Član 14. Zakona o komunalnim djelatnostima
PostPosted:Sat Apr 04, 2020 12:48 pm
Član 14. Zakona o komunalnim djelatnostima
Član IV.C.11. Ustava Federacije Bosne i Hercegovine
ODLUKA O KOMUNALNOJ NAKNADI, KOJA JE DONESENA NA OSNOVU ČLANA
14. REPUBLIČKOG ZAKONA O KOMUNALNIM DJELATNOSTIMA, OSTAJE NA SNAZI SVE DOK USTAVNI SUD FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE, U POSTUPKU OCJENJIVANJA USTAVNOSTI POKRENUTOM NA ZAHTJEV OVLAŠTENOG PODNOSIOCA, NE DONESE PRESUDU DA ODLUKA NIJE U SKLADU SA USTAVOM.
Iz obrazloženja:
Presudom Kantonalnog suda u Novom Travniku broj: 06 0 U 004744 12 U od 30.04.2012. godine odbijena je tužba tužioca podnesena protiv rješenja tuženog, broj i datum navedeni u uvodu ove presude, kojim je odbijena njegova žalba izjavljenoj protiv rješenja Službe za ... općine D. broj: ... od ... godine. Tim prvostepenim rješenjem tužiocu, kao vlasniku podzemnih instalacija (optičkog kabla) na području općine D., utvrđena je obaveza plaćanja komunalne naknade za period od ... do .. godine u mjesečnom iznosu od ... KM, odnosno u ukupnom iznosu ... KM (zaključkom o ispravci greške broj: ... od .. godine ispravljena je greška u računanju ukupnog iznosa, koji je u rješenju iznosio ... KM).
Blagovremeno podnesenim zahtjevom za vanredno preispitivanje sudske odluke tužilac je osporio zakonitost pobijane presude zbog povrede zakona i povrede pravila postupka. U
zahtjevu navodi da je prvostepeni sud u pobijanoj presudi pogrešno utvrdio da je osporeno rješenje od ... godine, odnosno Odluka o komunalnoj naknadi Općinskog vijeća D. broj: ... od
... godine u skladu članom 14. i 15. Zakona o komunalnim djelatnostima. Smatra da se ne može suprotno Zakonu o komunalnim djelatnostima proizvoljno nametati obaveza plaćanja komunalne naknade vlasnicima instalacija, jer instalacije nisu pomenute u tom Zakonu, niti je dužina metra predviđena kao obračunska jedinica, kako je to predviđeno Odlukom. Ukazuje na povredu člana 7. i 8. Zakona o upravnom postupku, jer stranci nije data mogućnost da se izjasni o svim činjenicama i okolnostima koje su važne za donošenje rješenja. Ističe da je Kantonalni sud u skladu sa Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine trebao obustaviti postupak i predočiti predmet Ustavnom sudu koji bi odlučio o ustavnosti općinske Odluke o komunalnim naknadama. Predlaže da se zahtjev uvaži i pobijana presuda ukine ili da ovaj sud obustavi postupak i predoči predmet Ustavnom sudu.
U odgovoru na zahtjev za vanredno preispitivanje sudske odluke koji je podnio u ime
tuženog Predsjedatelj Općinskog vijeća, predloženo je da se zahtjev odbije kao neosnovan.
Ovaj sud je na osnovu člana 45. Zakona o upravnim sporovima („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“, broj 9/05) ispitao pobijanu presudu u granicama zahtjeva i povreda propisa iz člana 41. ovog zakona navedenih u zahtjevu, pa je odlučio kao u izreci ove presude iz slijedećih razloga:
Prvostepeni sud je ocjenio da je tužilac pravilno obavezan na plaćanje komunalne naknade primjenom člana 2. stav 3. Odluke o komunalnoj naknadi Općinskog vijeća D. broj:
... od ... godine, koja je donesena na osnovu člana 14. Zakona o komunalnim djelatnostima („Službeni list SRBiH“, broj 20/90), pa je pobijanom presudom odbio tužbu kao neosnovanu, jer navodima tužbe nije dovedena u pitanje pravilnost i zakonitost osporenog rješenja tuženog.
Donošenjem pobijane presude prvostepeni sud, suprotno navodima iz zahtjeva za vanredno preispitivanje sudske odluke, nije povrijedio federalni zakon ili drugi federalni propis zbog čega je po ocjeni ovog suda zahtjev za vanredno preispitivanje sudske odluke neosnovan, a iz razloga što se u konkretnom slučaju radi o upravnoj stvari utvrđivanje obaveze plaćanja komunalne naknade primjenom odredbe člana 2. stav 3. Odluke o komunalnoj naknadi Općinskog vijeća D. od ... godine, kojom je propisano da se komunalna naknada plaća i za nadzemne i podzemne instalacije (elektroinstalacije, telefonske instalacije, instalacije kablovskih operatera, plinovodne instalacije, toplovodne instalacije i druge slične instalacije), te primjenom odredbe člana 9. kojom je utvrđen način obračuna iznosa komunalne naknade za vlasnike podzemnih i nadzemnih instalacija i vrijednost obračunske jedinice-boda. Odredbom člana 6. stav 2. Odluke propisano je da su obveznici plaćanja komunalne naknade i vlasnici nadzemnih i podzemnih instalacija. U zahtjevu za vanredno preispitivanje sudske odluke, kao i u tužbi, tužilac osporava zakonitost Odluke Općinskog vijeća D., jer smatra da nije u skladu sa Zakonom o komunalnim djelatnostima. Odredbom člana 14. stav 1. Zakona o komunalnim djelatnostima, na osnovu kojeg je Općinsko vijeće D. donijelo Odluku o komunalnoj naknadi broj: ... od ... godine, propisano je da Skupština opštine (sada Općinsko vijeće) propisuje obavezu plaćanja komunalne naknade za korištenje objekata i uređaja zajedničke komunalne potrošnje, a odredbama člana 2. navedene su djelatnosti koje se u smislu ovog zakona smatraju kao djelatnosti od posebnog društvenog interesa. Odredbom člana 15. istog zakona propisano je da se komunalna naknada određuje prema jedinici izgrađene korisne površine (m2) za stambeni i poslovni prostor i objekte društvenog standarda.
Kako je tužiocu, kao vlasniku podzemnih instalacija (optičkog kabla), na osnovu utvrđenog činjeničnog stanja, (utvrđene dužine optičkog kabla od ... m), primjenom Odluke o komunalnoj naknadi, koja je na snazi, utvrđena mjesečna komunalna naknada i ukupan iznos komunalne naknade za 2012. godinu, neosnovani su navodi iz zahtjeva da se predmetna Odluka nije mogla primijeniti u konkretnom slučaju, jer nije u skladu sa Zakonom o komunalnim djelatnostima iz kojeg razloga je i predložio u tužbi da prvostepeni sud obustavi postupak i
predoči predmet Ustavnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine, da bi se ocijenila ustavnost Odluke o komunalnoj naknadi. Odluka o komunalnoj naknadi ostaje na snazi sve dok Ustavni sud Federacije Bosne i Hercegovine u postupku ocjenjivanja ustavnosti pokrenutom na zahtjev ovlaštenog podnosioca ne donese presudu da ova odluka nije u skladu sa Ustavom. Međutim, diskreciono pravo suda je da u skladu sa članom IV.C.11. Ustava Federacije ocjeni da li postoji osnov za pokretanje postupka za ocjenu ustavnosti pred Ustavnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine.
Prvostepeni organ je po skraćenom postupku riješio stvar neposredno (člana 139. Zakona o upravnom postupku -„Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“, broj 2/98 i 48/99), jer je na osnovu člana 9. i 11. Odluke i rješenja o odobrenju za građenje Službe za ... općine D. broj: ... od ... godine, kojim je tužiocu odobreno građenje poslovnog objekta polaganja mreže optičkog kabla na dionici most na rijeci U. D.M.-T. u dužini od ... m, utvrđena dužina postavljenih instalacija, pa kako se radi o činjenici koja je utvrđena navedenim rješenjem nije bilo potrebe provoditi poseban ispitni postupak, zbog čega ovaj sud smatra da nije povrijeđeno načelo materijalne istine i načelo saslušanja stranke, na koje se povrede tužilac poziva u zahtjevu. Iz navedenih razloga i drugi navodi iz zahtjeva se ukazuju neosnovanim i nemaju uticaja na drugačije odlučivanje u ovoj upravnoj stvari.
S obzirom na navedeno, po ocjeni ovog suda zahtjev za vanredno preispitivanje sudske odluke je neosnovan, pa je ovaj sud je primjenom člana 46. stav 1. Zakona o upravnim sporovima odlučio kao u izreci ove presude.
(Presuda Vrhovnog suda Federacije BIH, broj: 06 0 U 004744 12 Uvp od 04.02.2016. godine)
Član IV.C.11. Ustava Federacije Bosne i Hercegovine
ODLUKA O KOMUNALNOJ NAKNADI, KOJA JE DONESENA NA OSNOVU ČLANA
14. REPUBLIČKOG ZAKONA O KOMUNALNIM DJELATNOSTIMA, OSTAJE NA SNAZI SVE DOK USTAVNI SUD FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE, U POSTUPKU OCJENJIVANJA USTAVNOSTI POKRENUTOM NA ZAHTJEV OVLAŠTENOG PODNOSIOCA, NE DONESE PRESUDU DA ODLUKA NIJE U SKLADU SA USTAVOM.
Iz obrazloženja:
Presudom Kantonalnog suda u Novom Travniku broj: 06 0 U 004744 12 U od 30.04.2012. godine odbijena je tužba tužioca podnesena protiv rješenja tuženog, broj i datum navedeni u uvodu ove presude, kojim je odbijena njegova žalba izjavljenoj protiv rješenja Službe za ... općine D. broj: ... od ... godine. Tim prvostepenim rješenjem tužiocu, kao vlasniku podzemnih instalacija (optičkog kabla) na području općine D., utvrđena je obaveza plaćanja komunalne naknade za period od ... do .. godine u mjesečnom iznosu od ... KM, odnosno u ukupnom iznosu ... KM (zaključkom o ispravci greške broj: ... od .. godine ispravljena je greška u računanju ukupnog iznosa, koji je u rješenju iznosio ... KM).
Blagovremeno podnesenim zahtjevom za vanredno preispitivanje sudske odluke tužilac je osporio zakonitost pobijane presude zbog povrede zakona i povrede pravila postupka. U
zahtjevu navodi da je prvostepeni sud u pobijanoj presudi pogrešno utvrdio da je osporeno rješenje od ... godine, odnosno Odluka o komunalnoj naknadi Općinskog vijeća D. broj: ... od
... godine u skladu članom 14. i 15. Zakona o komunalnim djelatnostima. Smatra da se ne može suprotno Zakonu o komunalnim djelatnostima proizvoljno nametati obaveza plaćanja komunalne naknade vlasnicima instalacija, jer instalacije nisu pomenute u tom Zakonu, niti je dužina metra predviđena kao obračunska jedinica, kako je to predviđeno Odlukom. Ukazuje na povredu člana 7. i 8. Zakona o upravnom postupku, jer stranci nije data mogućnost da se izjasni o svim činjenicama i okolnostima koje su važne za donošenje rješenja. Ističe da je Kantonalni sud u skladu sa Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine trebao obustaviti postupak i predočiti predmet Ustavnom sudu koji bi odlučio o ustavnosti općinske Odluke o komunalnim naknadama. Predlaže da se zahtjev uvaži i pobijana presuda ukine ili da ovaj sud obustavi postupak i predoči predmet Ustavnom sudu.
U odgovoru na zahtjev za vanredno preispitivanje sudske odluke koji je podnio u ime
tuženog Predsjedatelj Općinskog vijeća, predloženo je da se zahtjev odbije kao neosnovan.
Ovaj sud je na osnovu člana 45. Zakona o upravnim sporovima („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“, broj 9/05) ispitao pobijanu presudu u granicama zahtjeva i povreda propisa iz člana 41. ovog zakona navedenih u zahtjevu, pa je odlučio kao u izreci ove presude iz slijedećih razloga:
Prvostepeni sud je ocjenio da je tužilac pravilno obavezan na plaćanje komunalne naknade primjenom člana 2. stav 3. Odluke o komunalnoj naknadi Općinskog vijeća D. broj:
... od ... godine, koja je donesena na osnovu člana 14. Zakona o komunalnim djelatnostima („Službeni list SRBiH“, broj 20/90), pa je pobijanom presudom odbio tužbu kao neosnovanu, jer navodima tužbe nije dovedena u pitanje pravilnost i zakonitost osporenog rješenja tuženog.
Donošenjem pobijane presude prvostepeni sud, suprotno navodima iz zahtjeva za vanredno preispitivanje sudske odluke, nije povrijedio federalni zakon ili drugi federalni propis zbog čega je po ocjeni ovog suda zahtjev za vanredno preispitivanje sudske odluke neosnovan, a iz razloga što se u konkretnom slučaju radi o upravnoj stvari utvrđivanje obaveze plaćanja komunalne naknade primjenom odredbe člana 2. stav 3. Odluke o komunalnoj naknadi Općinskog vijeća D. od ... godine, kojom je propisano da se komunalna naknada plaća i za nadzemne i podzemne instalacije (elektroinstalacije, telefonske instalacije, instalacije kablovskih operatera, plinovodne instalacije, toplovodne instalacije i druge slične instalacije), te primjenom odredbe člana 9. kojom je utvrđen način obračuna iznosa komunalne naknade za vlasnike podzemnih i nadzemnih instalacija i vrijednost obračunske jedinice-boda. Odredbom člana 6. stav 2. Odluke propisano je da su obveznici plaćanja komunalne naknade i vlasnici nadzemnih i podzemnih instalacija. U zahtjevu za vanredno preispitivanje sudske odluke, kao i u tužbi, tužilac osporava zakonitost Odluke Općinskog vijeća D., jer smatra da nije u skladu sa Zakonom o komunalnim djelatnostima. Odredbom člana 14. stav 1. Zakona o komunalnim djelatnostima, na osnovu kojeg je Općinsko vijeće D. donijelo Odluku o komunalnoj naknadi broj: ... od ... godine, propisano je da Skupština opštine (sada Općinsko vijeće) propisuje obavezu plaćanja komunalne naknade za korištenje objekata i uređaja zajedničke komunalne potrošnje, a odredbama člana 2. navedene su djelatnosti koje se u smislu ovog zakona smatraju kao djelatnosti od posebnog društvenog interesa. Odredbom člana 15. istog zakona propisano je da se komunalna naknada određuje prema jedinici izgrađene korisne površine (m2) za stambeni i poslovni prostor i objekte društvenog standarda.
Kako je tužiocu, kao vlasniku podzemnih instalacija (optičkog kabla), na osnovu utvrđenog činjeničnog stanja, (utvrđene dužine optičkog kabla od ... m), primjenom Odluke o komunalnoj naknadi, koja je na snazi, utvrđena mjesečna komunalna naknada i ukupan iznos komunalne naknade za 2012. godinu, neosnovani su navodi iz zahtjeva da se predmetna Odluka nije mogla primijeniti u konkretnom slučaju, jer nije u skladu sa Zakonom o komunalnim djelatnostima iz kojeg razloga je i predložio u tužbi da prvostepeni sud obustavi postupak i
predoči predmet Ustavnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine, da bi se ocijenila ustavnost Odluke o komunalnoj naknadi. Odluka o komunalnoj naknadi ostaje na snazi sve dok Ustavni sud Federacije Bosne i Hercegovine u postupku ocjenjivanja ustavnosti pokrenutom na zahtjev ovlaštenog podnosioca ne donese presudu da ova odluka nije u skladu sa Ustavom. Međutim, diskreciono pravo suda je da u skladu sa članom IV.C.11. Ustava Federacije ocjeni da li postoji osnov za pokretanje postupka za ocjenu ustavnosti pred Ustavnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine.
Prvostepeni organ je po skraćenom postupku riješio stvar neposredno (člana 139. Zakona o upravnom postupku -„Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“, broj 2/98 i 48/99), jer je na osnovu člana 9. i 11. Odluke i rješenja o odobrenju za građenje Službe za ... općine D. broj: ... od ... godine, kojim je tužiocu odobreno građenje poslovnog objekta polaganja mreže optičkog kabla na dionici most na rijeci U. D.M.-T. u dužini od ... m, utvrđena dužina postavljenih instalacija, pa kako se radi o činjenici koja je utvrđena navedenim rješenjem nije bilo potrebe provoditi poseban ispitni postupak, zbog čega ovaj sud smatra da nije povrijeđeno načelo materijalne istine i načelo saslušanja stranke, na koje se povrede tužilac poziva u zahtjevu. Iz navedenih razloga i drugi navodi iz zahtjeva se ukazuju neosnovanim i nemaju uticaja na drugačije odlučivanje u ovoj upravnoj stvari.
S obzirom na navedeno, po ocjeni ovog suda zahtjev za vanredno preispitivanje sudske odluke je neosnovan, pa je ovaj sud je primjenom člana 46. stav 1. Zakona o upravnim sporovima odlučio kao u izreci ove presude.
(Presuda Vrhovnog suda Federacije BIH, broj: 06 0 U 004744 12 Uvp od 04.02.2016. godine)