• Home

  • Ovo je index stranica foruma
Ugovori razni, odgovornost za štete, vanugovorni odnosi, osiguranja
 #748  Postao/la AntunHun
 čet srp 11, 2019 12:23 pm
POBIJANjE PRAVNIH RADNjI DUŽNIKA I JEMCA
Zakon o obligacionim odnosima

član 280 stav 2 i član 1004

Povjerilac može pobijati pravnu radnju svoga dužnika kada nema dovoljno sredstava za ispunjenje njegovog potraživanja, ali iako solidarni jemac odgovara na isti način i pod istim uslovima kao i dužnik, njegov položaj u odnosu na povjerioca se ne mijenja pa nije predviđena mogućnost pobijanja pravnih radnji jemca jer oni nisu u odnosu povjerioca i dužnika.

Obrazloženje:

"U ovom postupku se, s obzirom na sadržaj tužbenog zahtjeva, radi o pobijanju dužnikovih pravnih radnji. Odredbama ZOO navedena su opšta pravila pobijanja (član 280.), uslovi pobijanja (člana 281.), isključenje pobijanja (član 282.), kako se vrši pobijanje (član 283.) i konačno učinak pobijanja (član 284.). Opšte pretpostavke koje moraju biti ispunjene da bi vjerovnik mogao pobijati pravnu radnju svoga dužnika su: da ima dospjelo potraživanje za isplatu; da dužnik nema dovoljno sredstava za ispunjenje vjerovnikovog potraživanja (insolventnost dužnika); da postoji pravna radnja preduzeta na štetu vjerovnika i da postoji oštećenje vjerovnika, s tim da pobijanje omogućava vjerovnikovo namirenje. Pored toga traži se i ispunjavanje posebnih pretpostavki, navedenih u u odredbi člana 281. ZOO, te da stranke u sporu budu aktivno i pasivno legitimisane.

Sadržaj ugovora o dugoročnom kreditu (zaključen između tužitelja i korisnika kredita), naročito odredbe koje govore o obezbjeđenju kredita; odredbe ugovora o solidarnom jemstvu, koje potpuno jasno i nedvosmisleno tužitelja imenuju kao povjerioca, korisnika kredita označavaju kao dužnika, a S.D.B. (čija se preduzeta pravna radnja pobija) kao jemca, kao i ostala dokumentacija koja je pratila zaključenje ugovora o dugoročnom kreditu, jasno ukazuju da tužitelj i S.D.B. u vezi sa zaključenim ugovorom o dugoročnom kreditu i ugovorom o solidarom jemstvu nisu u odnosu povjerioca i dužnika (dužnik je korisnik kredita), nego da je S.D.B. u ovom odnosu samo jemac.

Tačno je, kako ispravno ističe revident, pozivom na odredbu člana 1004. stav 3. ZOO da se S.D.B. u ovom slučaju obavezala kao solidarni jemac, slijedom čega odgovara povjeriocu (tužitelju) na isti način i pod istim uslovima kako odgovara i korisnik kredita, i to za cijelu obavezu glavnog dužnika, a povjeriocu je ostavljeno na volju da bira da li će ispunjenje obaveze zahtjevati od glavnog dužnika, od jemca ili pak od obojice istovremeno. Dakle, iz ovih navoda slijedi da je i tužitelju jasno da je dužnik neko drugi (korisnik kredita) a S.D.B. jemac. Istina je da ona, kao solidarni jemac, odgovara isto kao korisnik kredita (dužnik) i da se sva naprijed navedena pravila primjenjuju u slučaju da povjerilac zahtijeva isplatu dugovanog iznosa. Međutim, navedena odredba i u njoj sadržana pravila na kojima insistira tužitelj, ne mijenjaju njen položaj jemca (u odnosu na povjerioca a i u odnosu na korisnika kredita za koga je jemčila) za kojeg, odredbom člana 280. ZOO, nije predviđena mogućnost pobijanja njegovih pravnih radnji. Zato se ova pravila, koja regulišu odgovornost solidarnog jemca, na kojima insistira revident, mogu primjeniti samo kada se traži isplata iznosa za koji je jemčio, a nisu od uticaja u parnici u kojoj se pobija pravna radnja dužnika (jer S.D.B., kako je objašnjeno, nije dužnik nego dužnikov jemac), čak i pod uslovom da se prihvati rezonovanje revidenta "da se podnošenje ovakvog tužbenog zahtjeva u krajnjoj liniji odnosi na naplatu duga, kroz institut pobijanja pravnih radnji dužnika, kojima je tužilac onemogućen da naplati dug koji ima prema dužniku".

Pored toga, i pod uslovom da se S.D.B. ima smatrati dužnikom i da je moguće pobijati njenu pravnu radnju u smislu odredbe člana 280. ZOO, a kod činjenice da tužitelj (na kojem je bio teret dokazivanja, u smislu odredbe člana 7. stav 1. i člana 123. stav 1. ZPP) nije dokazao da ona usljed preduzete pobijane radnje nama dovoljno sredstava za ispunjenje vjerovnikovog potraživanja (član 280. stav 2. ZOO), zahtjevu tužitelja nije bilo moguće udovoljiti. Ovo se ne čini ni vjerovatnim kod činjenice da je na drugoj njenoj nepokretnoj imovini konstituisano založno pravo radi obezbjeđenja vraćanja predmetnog kredita (što i tužitelj izričito navodi u reviziji) i da je vrijednost založenih nekretnina procjenjena na iznos od 1.543.922,00 KM, kako ističe S.D.B. saslušana kao svjedok, čijem iskazu tužitelj nije prigovarao, pa posljedično tome ni osporio činjenicu da ona raspolaže imovinom koja nije bila predmetom pobijanog ugovora o prodaji (štaviše na njoj je već upisana hipoteka kao obezbjeđenje vraćanja kredita) iz koje se tužitelj može namiriti i bez pobijanja pravne radnje o kojoj je ovdje riječ.

Imajući u vidu naprijed iznesene razloge ni ostali navodi revizije nisu mogli ishoditi drugačiju odluku, slijedom čega je riješeno kao u izreci na osnovu odredbe člana 248. ZPP.

Odbijen je zahtjev tužene za naknadu troškova sastava odgovora na reviziju, jer se ne radi o nužnom trošku koji ima u vidu odredba člana 387. stav 1. ZPP. Ovo tim prije što su u odgovoru samo ponovljeni navodi koji su isticani u toku postupka."



(Presuda Vrhovnog suda Republike Srpske, 86 0 P 037516 17 Rev od 18.5.2018. godine)

www.epravo.ba

O nama

Forum Pravo BiH je pokrenut sa ciljem poticanja i poboljšanja komunikacije unutar pravne struke

Pravo BiH

Responzivni forum