Page 1 of 1

Odluka Vijeca po zalbi broj: 04-07-7-509-10/2019

PostPosted:Fri May 24, 2019 2:30 pm
by comodore
Broj: 04-07-7-509-10/2019
Sarajevo, 7.3.2019. godine

Na osnovu člana 17. stav 5. i člana 60. stav 6. Zakona o Visokom sudskom i tužilačkom vijeću Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik BiH”, br. 25/04, 93/05, 48/07 i 15/08), a u vezi sa članom 103. i članom 104. tačka b) Poslovnika Visokog sudskog i tužilačkog vijeća Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik BiH“ br. 55/13, 96/13, 46/14, 61/14, 78/14, 27/15, 46/15, 93/16, 48/17, 88/17, 41/18 i 64/18), Visoko sudsko i tužilačko vijeće Bosne i Hercegovine, odlučujući po žalbi tuženog A.H., sudije Osnovnog suda u …, zastupanog po punomoćniku J.J., advokatu iz …, izjavljenoj na odluku Drugostepene disciplinske komisije za sudije, broj: 04-07-7-509-2/2019 od 22.1.2019. godine, na sjednici održanoj, dana 7.3.2019. godine, donijelo je slijedeću:


O D L U K U

I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženog A.H., sudije Osnovnog suda u … i potvrđuje odluka Drugostepene disciplinske komisije za sudije, broj: 04-07-7-509-2/2019 od 22.1.2019. godine.

II. Odluka Vijeća je konačna.


O b r a z l o ž e nj e

Ured disciplinskog tužioca Visokog sudskog i tužilačkog vijeća Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Ured disciplinskog tužioca, UDT) je dana 15.3.2018. godine pred Prvostepenom disciplinskom komisijom Visokog sudskog i tužilačkog vijeća Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Prvostepena disciplinska komisija, Komisija), podnio disciplinsku tužbu, broj: UDT-312/18 (u daljem tekstu: tužba), protiv A.H., sudije Osnovnog suda u … (u daljem tekstu: tuženi), zbog disciplinskih prekršaja iz člana 56. tač. 3., 8., 9., 10., 17. i 23. Zakona o Visokom sudskom i tužilačkom vijeću Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Zakon o VSTV-u BiH), te povrede odredaba 3., 4., 4.1, 5., 5.1 i 5.5 Kodeksa sudijske etike Visokog sudskog i tužilačkog vijeća BiH (u daljem tekstu: Kodeks), u kojoj je predložio utvrđivanje disciplinske odgovornosti tuženog za počinjene disciplinske prekršaje, te izricanje disciplinske mjere razrješenje od dužnosti u skladu sa čl. 58. stav 1. tačka f) i 59. Zakona o VSTV-u BiH.

Nakon provedenog prvostepenog postupka, Prvostepena disciplinska komisija za sudije Visokog sudskog i tužilačkog vijeća Bosne i Hercegovine je odlukom, broj: 04-07-6-1116-38/2018 od 2.11.2018. godine, tuženog A.H. oglasila odgovornim, što je,

Tačka I 1.
kao sudija Osnovnog suda u ..., postupajući u predmetu, broj: 87 0 K 022647 16 Kv 4, dana 9.2.2017. godine, donio rješenje kojim se ukida pritvor i određuje jemstvo prema optuženim, u kojem je navedeno da rješenje donosi Osnovni sud u ... u vijeću sastavljenom od sudije A.H., kao predsjednika vijeća i sudija M.Đ. i I.B., kao članova vijeća, a naposredno po predsjedniku vijeća, i pored toga što sudije navedene u uvodu rješenja nisu prisustvovale, niti su prethodno vijećale i glasale o prijedlogu za određivanje jemstva, visini jemstva, kao ni mjerama zabrane, na koji način je postupio suprotno odredbama člana 195. ZKP-a RS, što je jedan od razloga za ukidanje navedenog rješenja od strane Okružnog suda u ..., jer je doneseno od strane funkcionalno nenadležnog organa. Dakle, tuženi je na navedeni način neopravdano kršio pravila postupka, odnosno propustio postupiti u skladu sa članom 195. Zakona o krivičnom postupku Republike Srpske („ZKP RS“) kojim je propisano da u toku istrage rješenje o jemstvu i o njegovom ukidanju donosi sudija za prethodni postupak, poslije podizanja optužnice - sudija za prethodno saslušanje, a nakon dostavljanja predmeta sudiji, odnosno vijeću u svrhu zakazivanja glavnog pretresa, taj sudija, odnosno predsjednik vijeća, što znači da je rješenje o jemstvu donio bez prisustva, vijećanja i glasanja članova vijeća i pored toga što je imenovane sudije kao članove vijeća naveo u rješenju, na koji način je počinio disciplinski prekršaj iz člana 56. tačka 9. („donošenje odluka kojim se očigledno krši zakon ili uporno i neopravdano kršenje pravila postupka) Zakona o VSTV-u BiH,

Tačka I 2.
kao sudija Osnovnog suda u ... u 13 (trinaest) predmeta kojima je bio zadužen propustio da blagovremeno provede postupak po žalbi i prigovoru, te da u zakonom propisanom roku dostavi žalbu i prigovor na odgovor i nakon sticanja uvjeta predmet proslijedi drugostepenom sudu na nadležno postupanje, na koji način je postupio suprotno odredbama člana 316. ZKP RS-a, člana 212. Zakona o prekršajima RS-a, te članova 5., 12. i 21. Zakona o izvršnom postupku RS-a, a u vezi sa članom 214. i 215. Zakona o parničnom postupku RS-a, i to:

2.1

a). u predmetu, broj: 87 0 K 021709 16 K tuženi nije dostavio žalbu na odgovor u periodu od 17.2.2017. godine, kada je na presudu izjavljena žalba, do 21.12.2017. godine, kada je okončao mandat sudije Osnovnog suda u ..., dakle u periodu od 10 (deset) mjeseci,

2.2

a). u predmetu, broj: 87 0 Pr 021258 16 Pr tuženi nije dostavio žalbu na odgovor u periodu od 19.12.2016. godine, kada je na rješenje izjavljena žalba, do 21.12.2017. godine, kada je tuženom okončan mandat sudije Osnovnog suda u ..., dakle u periodu od jedne godine,

b). u predmetu, broj: 87 0 Pr 020382 15 Pr tuženi je propustio da u periodu od tri mjeseca od sticanja uvjeta za dostavljanje žalbe dostavi žalbu nadležnom Okružnom sudu, odnosno u periodu od 26.12.2016. godine, kada je dostavljen odgovor na žalbu, do 27.3.2017. godine, kada je predmet dostavljen na nadležno postupanje,

c). u predmetu, broj: 87 0 Pr 018050 14 Pr tuženi je propustio da u periodu od najmanje 6 (šest) mjeseci od sticanja uvjeta za dostavljanje žalbe, dostavi žalbu nadležnom Okružnom sudu, odnosno u periodu od 16.11.2015. godine, kada je dostavljen odgovor na žalbu, do 2.6.2016. godine, kada je predmet dostavljen na nadležno posutpanje,

d). u predmetu, broj: 87 0 Pr 018082 14 Pr tuženi je propustio da u periodu od najmanje 6 (šest) mjeseci od sticanja uvjeta za dostavljanje žalbe, dostavi žalbu nadležnom Okružnom sudu, odnosno u periodu od 16.7.2015 i 20.7.2015. godine, kada je dostavljen odgovor na žalbu, do 12.2.2016. godine, kada je predmet dostavljen na nadležno postupanje.

2.3

a). u predmetu, broj: 87 0 I 017953 14 I tuženi nije odlučio o prigovoru na rješenje o izvršenju u periodu od 23.9.2015. godine, kada je donio rješenje kojim se usvaja prijedlog za povrat u pređašnje stanje i predmet vraća u fazu odlučivanja o prigovoru, niti je proveo postupak po žalbi od 1.10.2015. godine, izjavljenoj na navedeno rješenje, do 21.12.2017. godine, kada je tuženom okončan mandat sudije Osnovnog suda u ..., dakle u periodu od najmanje jedne godine i dva mjeseca,

b). u predmetu, broj: 87 0 I 010635 12 I tuženi nije odlučio o prigovoru na rješenje o izvršenju u periodu od 28.12.2016. godine, kada je izjavljen prigovor, do 21.12.2017. godine, kada je tuženom okončan mandat sudije Osnovnog suda u ..., dakle u periodu od jedne godine,

c). u predmetu, broj: 87 0 I 016607 14 I tuženi nije dostavio žalbu na odgovor u periodu od 13.9.2016. godine, kada je izjavljena žalba, do 21.12.2017. godine, kada je tuženom okončan mandat sudije Osnovnog suda u ..., dakle u periodu od jedne godine i tri mjeseca,

d). u predmetu, broj: 87 0 I 017868 14 I tuženi nije dostavio žalbu na odgovor u periodu od 3.11.2015. godine, kada je izjavljena žalba do 21.12.2017. godine, kada je tuženom okončan mandat sudije Osnovnog suda u ..., dakle u periodu od dvije godine i jedan mjesec,

e). u predmetu, broj: 87 0 I 020789 15 I tuženi nije dostavio žalbu na odgovor u periodu od 28.10.2016. godine, kada je izjavljena žalba do 21.12.2017. godine, kada je tuženom okončan mandat sudije Osnovnog suda u ..., dakle u periodu od jedne godine i dva mjeseca,

f). u predmetu, broj: 87 0 Mal 016953 16 I 2 tuženi nije dostavio žalbu na odgovor u periodu od 22.12.2016. godine, kada je izjavljena žalba do 21.12.2017. godine, kada je tuženom okončan mandat sudije Osnovnog suda u ..., dakle u periodu od jedne godine,

g). u predmetu, broj: 87 0 V 013104 15 I tuženi nije proveo postupak po žalbi u periodu od 25.11.2016. godine, kada je izjavljena žalba do 21.12.2017. godine, kada je tuženom okončan mandat sudije Osnovnog suda u ..., dakle u periodu od jedne godine i jedan mjesec,

h). u predmetu, broj: 87 0 Rs 013085 15 I tuženi nije proveo postupak po žalbi u periodu od 9.2.2016. godine, kada je žalba dostavljena na odgovor do 10.3.2017. godine, kada je predsjednica suda proslijedila navedeni predmet na nadležno postupanje, dakle u periodu od jedne godine i jedan mjesec.

Dakle, tuženi je postupajući na način opisan u tač. I 2.1 a) i I 2.2 a), b), c) i d) propustio postupiti u skladu sa zakonskim odredbama, odnosno u skladu sa članom 316. ZKP RS kojima je propisano da se primjerak žalbe dostavlja suprotnoj stranci na odgovor, te da se žalba i odgovor na žalbu sa svim spisima dostavlja drugostepenom sudu, prema članu 212. Zakona o prekršajima RS u roku od osam dana, dok je pod tačkom I 2.3 a), b), c), d), e), f), g) i h) propustio postupiti u skladu sa članom 214. ZPP RS, koji se prema članu 21. ZIP RS supsidijarno primjenjuje u izvršnom postupku, a kojim je propisano da prvostepeni sud primjerak blagovremene žalbe dostavlja protivnoj stranci odmah, a najkasnije u roku od osam dana od dana zaprimanja žalbe, te da protivna stranka može u roku od osam dana od prijema žalbe podnijeti odgovor na žalbu, te u skladu sa članom 215. ZPP RS kojim je propisano da prvostepeni sud žalbu i odgovor na žalbu, ako je podnesen, sa svim spisima dostavlja drugostepenom sudu najkasnije u roku od osam dana, te također postupajući na način opisan u tački I 2.3 a), b), c), d), e), f), g) i h) propustio da blagovremeno dostavi prigovor na odgovor, te da blagovremeno odluči o prigovorima stranaka u izvršnim postupcima u skladu sa čl. 12. i 48 ZIP RS-a. Tuženi je na navedeni način doprinio ukupnoj dužini trajanja krivičnog postupka, prekršajnog i izvršnog postupka, te kašnjenjem u provođenju radnji u vezi sa vršenjem dužnosti sudije je uskratio mogućnost blagovremenog ostvarivanja prava na pravovremeno pružanje pravne zaštite, na koji način je počinio disciplinski prekršaj iz člana 56. tačka 10. („neopravdano kašnjenje u izradi odluka ili u drugom radnjama u vezi sa obavljanjem dužnosti sudije ili bilo kakvo drugo ponovljeno nepoštivanje dužnosti sudije“) Zakona o VSTV-u BiH,

Tačka I 3.
kao sudija Osnovnog suda u ... u periodu od najduže 18.01.2016. godine, kada je zadužio predmet: broj: 87 0 Mal 020861 16 I, do 21.12.2017. godine, kada je okončao mandat sudije Osnovnog suda u ..., u 23 izvršna predmeta Osnovnog suda u … nije poduzeo niti jednu radnju u periodu zaduženja odnosno nije donio rješenje o izvršenju, te suprotno članu 5. ZIP RS-a nije poduzimao procesne radnje u cilju okončanja predmeta i to u predmetima, br. 87 0 I 021526 16 I, 87 0 I 021530 16 I 87 0 I 021630 16 I, 87 0 I 021634 16 I, 87 0 I 021631 16 I, 87 0 I 021715 16 I , 87 0 I 021827 16 I, 87 0 I 021836 16 I, 87 0 Ip 021432 16 Ip, 87 0 Mal 020861 16 I, 87 0 Mal 021234 16 I, 87 0 Mal 021229 16 I, 87 0 Mal 021238 16 I, 87 0 Mal 021704 16 i 87 0 Mal 021733 16 I, 87 0 Mal 020099 16 I, 87 0 Mal 015805 16 I, 87 0 Mal 019995 16 I, 87 0 P 009664 16 I, 87 0 P 015023 16 I, 87 0 P 018298 16 I 2, 87 0 Rs 013968 16 I 2 i 87 0 V 019050 16 I. Dakle, tuženi je suprotno članu 5. ZIP RS-a kojim je propisano da je sud u izvršnom postupku dužan da postupa hitno, suprotno načelima ekonomičnosti i efikasnosti izvršnog postupka odugovlačio u provođenju izvršnih radnji, te zanemarujući prirodu izvršnog postupka uskratio strankama pravo na pravovremeno ostvarivanje prava iz izvršnog postupka, čime je počinio disciplinski prekršaj iz člana 56. tačka 10. („neopravdano kašnjenje u izradi odluka ili u drugom radnjama u vezi sa obavljanjem dužnosti sudije ili bilo kakvo drugo ponovljeno nepoštivanje dužnosti sudije“) Zakona o VSTV-u BiH,

Tačka I 4.
kao sudija Osnovnog suda u … u periodu od 1.1.2017. godine, do 21.12.2017. godine, ostvario ukupnu orijentacijsku normu u iznosu od 28,14 %, sa riješenih 161 predmet Osnovnog suda u ..., suprotno Pravilniku o orijentacionim mjerilima za rad sudija i stručnih saradnika u sudovima u Bosni i Hercegovini („Službeni glasnik BiH“, broj 43/12 i 144/14 - Prečišćeni tekst). Dakle, prema Pravilniku o orijentacijskim mjerilima za rad sudija i stručnih saradnika u sudovima u Bosni i Hercegovini, prema kojem se polazi od zakonitog, pravilnog i blagovremenog rješavanja predmeta u toku jedne kalendarske godine, evidentno je da tuženi u toku 2017. godine, a prema normativima za sve predmete i za sve referate nije ispoštovao član 19. navedenog Pravilnika, čime je nemarnim postupanjem, ostvarivši normu u iznosu od 28,14 %, počinio disciplinski prekršaj iz člana 56. tačka 8. (“nemar ili nepažnja u vršenju službenih dužnosti”) Zakona o VSTV BiH. Jedan od kriterija za ocjenu rada sudija je i ostvarenje orijentacione norme, a propisano je da za ostvarenu orijentacijsku normu do 50%, broj osvojenih bodova iznosi 0 (nula), od ukupno mogućih 40, iz čega proizilazi da je tuženi u značajnoj mjeri propustio da ispoštuje svoje sudijske obaveze u pogledu broja predmeta koje je trebao okončati u jednoj kalendarskoj godini,

Tačka I 5.
kao sudija Osnovnog suda u ... u periodu od 1.1.2017. do 21.12.2017. godine, bez opravdanih razloga, riješio 6,26 % predmeta obuhvaćenih Planom rješavanja starih predmeta, suprotno članu 10. Uputstva za izradu plana rješavanja predmeta od 22.01.2015. godine, koje je donio VSTV BiH, i kojim je propisano da broj predmeta koje sudija treba da riješi iz Plana mora iznositi najmanje 70% godišnjeg orijentacionog normativa, i članu 32. istog Uputstva, prema kojem su sudije odgovorne za realizaciju Plana. Dakle, u značajnoj mjeri propustio da okonča predmete obuhvaćene Planom donesenim na osnovu Uputstva VSTV-a BiH, na koji način je počinio disciplinski prekršaj iz člana 56. tačka 17. (“propuštanje, iz neopravdanih razloga, da postupi u skladu s odlukama, naredbama ili zahtjevima Vijeća”) Zakona o VSTV-u BiH,

Tačka I 6.
postupajući kao sudija Osnovnog suda u ..., u periodu od 12.1.2018. godine do 22.2.2018. godine, odbio postupati u prekršajnim predmetima kojima je zadužen i pored toga što je Odlukom o rasporedu poslova sudija i stručnih saradnika u Osnovnom sudu u ... za 2018. godinu, raspoređen u Odjeljenje za prekršaje i komunalne predmete, te u istom periodu nije riješio niti jedan predmet kojim je zadužen, navodeći da „nema namjeru da bilo šta radi od prekršajnih predmeta jer ga prekršajni referat uopće ne zanima“. Dakle, tuženi je na navedeni način iskazao ponašanje koje predstavlja ozbiljno kršenje službene dužnosti, na krajnje drzak i način nedostojan sudijskoj funkciji, te svjestan posljedica svog ponašanja u prekršajnim predmetima u kojima zakon propisuje relativno kratke rokove nastupanja zastarjelosti prekršajnog gonjenja, te koji po svojoj prirodi zahtijevaju kontinuirano i prioritetno postupanje, odbio da postupa u predmetima kojima je zadužen, čime je na neprofesionalan način pokazao da svoju funkciju ne obavlja stručno, savjesno i efikasno, na koji način je počinio disciplinski prekršaj iz člana 56. tačka 23. („bilo kakvo drugo ponašanje koje predstavlja ozbiljno kršenje službene dužnosti ili dovodi u pitanje povjerenje javnosti u nepristrasnost i kredibilitet sudstva“) Zakona o VSTV-u BiH.

Pored disciplinskih prekršaja iz člana 56. tač. 8., 9., 10., 17. i 23. Zakona o VSTV-u BiH, koji su počinjeni na način opisan u tač. I 1., I 2., I 2.1 a), I 2.2 a), b), c), d) i I 2.3 a), b), c), d), e), f), g) i h), I 3., I 4., I 5. i I 6. izreke, tuženi se nije pridržavao standarda etičkog ponašanja sudija u Bosni i Hercegovini utvrđenih Kodeksom sudijske etike, i to, 4. Integritet i dolično ponašanje, Sudija se ponaša moralno, dostojanstveno i u skladu s dignitetom funkcije koju obavlja, 4.1. Sudija, kao predmet stalnog nadzora javnosti, slobodno i voljno prihvata ograničenja koja mu nameće funkcija koju obavlja, 5. Stručnost i odgovornost prema poslu, Sudija održava visok nivo profesionalne sposobnosti i obavlja svoju funkciju stručno, savjesno, marljivo i efikasno, 5.1 Sudijska funkcija ima prioritet nad svim ostalim aktivnostima sudije i 5.5 Sudijska obavlja svoju funkciju na efikasan i zakonit način, u razumnom roku, pa je tuženom na osnovu odredaba čl. 58. stav 1. tačka (f) i 59. Zakona o VSTV-u BiH, izrečena disciplinska mjera razrješenje od dužnosti sudije Osnovnog suda u ...

Istom odlukom prema tuženom sudiji Osnovnog suda u ..., A.H., odbijena je disciplinska tužba pod tačkom II, da je u vrijeme dok je obavljao dužnost sudije Osnovnog suda u ..., postupajući u predmetima tog suda, br. 87 0 Pr 020904 15 Pr i 87 0 Pr 022917 16 Pr iskazao ponašanje koje predstavlja očigledno kršenje ispravnog postupanja prema strankama u postupku, odnosno njihovim pravnim zastupnicima, tako što je dana 22.4.2016. godine, u predmetu, broj: 87 0 Pr 020904 15 Pr, na zapisnik konstatovao slijedeće: „Prije početka usmenog pretresa, a s obzirom da je pristupio K.S. kao punomoćnik oštećenog poznajući njegovo ponašanje i nepoštovanje suda isti se odmah udaljava iz sudnice bez bilo kakve druge opomene, jer je na prethodnim ročištima bio upozoren da ometa rad suda“, te dana 9.2.2017. godine, u predmetu, broj: 87 0 Pr 022917 16 Pr, kao postupajući sudija na zapisnik konstatovao slijedeće: „Sud donosi rješenje primjenom člana 246. Zakona o krivičnome postupku upozorava se okrivljeni da predloži drugu osobu za branioca po službenoj dužnosti s obzirom da osoba K.S. u prethodnim ročištima, na bilo kojem usmenome pretresu je remetio red i mir u sudnici te izrazio nepoštovanje prema sudu, te iz tog razloga okrivljenome se sugeriše da predloži drugu osobu za branioca po službenoj dužnosti iz reda advokata koji imaju sjedište na području opštine … Sudija konstatuje da se iz sudnice odstranjuje K.S. s obzirom da je to osoba koja permanentno remeti mir u sudnici, te istovremeno da isti ne poštuje sud“. Navedeno postupanje sudije imalo je za posljedicu ukidanje rješenja, broj: 87 0 Pr 020904 15 Pr i određivanje vođenja ponovljenog usmenog pretresa pred drugim sudijom. Dakle, da je na navedeni način, bez prethodnog upozorenja i opomene koja nije konstatovana niti na zapisnik udaljio punomoćnika oštećenog, odnosno izabranog branioca od strane okrivljenog, te pored toga što je prekršio posebne dužnosti sudije koje pretpostavljaju da se i sudija tokom cijelog pretresa ponaša kao sudija, iskazao i očigledno kršenje obaveze ispravnog postupanja prema strankama u postupku i njihovim pravnim zastupnicima, čime bi počinio disciplinski prekršaj iz člana 56. tačka 3. („očigledno kršenje obaveze ispravnog postupanja prema strankama u postupku, njihovim pravnim zastupnicima, svjedocima ili drugim osobama“) Zakona o VSTV-u BiH, a u vezi sa standardima etičkog ponašanja sudija u Bosni i Hercegovini utvrđenih Kodeksom sudijske etike, i to, 3. Jednakost, Sudija poznaje i poštuje različitosti u društvu, a koje se naročito odnose na rasu, boju kože, spol, vjersku pripadnost, nacionalno porijeklo, društveni stalež, invalidnost, starosnu dob, bračni status, seksualno opredjeljenje, socijalni i ekonomski status i druge kriterije, i odnosi se prema svim osobama s kojima ima profesionalne kontakte s jednakim poštovanjem.

Protiv navedene odluke Prvostepene disciplinske komisije, tuženi je putem punomoćnika blagovremeno izjavio žalbu, i to, zbog povrede pravila postupka koje su mogle imati utjecaj na donošenje zakonite i pravilne odluke, pogrešnog ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i odluke o izrečenoj disciplinskoj mjeri, s prijedlogom da Drugostepena disciplinska komisija VSTV-a BiH, uvaži žalbu, preinači odluku Prvostepene disciplinske komisije u pogledu izrečene disciplinske mjere, tako da tuženog oslobodi od disciplinskih prekršaja ili da mu izrekne blažu mjeru, ili da u skladu sa odredbama ZPP-a RS odluku ukine i vrati Prvostepenoj disciplinskoj komisiji na ponovno odlučivanje. Tuženi je lično izjavio i dopunu žalbe.

Primjerak žalbe tuženog koju je izjavio putem svoga punomoćnika, kao i dopuna žalbe tuženog, dostavljeni su Uredu disciplinskog tužioca, koji je blagovremeno podnio odgovor na žalbu u kojem je osporio osnovanost svih žalbenih navoda, te je predložio da se žalba tuženog odbije kao neosnovana i potvrdi odluka Prvostepene disciplinske komisije.

Drugostepena disciplinska komisija za sudije Visokog sudskog i tužilačkog vijeća Bosne i Hercegovine je odlučujući o navedenoj žalbi, odlukom, broj: 04-07-7-509-2/2019 od 22.1.2019. godine, odbila kao neosnovanu žalbu tuženog i potvrdila odluku Prvostepene disciplinske komisije za sudije, broj: 04-07-6-1116-38/2018 od 2.11.2018. godine.

Na navedenu odluku Drugostepene disciplinske komisije za sudije, tuženi je putem punomoćnika Vijeću kao cjelini, blagovremeno izjavio žalbu, zbog odluke o izrečenoj disciplinskoj mjeri. Tuženi je lično izjavio i dopune žalbe, a u prilogu kojih je dostavio obrazac za ocjenjivanje rezultata rada sudija za 2018. godinu, podatke o urađenim predmetima, presudu Osnovnog suda u ..., broj: 71 0 K 146590 12 K od 14.6.2013. godine, rješenje Okružnog suda u ..., broj: 71 0 K 146590 14 Kž od 2.9.2014. godine, presudu Osnovnog suda u ..., broj: 71 0 K 146590 15 K 2 od 24.11.2015. godine i presudu Okružnog suda u ..., broj: 71 0 K 146590 17 Kž 2 od 4.4.2017. godine.

Tuženi u žalbi ističe da je disciplinska mjera razrješenja dužnosti sudije odmjerena prestrogo, te da nije izrečena u skladu sa Zakonom o VSTV-u, odnosno navodi se da je tačno da je tuženi oglašen odgovornim za šest tačaka koje su navedene u odluci, ali da disciplinski prekršaji i njihova sadržina ne predstavljaju osnov za takvu mjeru. U žalbi se dalje ističe da je tuženi dugogodišnji sudija, te da Drugostepena disciplinska komisija VSTV-a BiH nije cijenila da je tuženi 2017. godine, u Osnovnom sudu u ... radio u složenim i „neprimjerenim uslovima rada za sudiju“, odnosno da kolege s kojima je korektno sarađivao, a i radnici suda s njim ne govore, o čemu je obavijestio i predsjednicu suda, ali da ona nije poduzela ništa u vezi sa navedenim, da su takvi uslovi za tuženog bili nenormalni, a u žalbi se isto povezuje i sa iskazima svjedoka I.B. i M.Đ. u vezi sa tačkom I. pobijane odluke, koje su, prema žalbenim navodima, izjavile da ništa nisu znale o određivanju jemstva i rješenje o određivanju jemstva, iako to nije tačno, obzirom da su iste, prema navodima u žalbi, bile prisutne kada se o tome raspravljalo. U žalbi se također navodi da proceduralne greške nisu takve prirode da bi predstavljale osnov za razrješenje od dužnosti sudije, te da je obim poslova, broj zaduženih predmeta i uslovi rada tuženog u 2017. godini, opravdano morao dovesti do situacije da se u određenim rokovima ne postupi na propisani način. U konačnici u žalbi se navodi da je lični učinak tuženog bio takav da je uvijek prebacivao normu, da je radio u specifičnim uslovima, da učinjenim povredama nije narušena slika rada pravosudne institucije, da nije svjesno i grubo kršio zakone i propise, te da niti prethodna disciplinska odgovornost tuženog nije osnov za izricanje ovakve disciplinske mjere, posebno imajući u vidu da kod tuženog disciplinka komisija nije utvrdila potpuno odsustvo moralnih načela, nepoštenje, prevaru, korupciju ili prikrivanje nekih materijalnih činjenica, kao niti zadovoljenje nekog ličnog interesa. Na kraju se žalbom predlaže da Vijeće preinači odluku Drugostepene disciplinske komisije u pogledu izrečene disciplinske mjere, te izrekne blažu disciplinsku mjeru.

U dopunama žalbe, tuženi ponovo iznosi navode koji se odnose na odluku Ustavnog suda BiH, broj AP-4920/16 i postupanje u predmetu broj 87 0 K 022647 16 Kv 4, nakon donošenja rješenja iz tačke I. disciplinske tužbe, za koje tuženi u žalbi ističe da je briljantna odluka sudije, a što je potvrđeno, prema navodima žalbe, gore pomenutom odlukom Ustavnog suda BiH. U vezi sa navedenim predmetom tuženi u žalbi navodi da se u pobijanoj odluci ističe „prema ocjeni ove komisije“ koja je suprotna, kako tuženi tvrdi, odluci Ustavnog suda BiH. Dalje se u dopuni žalbe ističe i navod o postupku koji tuženi vodi pred Sudom BiH protiv VSTV BiH, a u vezi sa prethodno vođenim disciplinskim postupkom, te u vezi sa odlukom Ustavnog suda BiH broj AP-5231/14, kao i da je tražio izuzeće sutkinje R.J., te navodi da ostaje kod argumenata iz 2014. godine, koji su svoje konotacije dobili na Ustavnom sudu BiH. Na kraju navodi da je 15.1.2018. godine, vraćen u Osnovni sud u ..., a da je dana 23.2.2018. godine, protiv njega od strane predsjednika tog suda podnesena pritužba, a da je on već 22.1.2018. godine, imao urađene predmete. Tuženi napominje da svi prigovori i dalje ostaju jer je 2017. godine u januaru mjesecu bio na godišnjem odmoru kada je na zahtjev Predsjednice suda pristupio da riješi pritvor, ali način ponašanja sudija i to svih generalno ga je natjerao da krajem marta ode na bolovanje. Dakle u januaru mjesecu je bio na godišnjem odmoru, a februar i mart do bolovanja je trpio torturu generalno svih sudija koji sa njim nisu željeli govoriti da bi ga na kraju marta otjerali da uzme bolovanje, ali je sa bolovanja morao da se vrati jer nije mogao finansijski da izdrži. U pogledu svih prigovora koji se tiču stručne strane, napomenuo je da je apelaciju dobio tek u novembru, iako mu je dobro poznato da su početkom maja ostale samo četiri apelacije od nekih gotovo 6.000 apelacija, što znači da je odluka u pogledu njegove apelacije bila samo četiri u odnosu na 6000 apelacija. Ističe da je dobro razmisliti da li je uopće radio januar, februar, mart ili je morao trpiti ujdurme sanskih sudija, ali i dalje stoji presuda apelacijskog suda, AP-4920/16 koja je nekoliko dana kasnije stigla poslije odluke koju je donio povodom pritvora okrivljenih.

U odgovoru na žalbu Ured disciplinskog tužioca je osporio osnovanost svih žalbenih navoda, te je Vijeću kao cjelini predložio da žalbu tuženog odbije kao neosnovanu i potvrdi odluku Drugostepene disciplinske komisije.

Prije razmatranja navedene žalbe, M.T., predsjednik VSTV-a BiH i J.I., član VSTV-a BiH, na osnovu člana 7. i člana 7a. Poslovnika VSTV-a BiH izuzeli su se iz rasprave i odlučivanja po žalbi tuženog na odluku Drugostepene disciplinske komisije.

Razmatrajući žalbu tuženog izjavljenu na odluku Drugostepene disciplinske komisije, Vijeće kao cjelina je nakon uvida u disciplinski spis predmeta, broj: 04-07-7-509/2019 (04-07-6-1116/2018), kao i sveobuhvatne rasprave, odlučilo kao u izreci iz slijedećih razloga:

Imajući u vidu odredbe člana 60. stav (6) Zakona o VSTV-u BiH, a u vezi sa odredbama člana 103. Poslovnika VSTV-a BiH, Vijeće kao cjelina je predmetnu odluku ispitivalo samo u dijelu koji se odnosi na izrečenu disciplinsku mjeru, pa je u cijelosti prihvatilo razloge koje je u obrazloženju svoje odluke navela Drugostepena disciplinska komisija, smatrajući da je izrečena disciplinska mjera, razrješenje od dužnosti proporcionalna prirodi i težini počinjenih disciplinskih prekršaja, te da će se izrečenom mjerom ostvariti svrha i ciljevi disciplinskog sankcionisanja nosilaca pravosudnih funkcija od strane disciplinskih organa Vijeća.

Vijeće kao cjelina konstatuje da su disciplinske komisije pravilno primjenile odredbe člana 59. stav 1. i stav 2. Zakona o VSTV-u BiH, u vezi sa Smjernicama za određivanje disciplinskih mjera u disciplinskim postupcima (usvojene na sjednici Vijeća 8.7.2016. godine), kada je tuženom izrečena disciplinska mjera, razrješenje od dužnosti, kao mjera koja je adekvatna počinjenim disciplinskim prekršajima, stepenu disciplinske odgovornosti tuženog, posljedicama koje su nastupile, činjenici da je tuženi prethodno disciplinski odgovarao zbog istovrsnih disciplinskih prekršaja, te uzimajući u obzir da ranije izrečene disciplinske mjere nisu dovoljno korektivno djelovale na tuženog.

Vijeće nalazi da je tuženi u konkretnom slučaju oglašen odgovornim za šest tačaka, te za pet disciplinskih prekršaja, i to, iz člana 56. tačka 8. („nemar ili nepažnja u vršenju službenih dužnosti“), tačka 9. („donošenje odluka kojim se očigledno krši zakon ili uporno i neopravdano kršenje pravila postupka“), tačka 10. („neopravdano kašnjenje u izradi odluka ili u drugim radnjama u vezi sa obavljanjem dužnosti sudije ili bilo kakvo drugo ponovljeno nepoštivanje dužnosti sudije“), tačka 17. („propuštanje, iz neopravdanih razloga, da postupi u skladu s odlukama, naredbama ili zahtjevima Vijeća“) i tačka 23. („bilo kakvo drugo ponašanje koje predstavlja ozbiljno kršenje službene dužnosti ili dovodi u pitanje povjerenje javnosti u nepristrasnost i kredibilitet sudstva“), a koje postupanje tuženog je od strane disciplinskih komisija ocijenjeno kao grubo, svjesno kršenje zakona, odnosno propisa, kao i načela etičkog, moralnog integriteta pozicije sudije, te ponašanje koje šteti ugledu pravosudne, sudijske funkcije, dakle kao eklatantan primjer ponašanja i postupanja koje je u svakom slučaju neprimjereno nosiocu pravosudne funkcije, od kojeg se očekuje profesionalno, odgovorno i savjesno obavljanje povjerene mu dužnosti.

Dakle, pored navedenih disciplinskih prekršaja, tuženi je svojim ponašanjem i postupanjem ispoljio i grubo kršenje standarda etičkog ponašanja sudija u Bosni i Hercegovini utvrđenih Kodeksom sudijske etike.

U pogledu izrečene disciplinske mjere, tuženi ponovno ističe žalbene navode koji su razmotreni i obrazloženi od strane Drugostepene disciplinske komisije u pobijanoj odluci.

Naime, u pogledu žalbenih navoda da Drugostepena disciplinska komisija nije imala u vidu da je 2017. godine, A.H. u Osnovnom sudu u ... radio u složenim i neprimjerenim uslovima rada za sudiju, Vijeće kao cjelina ističe da je Drugostepena disciplinska komisija pored toga što je prihvatila stav Prvostepene disciplinske komisije u ovom pogledu, dala i obrazloženje na slijedeći način: “...Neosnovano tuženi neispunjavanje sudijske norme i plana rješavanja starih predmeta, kao i neblagovremenog postupanja u navedenim predmetima, pokušava opravdati činjenicom da je bio žrtva svojevrsne psihološke „torture i diskriminacije“ na radnom mjestu tvrdeći da ostale sudije Osnovnog suda u ... tokom 2017. godine s njim uopšte nisu razgovarale niti su se pozdravljale. U svom iskazu sudije I.B., M.Đ. i predsjednica suda Lj.M. isticale su da nisu u zavadi sa tuženim, da su učestvovale u radu u sjednicama vijeća, te da se pozdravljaju sa sudijom, što je prema izjavi predsjednice suda, uočeno i na hodnicima suda. S tim u vezi, ova Komisija cijeni da čak i u situaciji da su postojale određene nesuglasice između sudija, tuženi kao osoba sa integritetom nije trebao dozvoliti da njegovi porodični, društveni i drugi odnosi negativno utiču na dignitet funkcije koju obavlja, a niti je to mogao biti jedan od razloga koji bi opravdavao njegovo propuštanje da blagovremeno provede postupak po žalbi i prigovoru, da u zakonom propisanom roku dostavi žalbu i prigovor na odgovor, da nakon sticanja uslova predmet proslijedi drugostepenom sudu na nadležno postupanje, da blagovremeno postupa u izvršnim predmetima i donosi odluke, da ispuni normu i plan rješavanja starih predmeta, obzirom da je u tim predmetima postupao kao sudija pojedinac i što mu za postupanje u navedenim predmetima i donošenje odluka nije bilo potrebno vijeće sudija“.

Dakle, prema navedenom, Vijeće cijeni i neosnovanim žalbeni navod, a koji tuženi ističe u pogledu „nenormalnih“ uslova rada u 2017. godini, da su sudije I.B. i M.Đ. kao svjedoci čak tvrdile da nisu znale ništa o određivanju jemstva i rješenju o određivanju jemstva, cijeneći da je u konkretnom slučaju, a na osnovu kako iskaza svjedoka tako i materijalnih dokaza, utvrđena odgovornost tuženog za tačku I. disciplinske tužbe i to kako se to navodi u pobijanoj odluci Drugostepene disciplinske komisije„... pravilan je zaključak Prvostepene disciplinske komisije da je odbrana pogrešno pokušavala dovesti u zabludu ovu komisiju da su članovi vijeća tada vijećali i glasali o jemstvu, a što je prema tvrdnji odbrane dana 9.2.2017. godine rezultiralo donošenjem rješenja kojim je ukinuta mjera pritvora i određeno jemstvo prema optuženim licima, jer upravo suprotno se dokazuje rješenjem od 27.1.2017. godine, kojim je u navedenom sastavu vijeća doneseno rješenje o produženju pritvora, dakle o onom o čemu je i zakazano ročište i o čemu su članovi vijeća na kraju vijećali i glasali, te da suprotno navodima tuženog taj dan 27.1.2017. godine, je odlučeno isključivo o produženju pritvora“. U pogledu navedenog, Vijeće ističe da su upravo svjedoci I.B. i M.Đ. kao sudije Osnovnog suda u ... učestvovale u vijeću u navedenom predmetu, a da je upravo tuženi svojim postupanjem, za koje je i utvrđena disciplinska odgovornosti, samovoljno, bez znanja članova sudskog vijeća, donio odluku suprotno zakonom propisanom postupku, što je i imalo za posljedicu ukidanje tako donesenog rješenja, jer je isto prema odluci Okružnog suda u ... donio funkcionalno nenadležan organ.

U odnosu na žalbeni navod da je tuženi radio u toku 2015 i 2016. godine, a što je Drugostepena disciplinska komisija razmotrila u postupku po žalbi na odluku Prvostepene disciplinske komisije, Vijeće nalazi da u toku disciplinskog postupka nisu osporavani rezultati rada tuženog u navedenom periodu, te istovremeno cijeni da navedeno ne može biti cijenjeno kao olakšavajuća okolnost, nego upravo suprotno, kao otežavajuća okolnost, jer je tuženi svjesnim postupanjem u nepromijenjenim okolnostima, obzirom da je i u 2017. godini putovao iz … u …, da nije bilo razlike u opterećenošću predmetima, ili da je na bilo koji drugi način došlo do promijenjenih okolnosti, isključivo svojom voljom odlučio da ne radi ili da ne želi da vrši dužnost sudije na koju je imenovan. Upravo ovakvim postupanjem tuženog, suprotno navodima iznesenim u žalbi, narušena je slika rada pravosudnih institucija i slika jednog nosioca pravosudne funkcije koji prema Kodeksu sudijske etike promovira visoke standarde sudijskog ponašanja u cilju jačanja povjerenja javnosti u pravosuđe i koji neće dozvoliti da njegovi porodični, društveni i drugi odnosi nedolično utiču na dignitet funkcije koju obavlja.

U žalbi se kao razlog za pobijanje odluke Drugostepene disciplinske komisije u pogledu izrečene disciplinske mjere ističu i okolnosti koje se odnose na Osnovni sud u ..., pri čemu se zanemaruje postupanje i ponašanje tuženog u Osnovnom sudu u ..., te Vijeće također cijeni da je utvrđena disciplinska odgovornost tuženog i za postupanje u Osnovnom sudu u ..., a na način da je u periodu od 12.1.2018. godine do 22.2.2018. godine, kada je odbio postupati u prekršajnim predmetima kojima je zadužen i pored toga što je Odlukom o rasporedu poslova sudija i stručnih saradnika u Osnovnom sudu u ... za 2018. godinu, raspoređen u Odjeljenje za prekršaje i komunalne predmete, te da u istom periodu nije riješio niti jedan predmet kojim je zadužen, navodeći da „nema namjeru da bilo šta radi od prekršajnih predmeta jer ga prekršajni referat uopće ne zanima“, svojim postupanjem, a kako je to konstatovano od strane disciplinskih komisija, na neprofesionalan način pokazao da svoju funkciju ne obavlja stručno, savjesno i efikasno, a u potpunosti svjestan posljedica koje takvo ponašanje može izazvati.

Vijeće ističe da je Prvostepena disciplinska komisija cijenila sve olakšavajuće okolnosti na strani tuženog, a koje i prema stavu koji je iznijela Drugostepena disciplinska komisija u pobijanoj odluci „nemaju značaj osobito olakšavajućih okolnosti koje bi ukazivale na eventualno ublažavanje težine svih navedenih radnji počinjenja disciplinskih prekršaja“. S tim u vezi, potrebno je imati u vidu da je Prvostepena disciplinska komisija, prilikom odabira mjere istakla njen generalni i preventivni karakter, te uvjerenje da će se njenim izricanjem i provođenjem sa jedne strane unaprijediti profesionalnost pravosuđa, a sa druge strane osnažiti povjerenje građana u vladavinu prava i funkcionisanje pravne države, te da pravosuđe i njeni najviši organi imaju odlučnost i odgovornost da sankcioniraju svoje članove za najteže oblike narušavanja integriteta i digniteta pravosuđa i sudijske funkcije. Drugostepena disciplinska komisija je razmatrajući žalbu na izrečenu disciplinsku mjeru zaključila da je Prvostepena disciplinska komisija ispravno cijenila sve okolnosti koje utiču na izrečenu mjeru, primjenivši pravilno sve zakonske principe i pravila za izricanje mjere.

Dakle, suprotno navedenom stanovištu žalbe, sve navedene olakšavajuće okolnosti na koje se tuženi poziva, u smislu odredaba člana 59. Zakona o VSTV-u BiH, prema ocjeni Vijeća kao cjeline, nemaju značaj osobito olakšavajućih okolnosti koje bi dovele do izricanja blaže disciplinske mjere u odnosu na onu koja je izrečena, a upravo iz razloga koji su prethodno navedeni, a odnose se na ozbiljnost i težinu počinjenih disciplinskih prekršaja, njihove posljedice i okolnosti pod kojima su disciplinski prekršaji počinjeni.

Povjerenje u sudstvo nije zajamčeno samo postojanjem nezavisnog, nepristrasnog, poštenog, stručnog i revnosnog sudije. Sudija treba da obavlja svoju ulogu ispoljavajući ozbiljnost i smotrenost, stoga je odluka Prvostepene disciplinske komisije, a potvrđena od strane Drugostepene disciplinske komisije, o izricanju disciplinske mjere razrješenja od dužnosti tuženog u skladu i sa Smjernicama za određivanje disciplinskih mjera u disciplinskim postupcima VSTV-a BiH, gdje se kao posebni kriteriji za izricanje disciplinskih mjera navode karakteristike radnje koja čini bit disciplinskog prekršaja, odnosno broj radnji koje podrazumijevaju disciplinski prekršaj. Također navedenim Smjernicama posebno je navedeno da se prilikom određivanja disciplinske mjere kao kriterij uzima i ranija disciplinska odgovornost. Posebno se naglašava da disciplinska mjera treba biti strožija, odnosno da određivanje disciplinske mjere razrješenje od dužnosti predstavlja odgovarajuću mjeru, ukoliko je nosilac pravosudne funkcije već disciplinski sankcionisan, kao i da prethodni postupci skupa sa tekućim postupkom ukazuju na isto ili slično ponašanje, te da pokazuju nespremnost ili nesposobnost sudije da se pridržava etičkih odnosno profesionalnih standarda, a imajući u vidu da ranije izrečene disciplinske mjere nisu preventivno djelovale na tuženog. (Tuženom je odlukom Prvostepene disciplinske komisije broj: 04-02-2367-6/2010 od 19.11.2010. godine izrečena disciplinska mjera smanjenje plate za iznos od 10% na period od šest mjeseci zbog disciplinskih prekršaja iz člana 56. tačka 8. i 10. Zakona o VSTV-u, te da mu je odlukom Prvostepene disciplinske komisije broj: 04-02-1358-15/2012 od 18.06.2012. godine izrečena disciplinska mjera javna opomena zbog disciplinskog prekršaja iz člana 56. tačka 8. Zakona o VSTV-u BiH, kao i da je u predmetu broj 04-07-6-2560-5/2016 odlukom od 18.11.2016. godine, prihvaćen sporazum sa izrečenom mjerom posebna mjera učestvovanja u programu edukacije iz oblasti Kodeksa sudijske etike u organizaciji CEST RS). Dakle, postupanjem tuženog ispunjeni su svi, a ne samo jedan kriterij za izricanje ove disciplinske mjere. Navedena odluka o disciplinskoj mjeri u potpunosti odgovara propisanim kriterijima, te suprotno žalbenim navodima, ne može se vezati samo i isključivo za vođenje ovog disciplinskog postupka, koji i kada se sam posmatra ima takvu težinu i posljedice koje se ogledaju prije svega u tom stavu tuženog koji svjesno odbija da vrši dužnost sudije, tako da je jedina adekvatna disciplinska mjera razrješenje od dužnosti.

U odnosu na dopune žalbe koje su podnesene od strane tuženog, Vijeće upućuje na član 60. stav (6) Zakona o VSTV-u BiH i član 103. stav (2) Poslovnika VSTV-a BiH, kojima je propisano da se odluka Drugostepene disciplinske komisije može pobijati samo u dijelu odluke o izrečenoj disciplinskoj mjeri, dok se navodima dopuna žalbe ponovno pobija i utvrđeno činjenično stanje u odnosu na pojedine tačke pobijane odluke. U odnosu na dokumentaciju koja je dostavljena kao prilog u dopunama žalbe, Vijeće nalazi da ista nije predlagana u toku disciplinskog postupka, te da nije bilo smetnje da se, posebno podaci o urađenim predmetima, ukoliko se isti odnose na period obuhvaćen disciplinskom tužbom, iznesu u toku postupka, što nije urađeno, te su isti bez obrazloženja i u suprotnosti sa relevantnim odredbama ZPP-a RS-a i Poslovnika VSTV-a BiH, a kojima je uređeno pravo na iznošenje novih činjenica i novih dokaza u žalbi.

Kada je u pitanju izuzeće sutkinje R.J., člana, odnosno potpredsjednice VSTV-a BiH, od postupanja u ovom disciplinskom predmetu, potrebno je istaknuti da je Predsjednik VSTV-a BiH odlučujući o zahtjevu tuženog za izuzeće imenovane sutkinje, u skladu sa članom 11. stav (5) Zakona o VSTV-u BiH i članom 10. Poslovnika VSTV-a BiH, odlukom, broj: 04-07-6-1116-42/2018 od 14.12.2018. godine i odlukom, broj: 04-07-7-509-9/2019 od 26.2.2019. godine, zahtjeve za izuzeće odbio kao neosnovane, a protiv kojih odluka (kojom se usvaja ili odbija zahtjev za izuzeće), prema odredbama člana 10. stav (4) Poslovnika VSTV-a BiH žalba nije dopuštena.

Iz navedenih razloga, Vijeće kao cjelina nalazi da je neosnovana žalba tuženog, radi čega je ista odbijena i slijedom toga potvrđena je pobijana odluka Drugostepene disciplinske komisije.

U skladu sa članom 103. stav 5. Poslovnika VSTV-a BiH, ova odluka Vijeća je konačna.



Pouka o pravnom lijeku:

Sudija ili tužilac koji je razriješen dužnosti odlukom Vijeća može uložiti žalbu Sudu Bosne i Hercegovine.
Sud Bosne i Hercegovine mora primiti žalbu u roku od tri (3) sedmice od dana kad je sudija ili tužilac primio odluku Vijeća. (član 60. st. 7. i 8. Zakona o VSTV-u BiH).





Potpredsjednica Visokog sudskog i tužilačkog vijeća BiH

Jadranka Lokmić-Misirača

Izvor: Visoko sudsko i tužilačko vijeće Bosne i Hercegovine