Nije povrijeđeno pravo na odbranu optuženog
PostPosted:Wed Mar 25, 2020 9:10 am
Nije povrijeđeno pravo na odbranu optuženog 16.
Član 312. stav 1. tačka d) Zakona o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine
NIJE POVRIJEĐENO PRAVO NA ODBRANU OPTUŽENOG, IAKO SU ON I BRANITELJ PRIMILI PRIJEDLOG ZA PRODUŽENJE PRITVORA NEPOSREDNO PRIJE ROČIŠTA NA KOME SU UPOZNATI O RAZLOZIMA ZA PRODUŽENJE PRITVORA I O NJIMA SE IZJASNILI
Iz obrazloženja:
„Tačni su navodi branitelja osumnjičenog da je prijedlog za produženje pritvora zaprimio u vrijeme kako u žalbi navodi, tj. neposredno prije ročišta za produženje pritvora. Međutim, iz zapisnika sa tog ročišta proizilazi da je prvostepeni sud odobrio traženo vrijeme osumnjičenom i njegovom branitelju da se konsultiraju o prijedlogu tužitelja, te je na pitanje sudije izvjestitelja da li se može nastaviti sa ročištem, branitelj odgovorio: „Kratko smo o prijedlogu i oko nekih drugih stvari smo se konsultovali. Tako da spremni smo“, pa je nakon toga ročište nastavljeno. Ni branitelj ni osumnjičeni nisu na ovo pitanje suda tražili odlaganje ročišta radi pripreme njihovog izjašnjenja, niti su tada stavili prigovor o kratkoći vremena za potrebnu pripremu, nego je branitelj tek nakon izlaganja tužitelja prigovorio da nije imao dovoljno vremena za pripremu odbrane, ali se pri tome ipak upustio u izjašnjenje o prijedlogu tužitelja, navodeći razloge zbog kojih smatra da isti nije osnovan. Pri svemu tome valja imati u vidu da je i sama tužiteljica na pomenutom ročištu navela da u pogledu postojanja osnovane sumnje, kao općeg uvjeta za pritvor, vrijede svi oni razlozi koji su prethodno bili navedeni u prijedlogu za određivanje pritvora, s tim da je ukazala na istražne radnje koje su u međuvremenu provedene, te je također istakla da i dalje vrijede svi oni razlozi u pogledu postojanja posebnih pritvorskih osnova, kako je to bilo obrazloženo i u prijedlogu za određivanje pritvora. S tim u vezi valja naglasiti da je za ocjenu opravdanosti ovakvih prigovora, od suštinskog značaja to da li je stranka u postupku u dovoljnoj mjeri upoznata sa sadržinom prijedloga suprotne stranke da bi o njemu mogla da se izjasni. Kako je, s obzirom na sve naprijed navedeno, odbrana u konkretnom slučaju imala sasvim dovoljno saznanja o sadržini prijedloga za produženje pritvora prema osumnjičenom, što u konačnici proizilazi i iz okolnosti da se na predmetnom ročištu upustila u pobijanje razloga iz tog prijedloga, ne tražeći pri tome odlaganje ročišta radi pripreme odbrane, te imajući u vidu i okolnost da je prvostepeni sud udovoljio zahtjevu osumnjičenog i branitelja da se ročište prekine za kraći period kako bi se mogli konsultirati u pogledu izjašnjenja o prijedloga tužitelja za produženje pritvora, to ne stoji žalbeni prigovor branitelja osumnjičenog da je prvostepeni sud učinio bitnu povredu odredaba krivičnog postupka iz člana 312. stav 1. tačka d) ZKP FBiH“.
(Rješenje Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj: 03 0 K 014874 16 Kž 2 od
22.03.2016. godine)
https://www.bih-pravo.org/
Član 312. stav 1. tačka d) Zakona o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine
NIJE POVRIJEĐENO PRAVO NA ODBRANU OPTUŽENOG, IAKO SU ON I BRANITELJ PRIMILI PRIJEDLOG ZA PRODUŽENJE PRITVORA NEPOSREDNO PRIJE ROČIŠTA NA KOME SU UPOZNATI O RAZLOZIMA ZA PRODUŽENJE PRITVORA I O NJIMA SE IZJASNILI
Iz obrazloženja:
„Tačni su navodi branitelja osumnjičenog da je prijedlog za produženje pritvora zaprimio u vrijeme kako u žalbi navodi, tj. neposredno prije ročišta za produženje pritvora. Međutim, iz zapisnika sa tog ročišta proizilazi da je prvostepeni sud odobrio traženo vrijeme osumnjičenom i njegovom branitelju da se konsultiraju o prijedlogu tužitelja, te je na pitanje sudije izvjestitelja da li se može nastaviti sa ročištem, branitelj odgovorio: „Kratko smo o prijedlogu i oko nekih drugih stvari smo se konsultovali. Tako da spremni smo“, pa je nakon toga ročište nastavljeno. Ni branitelj ni osumnjičeni nisu na ovo pitanje suda tražili odlaganje ročišta radi pripreme njihovog izjašnjenja, niti su tada stavili prigovor o kratkoći vremena za potrebnu pripremu, nego je branitelj tek nakon izlaganja tužitelja prigovorio da nije imao dovoljno vremena za pripremu odbrane, ali se pri tome ipak upustio u izjašnjenje o prijedlogu tužitelja, navodeći razloge zbog kojih smatra da isti nije osnovan. Pri svemu tome valja imati u vidu da je i sama tužiteljica na pomenutom ročištu navela da u pogledu postojanja osnovane sumnje, kao općeg uvjeta za pritvor, vrijede svi oni razlozi koji su prethodno bili navedeni u prijedlogu za određivanje pritvora, s tim da je ukazala na istražne radnje koje su u međuvremenu provedene, te je također istakla da i dalje vrijede svi oni razlozi u pogledu postojanja posebnih pritvorskih osnova, kako je to bilo obrazloženo i u prijedlogu za određivanje pritvora. S tim u vezi valja naglasiti da je za ocjenu opravdanosti ovakvih prigovora, od suštinskog značaja to da li je stranka u postupku u dovoljnoj mjeri upoznata sa sadržinom prijedloga suprotne stranke da bi o njemu mogla da se izjasni. Kako je, s obzirom na sve naprijed navedeno, odbrana u konkretnom slučaju imala sasvim dovoljno saznanja o sadržini prijedloga za produženje pritvora prema osumnjičenom, što u konačnici proizilazi i iz okolnosti da se na predmetnom ročištu upustila u pobijanje razloga iz tog prijedloga, ne tražeći pri tome odlaganje ročišta radi pripreme odbrane, te imajući u vidu i okolnost da je prvostepeni sud udovoljio zahtjevu osumnjičenog i branitelja da se ročište prekine za kraći period kako bi se mogli konsultirati u pogledu izjašnjenja o prijedloga tužitelja za produženje pritvora, to ne stoji žalbeni prigovor branitelja osumnjičenog da je prvostepeni sud učinio bitnu povredu odredaba krivičnog postupka iz člana 312. stav 1. tačka d) ZKP FBiH“.
(Rješenje Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj: 03 0 K 014874 16 Kž 2 od
22.03.2016. godine)
https://www.bih-pravo.org/