi o novcu stečenom krivičnim djelom, sukcesivno i druge radnje kojima se vrši legalizovanje takvog kriminalnog novca i istovremeno sticanje imovine čije se kriminalno porijeklo na taj način prikriva, što predstavlja krivično djelo pranje novca iz člana 209. KZ BiH. Dakle, iako su ove radnje rezultat jedinstvenog plana njihovih učinilaca, one predstavljaju odvojene i samostalne radnje koje u sebi sadrže posebna i odvojena krivična djela, pa ih je stoga neophodno vrednovati i kvalifikovati kao dva samostalna krivična djela; krivično djelo poreske utaje iz člana 273. st. 3. KZ FBiH i krivično djelo pranje novca iz člana 209. KZ BiH. Pored toga, pri vrednovanju ovih djela neophodno je imati u vidu da djelo pranja novca kao tzv. naknadno djelo ne predstavlja neko lakše krivično djelo, već se radi o krivičnom djelu koje je već u svom osnovnom obliku teže od poreske utaje. U prilog takvog zaključka ide i činjenica da je zakonodavac u zadnjim izmjenama (Službeni glasnik BiH 8/10) za ovo krivično djelo čak povećao kazneni okvir, jer je sada za osnovni oblik tog djela propisana kazna zatvora od jedne do osam godina, a za poresku utaju od šest mjeseci do pet godina.
Sve navedeno proizilazi i iz utvrđenja prvostepenog suda koji je na osnovu izve- denih dokaza našao da su optuženi [L. i P. T.] novac stečen utajom poreza, u peri- odu između 01. 03. 2003. godine i 14. 04. 2004. godine predavali licima, koja su ih polagala na bankovne račune firmi [...], nakon čega je isti transferisan na bankovne račune pravnog lica [‘TP’] koje pripada optuženim, a koje je dalje raspolagalo tom protivpravno stečenom imovinskom koristi. Predajući navedeni novac tim preduze- ćima radi polaganja i transferisanja istog pravnom licu [‘TP’], optuženi su po ocjeni ovog vijeća, ‘izašli’ iz okvira krivičnog djela poreske utaje kako je ono opisano u članu
273. stav 3. KZ FBiH i ostvarili i drugi dio predmetnog kriminalnog događaja koji je takvog krivičnopravnog značaja da u sebi sadrži sva, kako objektivna tako i subjek- tivna obilježja krivičnog djela pranja novca iz člana 210. [209.] KZ BiH. Naime, uz radnju legalizovanja takvog novca i znanje da se radi o novcu pribavljenom krivičnim djelom, odnosno svijesti i htijenje da se takav novac stavi u legalne novčane tokove, is- punjen je i dodatni elemenat djela pranja novca (koji ima funkciju objektivnog uslova kažnjivosti ili inkriminacije), a koji se sastoji u tome da se, pored ostalog, radi o novcu veće vrijednosti, što je u predmetnom slučaju ostvareno ako se ima u vidu da se radi o iznosu od 579.523,07 KM, što znatno premašuje najteži oblik ovog djela.

Iz odluke Ustavnog suda BiH:

„Dalje, drugostepeni sud navodi da ‘iz činjeničnog utvrđenja prvostepenog suda’ proizlazi da se u apelantovim radnjama stječu obilježja i produženog krivičnog djela



96 97




pranje novca, te ukazuje na transakcije preduzete sa označenim preduzećima. S tim u vezi, Ustavni sud primjećuje da iz obrazloženja osporene prvostepene presude proizlazi da je na temelju provedenih dokaza utvrđeno da su četiri označena preduzeća, ustvari, bila ‘perači novca’. Međutim, u obrazloženju osporene prvostepene presude nisu posebno označene i izdvojene transakcije koje su preduzete između apelanata i označenih preduzeća putem kojih se ostvarilo produženo krivično djelo pranje novca. S tim u vezi, Ustavni sud podsjeća da su apelanti prvostepenom presudom oslobođeni za počinjenje ovog krivičnog djela, jer je zaključeno da je pranje novca predstavljalo način za izvršenje produženog krivičnog djela porezna utaja. U tom smislu u obrazloženju prvostepene presude radnje izvršenja produženog krivičnog djela porezna utaja i pranje novca pobrojane su kao uzajamno povezane i nisu razdvojene, odnosno nije izričito označeno kojim radnjama je ostvareno produženo krivično djelo porezna utaja, a kojim produženo krivično djelo pranje novca. S obzirom na to da su apelanti drugostepenom presudom proglašeni krivim i za produženo krivično djelo pranje novca, izuzev vremenskog okvira i oznake preduzeća sa kojim je ovo krivično djelo ostvareno, Ustavni sud naglašava da ni u izreci, ni u obrazloženju osporene drugostepene presude nisu označene radnje koje su ušle u okvir produženog krivičnog djela pranje novca.
Najzad, Ustavni sud primjećuje da se i u optužnici, te u prvostepenoj i drugostepenoj presudi navodi član 209. stav 2. KZBiH bez precizne odrednice o kojem zakonu je riječ. Od 2003. godine, kada je stupio na snagu, navedeni zakon je mijenjan u nekoliko navrata. Posljednje izmjene izvršene 2. februara 2010. godine tiču se i člana 209. stav 2. KZBiH. Apelanti u apelacijama nisu ukazivali na tu činjenicu, ali s obzirom na sadržaj navedenih izmjena, a zbog nedostatka oznake o kojem KZBiH se radi, ostaje nejasno prema kojem članu 209. stav 2. KZBiH (da li se odnosi na izmijenjeni ili neizmijenjeni član) su apelanti proglašeni krivim.”

O nama

Forum Pravo BiH je pokrenut sa ciljem poticanja i poboljšanja komunikacije unutar pravne struke

Pravo BiH

Responzivni forum