Opasnost od bjekstva
Sudovi su dali dovoljne i jasne razloge za svoj zakljucak
o postojanju posebnog pritvorskog razloga iz clana
146. stav 1. tacka a) ZKPFBiH koji se ne mogu smatrati
proizvoljnim i koji su zasnovani na cinjenicama koje
mogu pokazati da se zaista radi o riziku da apelanti
pobjegnu i da je pritvor neophodno produziti prema
tom zakonskom osnovu.
Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 4176/16
od 6. decembra 2016. godine
Iz obrazloženja rješenja redovnog suda:
„Kada su u pitanju posebni pritvorski razlozi za produženje mjere pritvora prema osumnjičenim [B. H.] i [Š. E.] iz osnova člana 146. stav 1. tačka a) ZKP-a FBiH, tj. da bi se boravkom na slobodi dali u bjekstvo i na taj način postali nedostupni organima gonjenja, isti po mišljenju ovoga suda postoje, s obzirom na činjenicu da osumnjičeni na području Ruske Federacije čiji su državljani pored državljanstva BiH koje takođe posjeduju, imaju veoma vrijedne nekretnine. Tako osumnjičeni [B. H.] u gradu Ekaterinburg posjeduje dva stana, sa adresom prebivališta [...], dok je osumnjičeni [Š. E.] nastanjen u [...] i vlasnik je dvije firme [...] u gradu Tume. Osim toga, obojica osumnjičenih su u braku sa državljankama Ruske Federacije, sa kojim imaju zajedničku djecu, a čije stalno prebivalište nije u Bosni i Hercegovini. Osim toga, osumnjičeni [B. H.] prilikom svog saslušanja izjavio je da su on i osumnjičeni
[Š. E.] u postupku kupovine dva apartmana u Dubaiju ukupne vrijednosti 400.000,00 USD za koje su već dali kaparu. Dodatno iz raspoloživih dokaza u spisu i nalaza i mišljenja vještaka ekonomske struke evidentno je da su osumnjičeni radnjama koje im se stavljaju na teret protivpravno pribavili više miliona KM te da shodno tome imaju značajna raspoloživa novčana sredstva koja u dosadašnjem toku postupka još uvijek nisu oduzeta niti obezbjeđena, a kojim sredstvima bi mogli pokriti eventualne različite troškove bjekstva i skrivanja (kupovina avionskih karata, novih putničkih vozila koja bi upotrijebili za bjekstvo i sl.). U prilog navedenom govori i podatak iz dopisa Granične policije BiH broj 1-17-05-2-183/16-288 od 27. 06. 2016. godine, da osumnjičeni [B. H.] i [Š. E.] vrlo često putuju na relacijama prema Dubaiu, Istanbulu, Minhenu, Beogradu, Beču i drugim destinacijama, a da prema izjavi iz Zapisnika od
07. 07. 2016. godine o ispitivanju osumnjičenog [B. H.] (str. 15) proizlazi da su on i osumnjičeni [Š. E.] u fazi kupovine dva apartmana u Dubaiju koji su već kaparisani, koji ugovor o kupoprodaji je i pronađen i privremeno oduzet prilikom izvršenih pretresa. Dakle, imajući u vidu sve naprijed navedeno, to postoji opravdana bojazan da bi se isti u slučaju puštanja na slobodu mogli dati u bjekstvo, odnosno postati nedostupni organima gonjenja, te na taj način ometati, odnosno otežavati dalji tok krivičnog postupka koji se vodi protiv njih.”
Iz odluke Ustavnog suda BiH:
„[...] imajući u vidu naprijed navedene okolnosti konkretnog slučaja Ustavni sud zapaža da apelantima pritvor iz ovog zakonskog osnova nije određen isključivo zbog okolnosti da apelanti posjeduju dvojno državljanstvo već su redovni sudovi u osporenim odlukama dali detaljne konkretne razloge koji u svojoj sveukupnosti opravdavaju zaključak redovnih sudova da su ispunjeni zakonski uvjeti da se apelantima odredi pritvor iz razloga propisanih odredbom člana 146. stav 1. tačka
a) ZKP FBiH. Iz navedenog proizilazi da se u slučaju apelanata redovni sudovi nisu koristili stereotipnim formulama, a da se nisu osvrnuli na specifične činjenice zbog kojih je apelantima produžen pritvor. [...] Prema tome, Ustavni sud smatra da su sudovi dali dovoljne i jasne razloge za svoj zaključak o postojanju posebnog pritvorskog razloga iz člana 146. stav 1. tačka a) ZKP FBiH koji se ne mogu smatrati proizvoljnim, te koji su zasnovani na činjenicama koje mogu pokazati da se, zaista, radi o riziku da apelanti pobjegnu i da je pritvor neophodno produžiti prema tom zakonskom osnovu.”
Sudovi su dali dovoljne i jasne razloge za svoj zakljucak
o postojanju posebnog pritvorskog razloga iz clana
146. stav 1. tacka a) ZKPFBiH koji se ne mogu smatrati
proizvoljnim i koji su zasnovani na cinjenicama koje
mogu pokazati da se zaista radi o riziku da apelanti
pobjegnu i da je pritvor neophodno produziti prema
tom zakonskom osnovu.
Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 4176/16
od 6. decembra 2016. godine
Iz obrazloženja rješenja redovnog suda:
„Kada su u pitanju posebni pritvorski razlozi za produženje mjere pritvora prema osumnjičenim [B. H.] i [Š. E.] iz osnova člana 146. stav 1. tačka a) ZKP-a FBiH, tj. da bi se boravkom na slobodi dali u bjekstvo i na taj način postali nedostupni organima gonjenja, isti po mišljenju ovoga suda postoje, s obzirom na činjenicu da osumnjičeni na području Ruske Federacije čiji su državljani pored državljanstva BiH koje takođe posjeduju, imaju veoma vrijedne nekretnine. Tako osumnjičeni [B. H.] u gradu Ekaterinburg posjeduje dva stana, sa adresom prebivališta [...], dok je osumnjičeni [Š. E.] nastanjen u [...] i vlasnik je dvije firme [...] u gradu Tume. Osim toga, obojica osumnjičenih su u braku sa državljankama Ruske Federacije, sa kojim imaju zajedničku djecu, a čije stalno prebivalište nije u Bosni i Hercegovini. Osim toga, osumnjičeni [B. H.] prilikom svog saslušanja izjavio je da su on i osumnjičeni
[Š. E.] u postupku kupovine dva apartmana u Dubaiju ukupne vrijednosti 400.000,00 USD za koje su već dali kaparu. Dodatno iz raspoloživih dokaza u spisu i nalaza i mišljenja vještaka ekonomske struke evidentno je da su osumnjičeni radnjama koje im se stavljaju na teret protivpravno pribavili više miliona KM te da shodno tome imaju značajna raspoloživa novčana sredstva koja u dosadašnjem toku postupka još uvijek nisu oduzeta niti obezbjeđena, a kojim sredstvima bi mogli pokriti eventualne različite troškove bjekstva i skrivanja (kupovina avionskih karata, novih putničkih vozila koja bi upotrijebili za bjekstvo i sl.). U prilog navedenom govori i podatak iz dopisa Granične policije BiH broj 1-17-05-2-183/16-288 od 27. 06. 2016. godine, da osumnjičeni [B. H.] i [Š. E.] vrlo često putuju na relacijama prema Dubaiu, Istanbulu, Minhenu, Beogradu, Beču i drugim destinacijama, a da prema izjavi iz Zapisnika od
07. 07. 2016. godine o ispitivanju osumnjičenog [B. H.] (str. 15) proizlazi da su on i osumnjičeni [Š. E.] u fazi kupovine dva apartmana u Dubaiju koji su već kaparisani, koji ugovor o kupoprodaji je i pronađen i privremeno oduzet prilikom izvršenih pretresa. Dakle, imajući u vidu sve naprijed navedeno, to postoji opravdana bojazan da bi se isti u slučaju puštanja na slobodu mogli dati u bjekstvo, odnosno postati nedostupni organima gonjenja, te na taj način ometati, odnosno otežavati dalji tok krivičnog postupka koji se vodi protiv njih.”
Iz odluke Ustavnog suda BiH:
„[...] imajući u vidu naprijed navedene okolnosti konkretnog slučaja Ustavni sud zapaža da apelantima pritvor iz ovog zakonskog osnova nije određen isključivo zbog okolnosti da apelanti posjeduju dvojno državljanstvo već su redovni sudovi u osporenim odlukama dali detaljne konkretne razloge koji u svojoj sveukupnosti opravdavaju zaključak redovnih sudova da su ispunjeni zakonski uvjeti da se apelantima odredi pritvor iz razloga propisanih odredbom člana 146. stav 1. tačka
a) ZKP FBiH. Iz navedenog proizilazi da se u slučaju apelanata redovni sudovi nisu koristili stereotipnim formulama, a da se nisu osvrnuli na specifične činjenice zbog kojih je apelantima produžen pritvor. [...] Prema tome, Ustavni sud smatra da su sudovi dali dovoljne i jasne razloge za svoj zaključak o postojanju posebnog pritvorskog razloga iz člana 146. stav 1. tačka a) ZKP FBiH koji se ne mogu smatrati proizvoljnim, te koji su zasnovani na činjenicama koje mogu pokazati da se, zaista, radi o riziku da apelanti pobjegnu i da je pritvor neophodno produžiti prema tom zakonskom osnovu.”
