Page 1 of 1

Odbacaj tuzbe zbog presudene stvari

PostPosted:Tue Jun 18, 2019 11:26 am
by comodore
ODBAČAJ TUŽBE ZBOG PRESUĐENE STVARI
Zakon o parničnom postupku

član 67 stav 1 tačka 4) i član 255 stav 1 tačka 9)

Presuđenost je smetnja za vođenje parnice, a činjenica da je tužitelj saznao za nove činjenice i našao nove dokaze na osnovu kojih smatra da bi za njega mogla biti donesena povoljnija odluka da su iste bile upotrijebljene u ranijem postupku, ne mogu činiti osnov za podnošenje nove tužbe, nego samo razlog za podnošenje zahtjeva za ponavljanje pravomoćno završenog postupka.

Obrazloženje:

"U ovoj pravnoj stvari revizijom tužitelja se pobija rješenje drugostepenog suda kojim je potvrđeno prvostepeno rješenje o odbačaju tužbe. Takvo rješenje drugostepenog suda predstavlja odluku koju ima u vidu odredbe člana 254. stav 1. ZPP, jer se njime postupak pravosnažno završava.

U postupku je utvrđeno da je tužitelj dana 23. 9. 2014. godine podnio tužbu protiv tužene za naknadu materijalne štete na ime uništene porodične stambene zgrade u iznosu od 100.000,00 KM, te na ime naknade nematerijalne štete iznos od 50.000,00KM, da je u odgovoru na tužbu tužena istakla prigovor presuđene stvari zato što je tužitelj već vodio postupak pred Osnovnim sudom u S. gdje je tužbeni zahtjev u cijelosti odbijen kao neosnovan, da iz presude Osnovnog suda u S. broj 890 P... P od 3. 3. 2009. godine potvrđene presudom Okružnog suda u I. S. broj 890 P... GŽ od 10. 6. 2009. godine proizilazi da je između istih stranaka, povodom iste pravne stvari vođen parnični postupak i donesena presuda kojom je tužitelj odbijen sa tužbenim zahtjevom, pa su nižestepeni sudovi u skladu sa prednjim utvrđenjem, a primjenom člana 67. stav 1. tačka 4. ZPP-a donijeli odluku da se tužba odbacuje nalazeći da je stvar pravomoćno presuđena.

Takvo pravno shvatanje nižestepenih sudova je zasnovano na zakonu.

Suprotno od stave revizije, polazeći od utvrđenog činjeničnog stanja Vrhovni sud nalazi da su nižestepeni sudovi pravilno zaključili da je tužbom od 23. 9. 2014. godine pokrenuta pranica o zahtjevu o kome je već pravosnažno odlučeno presudom Osnovnog suda u S. broj 890 P … P od 3. 3. 2009. godine potvrđene presudom Okružnog suda u I. S. broj 890 P … GŽ od 10. 6. 2009. godine i na osnovu ovlašćenja iz odredbe člana 67. stav 1. tačka 4. ZPP-a, tužbu odbacili.

Naime prema članu 196. stav 1. i 2. ZPP presuda koja se više ne može pobijati žalbom postaje pravosnažna ukoliko je njome odlučeno o zahtjevu tužbe ili protivtužbe. Sud tokom cijelog postupka, po službenoj dužnosti, pazi da li je stvar pravosnažno presuđena i ako utvrdi da je parnica pokrenuta o zahtjevu o kome je već pravosnažno odlučeno, odbacit će tužbu.

U konkretnom slučaju presuđenost je smetnja za vođenje parnice, jer je u sporu između istih stranka sa istim činjeničnim osnovom i sa istim predmetnom tužbenog zahtjeva već donijeta pravosnažna presuda. Naime, obje parnice su pokrenute sa tužbama za naknadu materijalne štete za uništenu imovinu tj. zapaljenu kuću i nematerijalne štete, nastale uslijed nasilja i terora, koju je tužitelj pretrpio za vrijeme ratnih dešavanja u BiH na području Republike Srpske i u obje se traži naknada štete od Općine P. (a što potvrđuje sadržaj tužbe i petit tužbenog zahtjeva - tužba od 23. 9. 2014., te presuda Osnovnog suda u S. broj 890 P … P od 3. 3. 2009. godine). S obzirom da je u postupku broj 890 P … P, sud nalazeći da je osnovan materijalno-pravni prigovor zastare tužene, primjenom odredbe člana 360. u vezi sa članom 376. ZOO, zahtjev tužitelja odbio, to se poslije nastupanja pravosnažnosti o spornom materijalno pravnom odnosu ne može ponovo odlučivati.

Ni to što je tužitelj saznao za nove činjenice i našao nove dokaze na osnovu kojih smatra da bi za njega mogla biti donesena povoljnija odluka da su iste bile upotrebljene u ranijem postupku, ne mogu u predmetnom slučaju same po sebi činiti osnov za podnošenje nove tužbe, nego samo razlog za podnošenje zahtjeva za ponavljanje pravomoćno završenog postupka saglasno odredbi člana 255. stav 1. tačka 9. ZPP.

Ni revizijski navodi tužitelja da tužbeni zahtjevi nisu u potpunosti isti, jer da tužitelj sada novom podnesenom tužbom traži veće iznose naknade materijalne i nematerijalne štete u odnosu na ranije vođenu parnicu, nisu od uticaja na drugačije rješenje spora s obzirom da se poslije nastupanja pravosnažnosti, o spornom materijalno pravnom odnosu ne može ponovo odlučivati ni u situaciji kada tužitelj nakon što je pravomoćnom presudom odlučeno o tužbenom zahtjevu, poveća taj zahtjev podnošenjem nove tužbe, a što je u predmetnom slučaju učinio tužitelj, jer ako je bio neosnovan manji iznos, tada ne može biti ni osnovan veći iznos pa i u takvoj situaciji je u pitanju presuđena stvar, pa je tužbu trebalo odbaciti.

Bez uticaja je i pozivanje revident na odgovarajuće međunarodne deklaracije i konvencije, budući da pravo na pristup sudu, po ocjeni ovog suda, može podlijegati legitimnim ograničenjima kao što je pravosnažno presuđena stvar."



(Rješenje Vrhovnog suda Federacije BiH, 65 0 P 459864 16 Rev od 7.12.2018. godine)