Page 1 of 1

Centrum för rättvisa protiv Švedske

PostPosted:Tue Jun 01, 2021 1:29 pm
by comodore
Centrum för rättvisa v. Sweden koji se tiče masovnog presretanja komunikacija u Švedskoj zbog zaštite nacionalne sigurnosti - povreda člana 8. EK.

Povreda člana 8. EK

Predmet se odnosi na žalbu nevladine organizacije na osnovu člana 8. zbog švedskog sistema masovnog presretanja komunikacija radi zaštite nacionalne sigurnosti. Aplikacija je zahtjevala da Evropski sud za ljudska prava ocijeni relevantno švedsko zakonodavstvo in abstracto.

Aplikantica, nevladina organizacija Centrum för rättvisa, osnovana je 2002. godine i ima sjedište u Štokholmu. Zastupa klijente u postupcima koji se tiču prava i sloboda prema Konvenciji ili srodnih postupaka prema švedskom zakonu. Takođe je uključena u obrazovne i istraživačke projekte i sudjeluje u općoj javnoj raspravi o pitanjima koja se tiču prava i sloboda pojedinaca. Aplikantica svakodnevno komunicira sa pojedincima, organizacijama i kompanijama u Švedskoj i inostranstvu putem e-pošte, telefona i faksa. Tvrdi da je veliki dio te komunikacije posebno osjetljiv iz perspektive privatnosti.

Aplikantica vjeruje da zbog osjetljive prirode njenih aktivnosti postoji rizik da je njezina komunikacija putem mobilnih telefona i mreže presretnuta ili će biti presretnuta putem elektroničkog izviđanja (signals intelligence). Elektroničko izviđanje može se definirati kao presretanje, obrada, analiza i izvještavanje iz elektroničkih signala.

U svojoj prijavi pred Evropskim sudom za ljudska prava, aplikantica tvrdi da je švedsko zakonodavstvo i praksa na području elektroničkog izviđanja prekršila i nastavlja kršiti njihova prava iz člana 8. Evropske konvencije. Nije pokrenula nikakve domaće postupke, tvrdeći prema članu 13. (pravo na djelotvorno pravno sredstvo) da u Švedskoj ne postoji djelotvoran pravni lijek za njihove pritužbe.

Evropski sud je posebno utvrdio da iako su glavne odlike švedskog sistema presretanja ispunjavale zahtjeve Konvencije u pogledu kvalitete zakona, sistem je uprkos tome imao tri nedostatka: nepostojanje jasnog pravila o uništavanju presretnutog materijala koji ne sadrži lične podatke; nepostojanje zahtjeva u relevantnom zakonodavstvu da se, prilikom donošenja odluke o prenošenju obavještajnog materijala stranim partnerima, razmotre interesi privatnosti pojedinaca; i odsustvo efektivnog ex post facto preispitivanja.

Kao rezultat ovih nedostataka, sistem nije ispunio zahtjev zaštitnih mjera „od početka do kraja“ (end-to-end), prekoračio je polje slobodne procjene koju uživa tužena država prilikom regulisanja ovih pitanja, te sveukupno nije pružio zaštitu od rizika proizvoljnosti i zloupotrebe, što je dovelo do kršenje člana 8. Konvencije.

https://www.anwalt-bih.de