Page 1 of 1

Mogućnost sabiranja iznosa utajenih poreza kod produženog krivičnog djela

PostPosted:Sat Feb 08, 2020 11:41 am
by matrix
Mogućnost sabiranja iznosa utajenih poreza kod produženog krivičnog djela (član 210. u vezi sa članom 54. KZ BiH)

Kod produženog krivičnog djela porezne utaje, iznosi poreznih obaveza čije se plaćanje izbjegava iz svake godine mogu se sabirati, pa je na taj način moguće i izvršenje kvalificiranog oblika djela.

Iz obrazloženja:
Kako se u konkretnom slučaju radi o produženom krivičnom djelu Porezna utaja ili prevara, Apelaciono vijeće je cijenilo da li postoje svi elementi konstrukcije produženog krivičnog djela, odnosno da li se radi o istim ili istovrsnim krivičnim




1 To stajalište proizlazi iz presude ESLJP-a Hadjianastassiou protiv Grčke od 26. juna 1992.
2 U skladu sa stavom izraženom u presudi ESLJP Ashingdane protiv Ujedinjenog Kraljevstva.


djelima, vremenski kontinuitet i način činjenja i druge stvarne okolnosti koje djela međusobno povezuju tako da sva čine jedinstvenu cjelinu.
U tom pogledu, Apelaciono vijeće je utvrdilo da kalendarska godina kao jedna cjelina, iako je poreski period za koji se obračunava PDV jedan kalendarski mjesec, te je obveznik dužan da obračuna PDV za odgovarajući poreski period na osnovu ukupnog prometa dobara ili usluga iskazanih u fakturama u tom poreskom periodu, ispunjava sve elemente krivičnog djela u njegovoj osnovi. Dakle, izbjegnuto je plaćanje poreznih davanja za svaku godinu u iznosu većem od 10.000 KM (za 2013. godinu iznos od 63.096 KM, za 2014. godinu iznos od 56.088 KM, za 2015. godinu iznos od 89.112 KM), a ukupni iznos ukazuje na kvalificirani oblik krivičnog djela, jer prelazi iznos od 200.000 KM.3
Kada je u pitanju vremenski kontinuitet, za ovo Vijeće navedeni element nesporno postoji, s obzirom da je krivično djelo kontinuirano vršeno u periodu od maja 2013. do decembra 2015. godine (porezni periodi: 13/05, 13/06, 13/12, 14/12, 15/02, 15/11, 15/12).
Apelaciono vijeće nalazi ispunjenim i kriterij koji se odnosi na način izvršenja krivičnog djela, s obzirom da je identičan za svaki poreski period, kako je već naprijed navedeno, a djela su počinjena sa istim ciljem sticanja protivpravne imovinske koristi, a oštećen u svim slučajevima je Budžet Bosne i Hercegovine. Naime, ostvareni oporezivi promet nije u cijelosti prijavljen u mjesečnim PDV prijavama UIO BiH u periodu maj 2013. – decembar 2015. godine, a neprijavljene poreske obaveze su proizašle iz poslovnih odnosa s pravnim licima navedenim u izreci presude. Na ovaj način optuženi V., odnosno pravno lice, izbjegli su da plate davanja propisana poreznim zakonodavstvom Bosne i Hercegovine pružanjem lažnih podataka o činjenicama koje su od uticaja na utvrđivanje iznosa obaveza.

3Komentar KZ BiH: „Glede konstrukcije produljenog kaznenog djela VSH u odluci br. Kž- 2067/77 od 2. kolovoza 1978. godine navodi da je produljeno kazneno djelo jedan od slučajeva prividnog realnog stjecaja kaznenog djela, kad se zbog određenih sjedinjavajućih faktora više istovrsnih i ponovljenih radnji izvršenja spajaju u jedno kazneno djelo, s tim da svako od tih djela, što ulaze u njegov sklop mora i samo za sebe sadržati sva bitna obilježja toga kaznenog djela. U skladu s tim kod produljenog kaznenog djela porezne utaje, što treba da obuhvati kontinuirano utajivanje poreza kroz više uzastopnih godina, utaja poreza u svakoj od tih godina mora za sebe sadržajno obuhvatiti sva bitna obilježja tog kaznenog djela, pa tako pored ostalog i uvjet da je izbjegavana obaveza plaćanja poreza u svakoj godini veća od zakonom utvrđenog iznosa (prema KZ BiH u iznosu većem od 10.000 KM, op. autora). Prema prevladavajućoj sudskoj praksi kod ovako konstruiranog produljenog kaznenog djela porezne utaje iznosi poreznih obveza čije se plaćanje izbjegava iz svake godine mogu se sabirati, pa je tako na taj način moguće i izvršenje kvalificiranog oblika djela iz st. 2“, str. 693.


Pored navedenih objektivnih kriterija u konkretnom slučaju je dokazan i subjektivni kriterij, odnosno jedinstveni umišljaj na strani optuženog J. V., jer zatvoren krug dokaza tvori krivicu optuženog za produženo krivično djelo porezne utaje isključujući svaku razumnu sumnju. Upravo činjenica da svjesno nije prijavljena cjelovita poreska obaveza kroz tri godine u kontinuitetu, nego samo jedan njen dio, govori u prilog utvrđenju ovog Vijeća da je djelo počinjeno sa direktnim umišljajem u cilju sticanja velikog iznosa protivpravne imovinske koristi.
Slijedom navedenog, Apelaciono vijeće nalazi da su optuženi J. V. i optuženo pravno lice počinili produženo krivično djelo porezne utaje, s obzirom da sva pojedinačna djela nesumnjivo čine jedinstvenu kriminalnu cjelinu.
Cijeneći sve naprijed izneseno te imajući u vidu sve okolnosti konkretnog slučaja, kao i zakonska obilježja ovog krivičnog djela, a na osnovu sveukupne ocjene izvedenih dokaza, cijeneći iste kako pojedinačno tako i u njihovoj međusobnoj logičnoj povezanosti, shodno odredbama člana 281. stav 2. ZKP BiH, ovo Vijeće nalazi da su u radnjama optuženog J. V. sadržana sva bitna obilježja produženog krivičnog djela Porezna utaja ili prevara iz člana 210. stav 4. u vezi sa stavom 1. i članom 54. KZ BiH, a da je optuženo pravno lice počinilo produženo krivično djelo Porezna utaja ili prevara iz člana 210. stav 4. u vezi sa stavom 1. i članovima 54. i
124. KZ BiH.


(Presuda vijeća Apelacionog odjeljenja Suda BiH, broj S1 2 K 024531 18 Kžk od 06.12.2018. godine)

Izvor: https://advokat-prnjavorac.com/sudska-praksa-BiH.html